Vječna „mala“

Piše: Sibin

Crnoj Gori tepaju – „Mala.“ Kakva vam se slika začne u mozgu kad čujete „Mala?“Evo ja ću reći šta vidim u tankim obrisima…

Drpčina na ćošku ulice, oslonjena na zid igra ručni bilijar i pljucka ustranu, mlađahnoj u prolazu, bogatoj vulgarnim autributima dobacujući šablonizirane epitete, sve zviždućući i izigravajući mačistu, u fazonu potentnog džukca. (Da je Crnu Goru Tramp kojim slučajem nazvao „Mala“, pa da još nekako i razumijem, to je u njegovom farmerskom maniru, i tim prije je s razlogom prepoznat kao predsjednik koji se – glasno olakšava i naglas izgovara ono o čemu drugi diplomatski ćute.)

Snimljena je, aha, i pjesma… Jok, nije u izvedbi davno prohujalih dečkija, Nou (ojha) nejm…

Uglavnom, vokal je poperen na krovu kućetine podignute za opšte dobro i napredak u Porto Montenegru, i odande u prvi sumrak šalje ispršenu poruku, kako će naša „Mala“ ostati imuna na nevidljivog neprijatelja, te da neće zakašljuckati ni kihnuti, i neće mu se podati…

Crna „Mala“ će odoljeti, i još jednom kao toliko puta do sad pobijediti, zakle se Kriptokapić R., iako ga ni tom prilikom ne vidjesmo. Kao što narodu moralnu podršku predsjednik i premijer ulivaju, zdušno, a sve putem tvitera, koga je Duško baš savladao. Do te mjere se ufurao u dispozitiv društvenih mreža pa je počeo sa dobronamjernim opominjanjem kako je u korona periodu lako moguće oboljeti od – infodemije…

Tokom trgovine nabrzaka, čujem da se valja priča kako je NKT – virus u narodnom tijelu i biću! I, lako primjetismo, reče jedan pred mesarom, da izostaje krupna i izdaleka već upadljivo nesmjestiva prilika – ama niđe nema ni Simović agro Milutina!

Jer, detljano su upoznati sa stanjem na KBC-u (o infektivnom je samo po sebi zarazno govoriti, sve i da imate kao što kao i ja nemate masku – dodade gospođa sa voćem u kesi), te se upravljaju nadsebičnom logikom: samoizolacija i politika putem virtuelnog kanala, što je sigurno, sigurno je…

Korona nam, dakle, plastično na primjeru pokaza da smo, ipak, država i društvo bez državnika! Da smo prepušteni sami sebi, kao i dosad. Kao i unazad, tri mračne i duge decenije, tokom kojih smo bili samo materijal za eksploataciju i predmet nad kojim je vlast izvodila – eksperimente moći.

Hoćemo li DPS-u zaboraviti da je preko tvitera poručio kako je  čovjek najveći resurs, da su ljudski životi (ipak!) od neprocjenjive vrijednosti, i da ostaju u nadi da će se trideset sedmoro djece zaražene uskoro izliječiti? – Kultura sjećanja, gospodo, nije samo i tek zvučna sintagma!

Pročitajte još:

(VIDEO) Ludilo Montenegra kroz pjesmu i igru: Ne daj se mala, „udri“ koronu