Vježbe iz podsmijavanja

(o tragičnom ponosu)

Negdje sam pročitao da je Žil Delez napisao: „Dželati se retko smeju, ili se ne smeju na isti način.“

Daleko od toga da su političari (nužno) dželati, prije se radi o „sofisticiranim“ egzekutorima, i otud im program reformi prska od masnog cinizma, metafora koje se cenjkaju, i od vizija koje su presvučene debelom kožom što uvijek zaudara na plebs.
*
Političar iz provincije: božanstvena komedija čiji se siže isključivo ustremljuje na pakao!
*
Čak i najutovljeniji parazit teži promjenama… samo močvarno blato nema tu ideju.
*
Ako istinski imaš potrebu za slobodom, zaboravi državu i svaku ideologiju. Još jedino se upuštaj u neprestano urlikanje koje nema poriv nešto dokazati, i još manje se s nečim poistovijetiti!
*
Lišen svakog talenta, ne preostaje mu drugo osim da se okrene politici, toj prostituciji koja se obavlja bez trunke strasti.
*
Čovjek je političko biće samo u slučaju da nije prizvan od sudbine.
Ne mogu zamisliti Odiseja koji čeka kraj izborne noći…
*
Nije potrebno ni da navršiš punoljestvo pa da razumiješ da politikom može da se bavi bilo ko, zato joj se sa jednakom odanošću odazivaju Čerčil i piljarica s ćoška.
*
Da bi jednom postao političar, neophodno je da ovladaš onom vještinom koja ubjeđuje da nijedna prošlost, ma koliko slavna i tragična bila, ne smije imati snagu da te obavezuje.
(Pogledaj političara: prilika koja lunja kroz vrijeme prodajući Istoriju nenaseljenu kao budućnost.)
*
Političar nije ni ljubavnik ni sudija;… ima nečeg izvanrednog u potrebi da se bude vođa koji egzistira zakinut identiteta.
*
Budući da se na vrijeme nisi zaklonio u liriku ili mistiku (ta vječita adolescentna doba!), ostaje ti da sopstvenim promašajima hraniš drugorazredne idole!
*
Ništa nije beživotnije od politike!
*
Rana ubrzava sazrijevanje, dok je idealizam znak okorele razmaženosti.
*
Velike vojskovođe nisu imale nikakav smisao za politiku. Bilo bi bogohulno od Njegoša očekivati da bude još i diplomata!
(Kao i samoubica, i demagog se rađa.)
*
Na Balkanu se i danas čeka politički događaj koji neće biti refleksija zapadnog trgovanja sa našim vapajima!
*
Samo je mladost u stanju da rizikuje, a na to je nagoni orginalnost. U srednjem dobu već počinjemo da žudimo za ulicom koja će nositi naše ime, ili za parkom iz kojeg će cakliti bista izvajana po našoj lobanji.
Naročito u provinciji svaki smrtnik ima neutaživu potrebu da bude nezamenljiv slučaj…
*
Nisam siguran da li i političar može oboljeti od sujete, obzirom da se ovaj grijeh lijepi samo za ostvarene ličnosti?!
*
Još u najranijoj mladosti bijah nakljukan tolikom količinom dosade da sam se svakoj revoluciji sprdao iz dna duše, misleći: koji je povod dostojan razdrmusati ovu bijelu biografiju iz popodnevnog dremeža.
*
Da, politika ubija potrebu da u svemu budemo posebni i rijetki!
Građanin je cenzurisano Ja…
*
Ludvig Vitgenštajn je provjeravao čak i uzdahe, njihovu lingvističku ispravnost i kontekst u koji bi se mogli smjestiti.
Uviđajući postojanje promjene jedino u smrti, svjež kao svaki opsesivac, zaslužuje glas onog koji se opredjeljuje za lucidnost.
(Kod politike vrijeđa to što nas kupuje karijerom, blagom koje se steklo tako što se svačiji prilog podjednako vrednovao.)
*
Užasna je činjenica koja potvrđuje da se još samo narod bavi politikom!
Odsutno božanstvo zauzeto je pregovorima sa ekstremno pojedinačnim slučajevima.

U svakom smislu, svaka je zajednica sklepa prema nalogu hitne nužde…