Višemilionske greške tužilaca plaćaju građani
1 min readTužilaštvo Crne Gore, još jednom u nizu pokazuje svoju „sposobnost“ i integritet! Pale su nove optužnice u krpunim slučajevima, a milionske greške tužilaca, platiće niko drugi do mi, građani Crne Gore.
Od 2011. godine, kada je podignuta optužnica Specijalnog odjeljenja Vrhovnog tužilaštva nijesu uspjeli da dokažu, da su Pljevljaci Duško Šarić i Jovica Lončar oprali nešto više od 19 miliona evra. Nakon hapšenja Šarića i Lončara, od njih je na zahtjev Tužilaštva oduzeta imovina vrijedna više od 13 milona evra. Tako će građani, osim zbog neosnovanog hapšenja, Pljevljacima morati da plate i gubitak koji je nastao oduzimanjem njihove imovine, a koji se već sada procjenjuje na nekoliko milona evra.
U podužem obrazloženju kojim su sudije Vrhovnog Suda poslale svojim kolegama u tužilaštvu, objašnjavajući im šta je potrebno da bi se dokazalo krivično djelo, pranje novca, koje je stavljeno na teret dvojici Pljevljaka još prije 7 godina, između ostalog se navodi:
„Specijalni tužilac izjavljenom žalbom smatra da je za osuđujuću presudu zbog predmetnog krivičnog djela dovoljno da postoji osnovana sumnja da je predmetni novac pribavljen krivičnim djelom, … i da učinilac mora da dokaže porijeklo prihoda i imovine za koju postoji osnovana sumnja da je nezakonita. Nasuprot gornjem stavu, ovaj sud stoji na stanovištu da je za osuđujuću presudu zbog krivičnog djela pranje novca neophodno utvrditi da je novac pribavljen krivičnim djelom“
Ono što pravnici tvrde, ali i što cjelokupna crnogorska javnost zna, je da Institucije Crne Gore, nijesu spremne da se ozbiljno suoče sa organizovanim kriminalom.
Oslobađajuća presuda Pljevljacima samo je jedna u nizu od onih koju će plaćati građani.
Nedavno su optužbe za pranje novca oslobođeni i Rožajac Safet Kalić, njegova supruga i brat. Javnost još nije zaboravila ni one optužnice kojima su se hvalili tužioci, a koje su na kraju doživjele isti epilog, a to je oslobađajuće i sa ogromnim odštetnim zahtjevima!
Zadnjih mjeseci javnost je u prilici i da uživo gleda rad Tužilaštva, rad naših institucija, u suđenju za tzv „državni udar“, da primjeti koliko „jakim“ dokazima Tužilaštvo raspolaže, i kakve „kredibilne“ svjedoke izvodi pred Sud.
Ono što zabrinjava jeste činjenica da niko iz Tužilaštva ne odgovara za krpune višemilionske greške, katastrofalne propuste u postupanju, niti je bilo ko lično pozvan na odgovornost!
Tužilaštvo? Priča za sebe i institucija koja zavređuje detaljnu analizu rada od strane merodavnih i znanjem potkovanih ljudi. Stalno nešto „izviđaju“. Predmeti im se kisele u fiokama. Optužnice im na sudovima padaju kao kule od karata. Da li je koji tužilac, bez obzira na nivo, promenio posao, smenjen ili već šta nakon izgubljenog slučaja? Ili su advokati bolji poznavaoci krivične materije od tužilaca? Kapitalne predmete gube na sudovima. Ili onaj slučaj posle ubistva Duška Jovanovića, kad je tužilac obavešten o slučaju i privođenju Damira Mandića, kad je rekao nešto u stilu „Neka ga tu do jutra, neće niđe otolen“. U međuvremenu se pojavi advokat i klijent se brani ćutanjem.