Vladika Metodije o predstojećem popisu: Idemo kao naši preci koji su se pisali kao Srbi!

„Kritikovali su neki Patrijarha koji ohrabruje ljude da se pišu kao Srbi, a ja im kažem, pored toliko decenija pritisaka, zastrašivanja, diskriminacije onih koji su se tako osjećali i pisali i nisu odustajali od tog svog puta, to nikome izgleda nije bio toliki problem koliko je problem da se pojavi jedan glas koji će da ohrabri sve te progonjene, potlačene, marginalizovane i diskriminisane ljude u zemaljskom smislu, što se pojavio da ih ohrabri i podrži. Podržavam i ja, ali tu se ne zaustavljamo jer tu nije kraj. Idemo da postanemo ono što su naši preci, koji su se pisali kao Srbi”, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije, danas, 18. oktobra 2023. godine, na praznik Svete mučenice Haritine, kada je bogoslužio u manastiru Voljavac kod Bijelog Polja.

Vladika je kazao da kao što je, po riječima Hristovim, duša pretežnija od tijela, tako je i srodstvo duhovno pretežnije od tjelesnog i biološkog.

„Sveta mučenica Haritina je bila usvojena od jednog divnog i plemenitog čovjeka, koji je vaspitao u hrišćanskim i divnim vrlinama i podigao u svojoj porodici. Ona je time što je postala istinska hrišćanka i sledbenica Hristovog Jevanđelja, koje je ne samo slušala i o njemu razmišljala, nego ga je i čvrsto držala i po njemu postupala, a na kraju, kada je trebalo, i ispovjedila Hristovo Jevanđelje i vjeru, time postala istinska i prava ćerka, ne samo onoga koji ju je usvojio i Hristovoj nauci naučio, nego je postala ćerka istinska Oca svog nebeskog“.

„Tako smo i svi mi koji smo se ovdje na svetoj Liturgiji sabrali, na neki način, možda ne toliko vidljiv, opipljiv i fizičkim, biohemijskim metodama ispitljiv, ali blagodaću Duha Svetog smo svakako jedna velika porodica, čiji je Otac nebeski Bog, a Hristos Bog naš Koji je sin Božji je najzaslužniji našem razlogu i načinu na koji smo se orodili sa Bogom. Inače bi Bog ostao nedodirljiv i apsolutna drugost u odnosu na čovječji rod i sve stvoreno, da nije Hristos na sebe uzeo čovječju prirodu. Zato su Sveti Oci govorili da se drukčije nije moguće spasiti, odnosno nije moguće doći u odnos sa Bogom osim kroz Hrista“, rekao je Episkop, dodavši da mi time ne nipodaštavamo i ne ponižavamo one koji nisu hrišćani, a koje istinski poštujemo i volimo kao svoju braću, ali, Hristos je, poručio je Njegovo Preosveštenstvo, jedini most i veza kako možemo da postanemo ono na šta nas je Bog stvaranjem naznačio, da postanemo mali bogovi po blagodati.

„Ne po prirodi kakav je Hristos Bog ali po blagodati Božjoj, sledujući za Hristom Bogočovjekom i onim što je On govorio i što nam je saopštavao. Tako je i Sveta Haritina postala kćer Oca nebeskog i orodila se sa svima onima koji su sa Bogom kroz Hrista odnos ostvarili“, poučavao je Vladika Metodije.

Osvrnuo se na aktuelna dešavanja u vezi sa popisom, koji je najavljen u Crnoj Gori.

„Ovih dana se mnogo priča i zavitlala se jedna tema oko popisa, ko je ko na ovom prostoru ovdje u Crnoj Gori. A to je uvijek bilo normalno, popisivati se. Sjetimo se i kad se Hristos rađao, rodio se, upravo, u Vitlejemu zbog popisa koji je tada bio u Rimskom carstvu, pa su došli u grad, svoju postojbinu iz Nazareta, Josif sa Bogorodicom, da bi se u mjestu odakle i potiču popisali, da bi carstvo ovog svijeta: zemaljsko, imperije i države znale koga imaju za podanike svoje. Ali, ovdje taj popis ne bi bio toliko bitan i značajan da ne pokušavaju mnogi, na neki način, da preko njega ostvare neke svoje interese“.

„Mi koji smo u Crkvi, tragajući i čeznući za istinom, ne odričemo se nijedne istine i svi vrlo dobro znamo da ovdje ovaj narod koji pripada, bez obzira da li je pravoslavan, da smo svi genetski, biološki u veoma bliskom srodstvu, pa čak i oni koji ne ispovjedaju Hrista, nego su muhamedanske vjeroispovjesti ili rimokatoličke, neke od drugih konfesija hrišćanskih, ali, veoma dobro znamo kojoj etničkoj grupi i kom korpusu naroda ovog prostora, narod koji ovdje živi pripada. Reći ću vam još nešto, nije toliko možda ni važno, iako je u velikoj mjeri važno, ali nije najvažnije i to dobro zapamtite, a ja sam dužan da vam to kažem kao vaš pastir, jer ne obraćam se cijeloj društvenoj zajednici u ovoj državi i šire, obraćam se narodu koji mi je povjeren u bogomspasavajućoj Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, ljudima koji idu u crkvu i koji sve rade da dostignu spasenje, ne samo svoje lično, nego i spasenje cjelokupne zajednice i svakog čovjeka na ovoj zemlji. Kaže, nije najvažnije to što mi znamo da smo Srbi ovdje i pripadamo srpskom narodu, neće nas samo to znanje i saznanje spasiti“, besjedio je Episkop Metodije.

Po njegovim riječima, decenijama i vjekovima, razne zemaljske sile i imperije nisu odustale od svojih projekata i planova da jedan narod dezintegrišu, obezvrijede, slome i usitne kako bi ovdje ostvarivali neke svoje interese, pa i danas.

„Mi to znamo, mnogi su iz tog korpusa srpskog naroda nastali narodi i jezici iz srpskog jezika, koji se uopšte i nipočemu ne razlikuju od jezika koji mi Srbi govorimo, a koji su nazvani drugim imenom. Ali, ako mi ne ostvarimo najvažnije istinsko i pravo duhovno srodstvo, pored toga što znamo da smo Srbi, i da budemo istinski, pravi sinovi Svetog Save, onoga koji je najsličniji među Srbima postao Hristu i samo nam o Njemu govorio, i zbog toga je srpstvo ne samo biološka i zemaljska kategorija, nego je postalo i duhovna kategorija. To znamo iz iskustva kroz istoriju. Ko god nije ostao kao Hristov sljedbenik i nije izdržao na tom putu prestali su da se zovu tim srpskim imenom“.

„Dakle, Sveti Sava je neraskidivo svezao Hrista i Srbe, jer kroz ono svetosavlje, način i stil kako mi čitamo, usvajamo i po Jevanđelju postupamo kao Srbi vjekovima ovdje na ovom prostoru. To je Jevanđelje na srpski način, ali istinsko i pravo Jevanđelje. Ako ne postanemo oni istinski, pravi Srbi u duhovnom smislu, ne samo u nekom imenu na papiru, nećemo se održati pod tim imenom ovdje, kao što nisu mogli da se održe svi oni koji nisu izdržali na tom Hristovom jevanđeljskom putu kao Hristovi sljedbenici. Zato sam rekao da je to važno, ali nije najvažnije. Najvažnije je da smo se mi danas oko Hristosa ovdje okupili, da idemo putem naših predaka, a onda znamo ostalu istinu koja uz to ide“, naveo je Vladika, dodajući da on ne ohrabruje ljude da se pišu kao Srbi, jer se to, smatra Vladika, podrazumjeva,, već ohrabruje ljude da nastavimo zajedno putem Hristovim, putem Jevanđelja, sljedujući Njemu.

„Da idemo putem spasenja i nebeskoj Crkvi i zajednici u kojoj su svi koji se pišu kako smatraju, misle i ubijeđeni su da jesu. Ja ohrabrujem ljude da ostaju na putu Hristovom“, dodao je Vladika.

„Na širem planu, ne smijemo se odvajati od naše zajednice, jer ćemo time postati lak plijen i nećemo moći svojom snagom da opstanemo na putu, na kojem su opstajali i išli svi naši preci“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.

Na kraju Liturgije prelomljen je slavski kolač povodom imendana mati Haritine, nastojateljice ove svete obitelji.

Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu bratske ljubavi.