Viteškom Mojkovcu

Piše: Slavko Perošević

Glas veseli iz Mojkovca stiže
Da pobjede opet Srbin niže
Da je Hristos u tom malom gradu
Porazio đavolju armadu

Vakat bješe mila braćo moja
Da iz suza, iz krvi i znoja
Zrak slobode s gorde Bjelasice
Mojkovačke obasja ulice

Raduju se sveci sa nebesa
Uništen je stožer Depeesa
S’ Bjelasice kliče gorska vila
Nema više Đukanović Mila

Suze sreće niz lice joj toče
Poražen je Balkanski Pinoče
S Bojne Njive ječi srpska puška
Nema Mila ni’ Markovića Duška

I njihovih krvavih udbaša
Što se Bogu mole kod Miraša
Mnogi od tih vojnika Satane
Srbima je teške zad’o rane

Na časne su hulili oltare
Izmišljali državne udare
Zlikovačku slali su ordiju
Na viteza Mandića Andriju

I mislili Srbe da zaplaše
Sa ubistvom Pejanović Saše
I Crnom su upravljali Gorom
Ucjenama , strahom i terorom

Ali evo Bog dade iz zbilja
Te se sruši đavolja Bastilja
Tvrdi šanac srpskijeh dželata
K’o kula se sruši od karata

Ne znavahu kukala im nana
Da su Srbi hrast s hiljadu grana
Kojeg niko nije kroz vremena
Isčupati mog’o iz korena

Mi smo našu prikupljali snagu
Hodajući po Boškovom tragu
I od vakta slavnog cara Laza
Uzdizali sebe iz poraza

Ni pred snagom Hitlera i Franja
Srbin nije htio da se klanja
Toniju smo prkosili Bleru
Braneć sveto Kosovo i vjeru

I u teškoj Klintonovoj eri
Rat vodili protivu zvijeri
Svakom smo se oduprli vragu
Posjekli smo silnog Smail agu

I čuvenog pašu od Bušata
Sa sabljom smo sreli iz vrata
Pa si Milo dobro znati mora
Da će srpska ostat Crna Gora

Da ne možeš puškom i mecima
Rat objavit slavnijem precima
I nadgrobne mijenjat im ploče
To radio nije ni Pinoče

Mislio si moćni diktatore
Mrakom srpske da ogrneš zore
Da će tvoja uplašit’ “ kokoška “
B’jelog orla Jugovića Boška

Miraša ste stvorili raspopa
Da se svetih crkava dokopa
Al sve ti je vjeruj bilo džabe
Zalud na nas huško si barabe

I osnovna kršio nam prava
Jer nas s neba čuva Sveti Sava
Nas čuvaju svetitelji s freski
Srpske gusle i junaci epski

Slavne sjene Pivljanina Baja
I komandos Nikola Kavaja
Vitezovi što zbore i tvore
Šipčić Vlado s Male Crne Gore

Pavle, Draža, Srpko i Deroko
I veliki Ban Cerović Noko
Šta je Milo tvoja moć i stranka
Na spram sjeni Vukotić Janka

I ti sam si mali poput miša
Na spram Ružić Jevta sa Previša
Svo se srpstvo tom klanjalo divu
Što je Bojnu osvoijo Njivu

Šta su Milo tvoje crne trojke
Spram srpskog orla i trobojke
Šta palice tvojih batinaša
Spram handžara Kosorić Otaša

Šta je tvoja policijska sila
Ispred Nikca i Jovovića Mila
Šta je snaga značke i pendreka
Na spram sjene Pavlovića Peka

Ne može se Milo sa mecima
Ratovati sa svojim precima
Mojkovačani moja braćo srpska
Noćas srce drhti mi ko trska

Vitezovi sa Lepenske kose
Večeras se sa vama ponose
A i oni sa kletih Pržišta
I ostalih krvavih bojišta

Što ginuše hrabro na Dan Badnji
Mojkovac je Milov trzaj zadnji
Zadnja blefom odigrana karta
Vječno će vas srpska slavit Sparta
Jer zabiste u svjetskom maniru
Glogov kolac u srce vampiru