Vladika Metodije u Sutomoru: Ništa nije silnije i jače od prave vjere

Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Metodija prekjuče, 8. avgusta sa sveštenstvom i vjernim narodom služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svete Petke u Sutomoru koja je proslavila svoju nebesku zaštitnicu Svetu Prepodobnu mučenicu Paraskevu.

Nakon čitanja Svetog jevanđelja, Preosvećeni vladika obratio se vjernicima riječima pastirske besjede govoreći o sili vjere u Hrista Boga i tajanstvenom načinu kojim su sveti mučenici odolijevali strašnim mukama ostajući vjerni Bogu živome.

Podsjećajući na žitije Prepodobne mučenice Paraskeve koja je postradala za Hrista Boga u II vijeku, Preosvećeni je kazao da  je ona sa velikim žarom propovjedala Hrista Boga Živoga, iako je živjela u vremenu progona hrišćana. Kako kaže žitije, čak su joj i usijani šljem stavljali na glavu, ali je Gospod čudesno spasio iz Rima i još iz dva grada gdje su je mučili.

„I ona je tako išla propovjedajući po svim gradovima i obraćajući neznabožce u vjeru hrišćansku“ istakao je vladika Metodije i pojasnio da je Sveta Paraskeva u svemu izdržavala i da je na tajanstven način Gospod krijepio silom i blagodaću Svojom. Okončala je svoj zemaljski život kada je neki Tarasije posjekao mačem, ali ne i njenu vjeru.“

Naglašavajući da ništa silnije i jače u ovome svijetu nema od prave vjere, hrišćanske, Episkop Metodije je rekao da je to ona vjera kojom pobjedismo svijet, kao što reče apostol Jovan. Hristos je prvo pobjedio svijet, pa su i svi poslije, Njegovi učenici, apostoli, svetitelji, djevstvenici, mučenici, tom vjerom pobijedili svijet.

Vladika je kazao da su kroz sve vjekove, pogotovo u to vrijeme progona hrišćana, pokušavali mačem da sasjeku vjeru pravu, ali su se svi ti mačevi istupili i polomili a vjera je ostala:

„Carevi su gonili vjeru pravu, ali oni su danas pali pod anatemom svoga zločina. Carstva su ratovala protiv te vjere pa su se razorila. Gradovi koji nisu primili tu vjeru danas leže zavaljeni u svojim razvalinama. Jeretici koji su hvalili tu jeres propadoše i dušom i tijelom i odoše iz ovoga svijeta pod anatemom.“

Naglasio je da su najveće ljudske vrline vjera, nada i ljubav. Vjera u Gospoda Hrista, nada u život vječni koja proizilazi iz te vjere i ljubav prema Bogu i bližnjem, prema svakome stvorenju Božijemu i prema svakome obliku života.

Ističući da su tri glavne osobine ljubavi: duboki mir, praštanje i radost, vladika je rekao da mir ide ruku pod ruku sa ljubavlju i da iz njega proizilazi strpljenje. Ako nemamo strpljenja jedni prema drugima ili prema nekom ko griješi, to znači samo da nemamo ljubavi.

Objasnio je da je praštanje, prihvatanje ne samo drugih ljudi i bližnjih nego svakog događaja, bez otpora, koji nam Gospod pošalje u našem životu. Ako ne praštamo znači da nemamo ljubavi.

I kao treću osobinu ljubavi, Preosvećeni Episkop je naveo radost koju treba razlikovati od sreće koja je prilično površno osjećanje.

„Tamo gdje stanuje duboki mir i ljubav Božija, to je radost. Ako se ne radujemo jedni drugima, ako ne možemo da razdvojimo čovjeka od onoga što on radi, od njegovog grijeha i kroz to i preko toga sudimo o njemu, to samo znači da nemamo ljubavi“, zaključio je Episkop dioklijski Metodije u besjedi u Crkvi Svete Petke u Sutomoru.

Nakon Liturgije, vladika je osveštao i prerezao slavski kolač a zajedničarenje je nastavljeno za slavskom trpezom.

Izvor: Mitropolija