Vladika bački Irinej: Pojedini hrvatski biskupi su ustaški nastrojeni
Vladika Irinej Bulović
Episkop bački Irinej, pričao je za „Novosti“, o napadima hrvatske biskupske konferencije na SPC. Sinod SPC sprema odgovor na pismo koje je objavila Hrvatska biskupska konferencija.
Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve priprema odgovor Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK), koja je ovih dana, mimo crkvene i civilizacijske prakse, objelodanila svoje protestno pismo, upućeno novembra prošle godine, u kojem je SPC, patrijarha srpskog i vladiku bačkog optužila za vređanje žrtava rata i raspirivanje mržnje u Hrvatskoj – potvrđeno je u petak, za „Novosti“, u Eparhiji bačkoj u Novom Sadu.
U međuvremenu, njegovo preosveštenstvo vladika bački Irinej, kazao je za „Novosti“ da lično nikada nije napadao bilo koga, već da su njegovi javni istupi i izjave bili reakcija na prethodne napade na SPC i patrijarha srpskog.
Vladika Irinej takođe ističe da se nikada nije bavio hrvatskim biskupima pojedinačno, niti Hrvatskom biskupskom konferencijom u cjelini, niti nekim drugim biskupima u Srbiji, osim kada je bio primoran da, u službi portparola Srpske pravoslavne crkve, odgovara „na napade nemalog broja gospode biskupa u Hrvatskoj“.
Uostalom, neka ista gospoda izvole dokazati i pokazati da nema ustaški nastrojenih biskupa u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Sudeći prema njihovim izjavama u hrvatskoj javnosti, lako se može zaključiti da oni nisu manjina u okviru svoje crkve u Hrvatskoj – naveo je vladika Irinej za „Novosti“.
Njegovo preosveštenstvo takođe je potvrdilo da je Sveti arhijerejski sinod pismo HBK dobio u formi službenog akta, koji se po pravilu ne može iznositi u javnost bez saglasnosti pošiljaoca.
Pored toga, navodi vladika, treba imati u vidu da se ovakvi službeni dopisi pripremaju mjesecima i da se isto tako odgovor na njih mora pripremiti pažljivo, uz prikupljanje neophodnog materijala.
Sveti sinod je ovo pismo dobio pred početak velikih praznika u našoj crkvi, i do sada nije bilo ni moguće ni potrebno hitno odgovoriti na njega – naglasio je vladika bački i portparol SPC u izjavi datoj našem listu.
Među onima u Hrvatskoj koji osuđuju postupak HBK je i Drago Pilsel, novinar, kolumnista i teolog, koji je u svom osvrtu na portalu „Autograf“ napisao i ovo:
Nakon šoka koji je usledio kada je juče IKA objavila pismo članova HBK patrijarhu SPC Irineju (svi do jednoga su se potpisali, dakle i ekumenski nastrojeni biskup Požege Antun Škvorčević), lako se nazrela laž.
Tu je i opaka namjera onoga koji je privatno odlučio učiniti javnim, i to nakon što su predstavnici HBK u zajedništvu s vladikama sa sjedištem u RH u Požegi i na poziv biskupa Škvorčevića 17. januara 2019. poručili kako nijedna strategija usmerena protiv drugog čoveka, naroda ili crkve ne može biti uspešna – naveo je Pilsel.
U istoj kolumni on konstatuje da je objava pisma diverzija i atentat na ekumenizam, jer je je sastanak u Požegi bio organizovan i da bi se pronašlo rešenje nakon što je pismo poslato patrijarhu i da bi se jasnom izjavom pokazao put kojim moraju krenuti obje hijerarhije i crkve, pišu „Novosti“.
Ne vjerujem da nam može služiti na čast kad članovi HBK lažu da nema biskupa koji gaje proustaše sentimente (najotvorenije su to učinili Vlado Košić i Valentin Pozaić).
To je diverzija, to jest, atentat na ekumenizam i dijalog, na nastojanja da se krene iz gliba međusobnih optuživanja, atentat koji vrše jastrebovi u redovima Katoličke crkve u RH
Ne može biti istina da biskupi ne šute, jer šute ako se pod šutnjom podrazumijeva nedostatak adekvatne geste kajanja (na koju je bio pozvan Josip Bozanić 2000. godine u povodu jubileja, bio sam na Ksaveru blizu njega, slušao sam ga i to njegovo trabunjanje je bila sramotna epizoda) jer se, gospodo draga, ne želi priznati da se nad Srbima (ali i Romima i Židovima) u doba NDH provodio genocid u kojem su ustašama pomagali mnogi, ali zaista mnogi katolici, pa i članovi klera.
Nipošto nije pametno da se sabotiraju ekumenska i mirotvorna nastojanja; ja ću samo spomenuti trojicu iz Hrvatske koje dobro poznajem i čiji se rad može javno provjeriti: mitropolita Porfirija Perića, vladiku Jovana Ćulibrka i vladiku Nikodima Kosovića.
Advokat patrijarha Irineja nisam i dobro znam da se neke njegove rečenice mogu smatrati, u najmanju ruku, nekorektnima, ali jesam stručnjak za religijska pitanja i jesam teolog. I kao takav znam da ovo što HBK radi nije dobro. Nije dobro željeti ispasti pravednikom među narodima na kolektivan način.
Jer ako, na primjer, pokojnom zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću ili pokojnom šibenskom biskupu Srećku Badurini pripadaju stanovite, možda i velike zasluge, one ne pripadaju ni Košiću, ni Pozaiću, ni Bogoviću, ni Jezerincu, ni Ivasu ni drugima.
I što ćemo, gospodo iz HBK, sa silnim promocijama revizionističke i proustaške literature u vašim crkvama i biskupijama? Hej, pa promovirali ste čak i knjigu o Maksu Luburiću! Ma, jeste li vi normalni?!
A u ovo sam sto posto siguran: ovakim šutiranjem patrijarha i vladika SPC-a članovi HBK cementiraju blokadu Stepinčeve kanonizacije, što meni osobno baš i ne smeta, ali mislim da je poprilično nesuvislo od članova HBK da upregnu sve snage u promociju navodne Stepinčeve svetosti i u isto vrijeme rade ono što su im papa Franjo i državni tajnik kardinal Pietro Parolin eksplicitno kazali da NE RADE.
Podsjetit ću.
Objavio sam pismo koje je u Vatikanu 8. travnja 2015. potpisao državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin (Broj: 3342/14/RS), a upućeno je predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, zadarskome nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću. U njemu se jasno vidi da je papa Franjo kazao da će kanonizacija blaženog nadbiskupa Stepinca doći, ali kada i ako se stvori ”klima dijaloga (…) bez tenzija i polemika”!
Papa Franjo je preko kardinala Parolina poručio članovima HBK kako se čini da je potrebno ”ponovno ali objektivno povijesno čitanje kako likova tako događaja prošlosti”, ali kako bi ”dijalog i suradnja među katolicima i pravoslavnima u ime Gospodnje mogla biti inspirirana Božjim milosrđem”
Naravno da su i sam nadbiskup Želimir Puljić i članovi HBK, kao i katolički mediji, predvođeni Glasom Koncila i IKA-om, prešutjeli to pismo. Zato tvrdim da je ovo sadašnje pismo HBK patrijarhu u korijenu neiskreno i štetno, kompromitirano i anticrkveno.
Dapače, mislim da su članovi HBK izvršili ne toliko udar na SPC koliko na samog papu Franju i njegova nastojanja da pozove ovdašnje katolike i pravoslavne na bratski i konstruktivan dijalog.
Papa Franjo je preko kardinala Parolina poručio članovima HBK kako se čini da je potrebno ”ponovno ali objektivno povijesno čitanje kako likova tako događaja prošlosti”, ali kako bi ”dijalog i suradnja među katolicima i pravoslavnima u ime Gospodnje mogla biti inspirirana Božjim milosrđem”.
Ja u ovom sumanutom pismu članova HBK, kao ni u jučerašnjoj diverziji u režiji katoličkih ekstremista, ne vidim ni Božjeg duha ni želju za mirom.
Ko nije živjeti sa tim šljamom ne zna šta su utjelovljeni demoni.
PROMOCIJA „RUŽE HRVATSKE“
Napisao Vladimir FROLOV – February 2, 2019
U prepunoj dvorani Nadbiskupskog pastoralnog instituta u Zagrebu održana je promocija knjige „Nada koja ne postiđuje”, povodom 120-te godišnjice rođenja i 20-te godišnjice beatifikacije (kandidatura za sveca RKC) Alojzija Stepinca, kardinala zagrebačkog i vojnog vikara NDH, ali i dokazanog ratnog zločinca!
Sama promocija, održana je uz prisustvo najviših crkvenih dostojnika RKC, i vrhovnice Kitarović, kao vidljiv spoj duhovne i svetovne vlasti u demokratskoj članici EU i NATO, koja tobože osuđuje hrvatski fašizam (po potrebi na rečima, ali ne i doslednim delom!).
Kao šlag na tortu, svečanoj promociji prisustovao je i papski nuncije monsinjor Giuseppe Pinto, dajući tom činu željenu internacionalnu težinu!
Knjigu je napisao mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, koji stoluje u oštro podeljenom Mostaru, gde mnoge ulice nose imena istaknutih hrvatskih ratnih zločinaca iz NDH.
Učestvujući u promociji knjige, kardinal Josip Bozanić, sadašnji prvosveštenik RKC u Hrvatskoj, nadahnuto je tvrdio – „blaženi Alojzije Stepinac privlači sve više ljudi u svijetu”.
“On je među nama kao Božja prisutnost. Blaženi Alojzije Stepinac pruža svom narodu kompas da bi znao da se orijentiše”!
„U Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu duboko je ukorijenjen život i mučeništvo blaženog Stepinca koji je nosio krst hrvatskog naroda”!
„U Stepinčevoj se osobi spaja cjelokupna tragedija hrvatskog naroda kroz 20. stoljeće” tvrdi Bozanić, pritom dodajući „ovaj najsvijetliji lik Crkve u Hrvata je postojano na zemlji branio Boga i čovjeka“!
Nimalo ne zaostajući u svojim hvalospevima o blaženom Alojziju, Vinko Puljić kardinal Vrhbosanski naglašava da je blaženi Stepinac „najljepša i najdraža hrvatska ruža, koja je svjedočila, pisala i govorila”.
Nadbiskup zadarski i predsednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Želimir Puljić ističe, da je blaženi Alojzije „duhovni knez 20. vijeka, zato je hrvatski narod i mogao da uskrsne”!
Ovakva promocija, ponajbolje potvrđuje one proročanske reči velikog srpskog pesnika Jovana Dučića koji daleke 1942.godine u Americi izreče misao da se Hrvati ničega ne stide, naročito ne svoje zločinačke prošlosti u kojoj RKC ima baš istaknuto mesto!
Promoteri-sveštenici, dostojni su sledbenici svojih učitelja, katoličkih prvosveštenika koji su u Zagrebu 1900. godine na Prvom katoličkom koncilu udarili temelje klerofašističkoj ideologiji u Hrvata.
Dostojni su naslednici te ideje, koji se ni danas ne stide njenog vidljivog krvavog učinka u dva svetska rata i poslednjem građanskom ratu u Hrvatskoj i BiH, kada je praktično primenjena srbofobija dala stravične rezultate.
Promoteri knjige, kao da su se utrkivali za buduću evropsku nagradu „JOSEPH GEBELS“, koja će se dodeljivati za „najhrabriji“ tekst iz revizije „mračne istorije laži o nekakvom holokaustu i genocidu počinjenom u vreme udružene Evrope“ koja je oružjem smelo kročila na Istok da najzad podeli Sibir kao opštesvetsko dobro, naravno za dobrobit samo izabranih „nadljudi“!
Dnevnik dragog Alojzija, onaj u kom je pažljivo zapisivao svoje misli i ideje, koje danas nadahnjuju prvosveštenike crkve u Hrvata, ipak je pomno čuvala odabrana grupa Ivana Krajačića (šef hrvatske komunističke službe bezbednosti) iza sedam brava, naravno uz blagoslov bravara Broza, tokom postojanja socijalističke Jugoslavije, da bi se sačuvao za znanstvena (čitaj „naučna“) istraživanja, jednom kada Hrvatima napokon stigne takozvana demokratija!
Da se ne bi samo nadahnuto govorilo o „ruži hrvatskoj“ već ponešto i o pratećem trnju, pobrinuo se Jure Krišto, dugogodišnja perjanica znanstvene velikohrvatske ideje, koji je prisutne potsetio da ne zaborave, da je „mračna SPC“ u svom pismu svetom ocu Francisku navela da je nadbiskup Stepinac ćutao tokom rata o zločinima nad Srbima, Židovima i Romima!
Današnji sveti otac ipak odgovara za sve javno izgovorene pohvale dokazanom ratnom zločincu, koji je za svoje delanje kao vojni vikar NDH imao i otvorenu podršku pape Pija XII (tadašnji sveti otac), kao i dodeljenog savetnika direktno iz Rima, za delo nasilnog pokrštavanja pravoslavnih Srba, od kojih su mnogi posle toga čina skončali pod nožem „vojujućih Kristovih bojovnika“ blaženog Alojzija, što bi sadašnji sveti otac Francisko ipak da nekako zabašuri, zato i ne žuri sa proglašenjem ratnog zločinca Alojzija svetim, uprkos vidljivom nasrtaju združenih (svetovno i duhovno sjedinjenih) poklonika!
Sveti otac ipak ne zaboravlja ni sitnicu, da je Prva vatikanska banka čuvala otete pare i dragocenosti Srba i Židova u NDH, što je dokazano još daleke 1946.godine na suđenju u Nirnbergu, kada su tužioci uspeli da i tu tačku optužnice javno objave,uprkos vidljivog napora vodećih bankarskih porodica iz Londona i Njujorka da to ikako sakriju!
Pare nisu vraćene, obilato su korišćene tokom hladnog rata za finansiranje „istine o diktaturi u zemljama iza gvozdene zavese“, ali još ima upornih tvrdoglavih Židova koji neće da prihvate „realnost“, da većina tih kojima su otete pare, dragocenosti i celokupna imovina, nema potomaka, nisu uspeli da biološki produže svoje familije, ali tvrdoglavci uporno ukazuju na počinjeni združeni zločin!
Da li je blaženi Alojzije u svojim mudrim mislima zapisanim u njegovom dnevniku, možda pomenuo ove prizemne probleme koji su samo materijalni, ili je imao prečih i uzvišenijih briga od tog materijalnog prizemlja, običnim smrtnicima ostaje tajna!
Sveti otac je pomalo sumnjičav (biće sa razlogom), a verovatno nije ni pročitao Alojzijev dnevnik, a kamo li ga sravnio sa detaljnim i obimnim dopisima opata Markonea, nekadašnjeg izaslanika tadanjeg svetog oca, zaduženog za tako tešku rabotu koordinacije nasilnog prevođenja pravoslavnih hrišćana u krilo RKC!
Neka površna statistika (iz perioda posle propasti NDH) kazuje, da je ipak većina tih preobraćenih „nezahvalnika“ žopet otišla pod skute „šizmatičke SPC“, što objašnjava žono „ zlobno opanjkavanje“ blaženog Alojzija kod dragog oca Franciska!
Ministar beogradski, koji je komentarisao sramnu promociju te knjige, nadobudno tvrdi da je hrvatska predsednica prisustovala svečanosti samo zbog „neznanja“ o pravom liku i delu hvaljenoga Alojzija!
Ali on je bio deklarisani julovac, a njihovi su prethodnici i utamničili blaženoga Alojzija, i plasirali gomilu „laži“ o njegovom liku i delu, tvrde promoteri i sam autor knjige, te su takve tvrdnje svakako plod ministrove zablude, o čemu on može razglabati kada ponovo iz Vatikana stigne neki biskup na promociju knjige, sve u duhu vidljivog ekumenizma i „evropske različitosti sagledavanja mračne komunističke prošlosti“!
hrvati, sram ih bilo… bitno je da je spc nastrojena za pahomija i kačavendu