Vladika pakračko-slavonski Jovan: Prva naša molitva treba da bude da prestane brat da ubija brata

Na Teodorovu subotu, 12. marta 2022. u Cetinjskom manastiru je Episkop pakračko-slavonski Jovan služio Svetu arhijerejsku liturgiju iz sasluženje bratije ovog manastira i sveštenstva namjesništva cetinjskog, u molitvenom prisustvu Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.

Nakon zaamvone molitve, Vladika Jovan je blagosiljao koljivo u čast Svetog Teodora Tirona, čiji spomen proslavljamo, a nakon Svete službe, arhipastirskom besjedom se obratio vjernom narodu.

Vladika je rekao da današnje Jevanđelje donosi jednu od najvažnijih pouka u toku godine i da moramo da se prisjetimo svega što se događalo u Jevanđelju, šta je ono prvo što se zbiva u Jevanđelju, a to je da u jedan starozavjetni narod, prvi narod koji je poznao istinskog Boga, a koji je svoje poznanje Boga uokvirio u zakone, dolazi neko novi. ”Dolazi novi čovjek, koji, kako sam kaže, dolazi i sve novo čini, a da bi se razumjelo šta on čini, moramo razumjeti šta je On to, kako sam kaže, došao da ispuni, a ne da ukine”, rekao je Preosvećeni Vladika pakračko-slavonski i pojasnio da se jevrejski narod u tom trenutku već stotinama godina ponašao prema tome što je dobio na Sinaju, ali je obogotvorio to i smatrao da se pukim ispunjavanjem riječi, jednostavno prima Gospod. ”Negdje je zamrlo srce tih ljudi, zamrlo je ono bogopoznanje koje je imao Mojsije sretavši se sa Bogom na Sinaju i narod se navikao na ono što mi danas zovemo običaj, a onda je među njih došao neko ko je donio nešto novo”, rekao je i dodao da je jedan od Jevreja koji je u novije vrijeme poznao Hrista, pričao kako je njemu Vladika Danilo Krstić otkrio kako je to moguće da postoji nešto i posle Starog zavjeta, tako što je Bog govorio jedno prije Mojsija, pa sa Mojsijem nešto drugo, a sa Hristom je tek došla punoća otkrivenja, govori nešto treće što je Jevrejima bilo neshvatljivo, kao što je Egipćanima bilo neshvatljivo ono što su im govorili Jevreji.

”Hristos dolazi da nam pokaže šta je to bilo i šta ima biti. Šta On to ispunjava? On dolazi i govori kako su Njegovi učenici u današnji dan brali žito, a u Šabat je bilo zabranjeno bilo šta raditi rukama, voziti se, raditi, do te mjere da je jevrejska porodica morala imati nejevrejina koji bi zapalio ognjište u taj dan da bi mogla hrana da se spremi, toliko je krut bio taj zakon”, rekao je Vladika Jovan i naglasio kako je Hristos u tom kontekstu rekao nešto što danas i Izrailjci govore, a to je da je jedino zbog čega se smije Šabat narušiti, jeste da bi se spasio život, to je velika pouka današnjeg Jevanđelja. ”Gospod pokazuje milost, to je ono na šta se na kraju sve svodi”, naglasio je Vladika i dodao da apostol kaže: ”Ljubite jedni druge, djeco, to će biti dovoljno.”

Vladika Jovan je rekao da tako imamo i Svetoga Teodora koji u svoje vrijeme odbija da primi hranu koja je bila prinos idolima, kao što imamo primjere u Starom zavjetu kod Svetih Makaveja, proroka i svih starozavjetnih pravednika koji idu na stradanje jer neće da prinesu žrtvu lažnim bogovima, već samo jednome Bogu.

Takođe je aktualizovao žitije ovog svetitelja, rekavši: ”Danas smo, draga braćo i sestre, u vojni. Stvarnost našega svijeta jeste stvarnost Svetog Teodora Tirona, Teodora vojnika koji je odbio da posluša i svoga nadređenoga i njegovog gospodara, cara rimskoga odbio je samo da ne izda istinitog Boga.” Naglasio je da smo tako i mi danas u jednoj strašnoj vojni, vojni koja nije započela danas i nije započela u Ukrajini, koja je nažalost započela raspadom onoga svijeta koji je postojao do 1990/91. godine. ”U ratu koji je započeo možda čak ovdje, a danas se prenio na Ukrajinu. Najveća tragedija tog rata, pored toga da čovek ubija čovjeka kao brata svoga, jeste da se u Ukrajini nažalost ubijaju međusobno mnogi oni koji za sebe, s jedne i s druge strane, govore da su pravoslavni”, kazao je Episkop Jovan i naglasio da to nama treba da je prva poruka i ono prvo što nas zanima u ovom ratu, da ne smijemo kao hrišćani, kao pravoslavni hrišćani, da zauzimamo stranu. ”Ne smijemo da mi isterujemo pravdu ovoga svijeta, ono što nas treba da boli je duboko pocijepano srce naše, pocijepano srce međusobnim stradanjima, međusobnim ubijanjem”, rekao je i dodao da to treba da bude prva naša molitva i ono što je prvo i osnovno o čemu treba da mislimo. ”Nikakve ovozemaljske pravde, nikakve ovozemaljske pretenzije, nikakve ovozemaljske nastrojenosti, nego prvo da se molimo duboko Bogu da ovo stradanje prekine, da prestane da ubija brat brata i da se molimo Gospodu da On to sve, kao i sve što u istoriji okreće na dobro, okrene, i tu tragediju i tu muku i tu nevolju, na dobro”, rekao je i dodao da tamo nema Zvezde i Partizana pa da se navija za jedno od njih, nema ni partizana ni četnika, ni bjelaša ni zelenaša, ni jednih ni drugih, ni ustaša ni partizana, tamo se nažalost brat kolje sa bratom.

”Da bi nam Bog dragi dao da što prije to prestane, da se izmire srca ljudska i da se izmire u nekom većem dobru nego što je to bilo prije ovoga svega. Da praštamo jedni drugima i da vidimo možemo li na bilo koji način da pomognemo, da prihvatimo te izbjeglice, kao što je i Gospod sam bio izbjeglica kada je otišao u Egipat, a koliko je strašno u izbjeglištvu Njegovom bilo, to treba znati zato što je najmrznija zemlja u Starom zavjetu i starozavjetnom narodu Egipat. On je onaj kojim se sve proklinje, sa kojim se svako zlo upoređuje, i u taj Egipat odlazi Gospod kao dijete, vodi Ga Josif, koji je, kaže, u snu imao viđenja anđela koji mu reče da ode u Egipat”, podsjetio je Vladika i naglasio da, kada je on mogao da savije svoju jevrejsku dušu, koja je iznad duše mrzela taj Egipat i bio učen da mrzi Egipat, da ga proklinje, pa je otišao u Egipat, tako i mi treba da da shvatimo, da primimo svaku ljudsku dušu, da svakome pružimo ruku, da pomognemo onome koji strada, a pogotovo što tamo stradaju pravoslavni. ”I kao Njegoš što kaže, da požali, ka da bi pomoga, da požalimo da prođe to stradanje što prije, da Gospod sve okrene na dobro i da se mi ostali obradujemo u radosti i miru koji imamo kao braća među sobom, kao što ponavljam, rekao je apostol: Ljubite jedni druge, to će biti dovoljno”, zaključio je Vladika Jovan pouku kako treba da se postavimo u ovoj teškoj situaciji u kojoj se cio svijet nalazi.

Episkop Jovan je zahvalio Mitropolitu Joanikiju na pozivu da služi Svetu liturgiju u Cetinjskom manastiru: ”Hvala na pozivu da služimo u mjestu koje je naša zajednička kuća i na pozivu da se odazovemo povodom 30 godina naše Svetigore.”

”Svetigora je u svoje vrijeme bila truba jevanđeljska ne samo naša ovdje, u Crnoj Gori, tada je u Crnoj Gori šaka ljudi dolazila u ovaj hram, pa ih sve pamtimo danas po imenu i po liku, nego je bila truba jevanđeljska vaskolikoj našoj Pećkoj patrijaršiji, pomjesnoj Crkvi, našem drevnom imenu kojim se ponosimo više od bilo koga drugoga, Crkvi srpskoj”, rekao je i dodao da je bila u tom trenutku i svjetilo svima onima koji su iz mraka komunizma dolazili na svjetlost Hristovu.

”Stoga mi obilježavamo 30 godina velikoljepne riječi Božije. Hvala ti što si me pozvao da ovdje služimo, pogotovo u nedjelju praštanja, nedjelju kada grlimo jedni druge. Tako i mučenu Ukrajinu da zgrlimo, da zgrlimo jedni druge, kao  što kažemo pred početak i na kraju Časnog posta: da praštam sve vaskrsenjem”, zaključio je Vladika pakračko-slavonski Jovan.

Mitropolija

Tijana Lekić

Vesna Dević