Vladika Kirilo: Cilj je da um uđe u srce i da tamo tvori molitvu

U nedjelju, 7. februara, kada slavimo Svetog Jefrema Sirina, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Stanjevići je služio njegovo preosveštenstvo Vladika buenosaireski i južnocentralnoamerički Kirilo.

U liturgijskoj besjedi, Vladika Kirilo je podsjetio na događaj kada su učenici pitali Gospoda da im pokaže Oca i to će im biti dovoljno, a on je rekao: “Toliko dugo si sa mnom, zar me njesi poznao, Filipe?” “Time je htio da kaže da je on Bog i da ne treba tražiti otkrovenje mimo onoga što nam je dato u Hristu”, istakao je Vladika.

On je naglasio da naš Gospod nije guru, već istinski duhovnik koji je jednom drugom prilikom objasnio učenicima, koji su bili tužni zbog njegovog skorog odlaska, da ako on ne ode, Utješitelj neće doći k njima. Takođe je rekao da je taj detalj Duha Utješitelja koji od Oca ishodi veoma važan za nas danas, jer su se pojavili mnogi “guruizmi”, ljudi koji idu za ljudima, lažnim episkopima, itd: “A vidimo da čak i Sin Božiji ne privodi ljude sebi, već svome Ocu. Dakle to je istinski duhovnik koji privodi ljude Bogu, a ne sebi.” Vladika je takođe napomenuo da su naši svetitelji to znali i bili takvi, naročito u prvim vjekovima. Izdvojio je posebno Svetog Vasilija Velikog i Svetog Jefrema Sirina, koji su bili savremenici i međusobno se poznavali.

Prisjetio se takođe, dijela žitija koji govori o njihovom susretu, kada je Jefrem Sirin čuo za Svetog Vasilija i došao da se svojim očima uvjeri kakav je taj podvižnik i veliki čovjek o kome svi pričaju, a vidio Vasilija u svečanim odeždama sa pratnjom, pomislio da je ne moguće da je on takav kao što pričaju, ali ipak ostao do kraja liturgije u uglu crkve. U toku službe je Sveti Vasilije poslao čteca da Svetog Jefrema pozove u oltar, a ovaj se začudio kako on zna njegovo ime, ali ipak nije otišao. “Kada je Sveti Vasilije počeo da besjedi, Sveti Jefrem je vidio Svetog Duha u vidu goluba na njegovom ramenu, a iz usana oganj, onda je počeo da viče: “Zaista je veliki Vasilije, zaista je stub ognjeni do neba”, tako su se upoznala ova dva velika svetitelja”, kazao je Vladika Kirilo.

Vladika je rekao da je bila velika blagodat u prvim vjekovima hrišćanstva, i u to vrijeme, ako su stubovi Crkve i prvi glas bili oci Kapadokijsci, onda je drugi glas, ison, bilo monaštvo u Egiptu. osvrnuo se takođe na mnoge bogoslovske rasprave u to vrijeme, napomenuvši da je mudrost svih jeretika bila knjiška, a mudrost svetih otaca je dolazila od blagodati Božije. “Blagodat Božija je ta bez koje čovjek ne može da se izbavi od laži i od zamki đavolskih”, rekao je Vladika Kirilo podsjetivši na pouke monasima Svetog jefrema Sirina. Osvrnuvši se na pročitano Jevanđelje, rekao je da je talanat blagodati Božije taj koga trebamo da umnožavamo.

Takođe je napomenuo usmjerenje Svetog Jefrema i podvižnika tog vremena, poput pavla Tivejskog, koji se nisu pojavljivali u narodu, ali su sve usmjerili ka izgradnji duhovnog hrama i tu posebno stavljaju akcenat na očišćenje srca, koje je centar duhovnog života. “Cilj je da um uđe u srce i da tamo tvori molitvu”, rekao je Vladika.

“Ovo vam govorim zato što treba da znamo cilj našeg hrišćanskog života, iako je on za mnoge od nas nedostižan, ali znajući cilj, mi stičemo skrušenost srca, pokajni duh i smiravamo se”, rekao je Vladika Kirilo, naglasivši da ako smo puni sebe, onda blagodat Božija ne može ni ući u nas.

Napomenuo je da je jedan od prvih učitelja u monaštvu njemu bio otac Jefrem, koji ga je podučavao tipiku i prvim koracima monaštva i služenja, a takođe se prisjetio kako je otac jefrem u momentima iskušenja unosio duh radosti. Nazvao je manastir Stanjeviće pustinjom koja je procvjetala trudom i pregalaštvom, poželjevši ocu Jefremu da u svemu prati svoga pokrovitelja, Svetog Jefrema Sirina.

Izvor: Mitropolija