Volšebni falsifikati: “Božićna pobuna” i komiti
1 min read
Emitovanje serije “Božićni ustanak” na RTCG izazvalo je prilično interesovanje javnosti Crne Gore. To nije neočekivano ako se zna da je period istorije Crne Gore od 1918. do 1941. godine- bio predmet projektovanja nevjerovatnih konstrukcija.
Žrtve na strani zelenaša su u proteklih 25. godina uporno uvećavane- trideset pet puta, broj uništenih kuća čak pedeset puta- sve dok se nije otkrila istina. Oružani konflikt koji se desio 6. i 7. januara 1919.g. , kojeg neko naziva ustankom, neko zove bunom ili pobunom, se nalazio u relaciji sukoba pristalica dinastije Karađorđevića, s jedne strane, i pristalica dinastije Petrovića, s druge strane.
Svi poginuli u toj pobuni su bili Crnogorci. U nacionalnom smislu i jedni i drugi su bili Srbi, i to je nemoguće osporiti. U sukobima je tokom dva dana, koliko su trajali, poginulo 22 zelenaša i 16 bjelaša, prema jednim podacima, a po drugim podacima- 30 zelenaša (po spisku Novaka Adžića) i 30 bjelaša, sahranjih u zajedničku grobnicu na Cetinju (po spisku Jovana Markuša).
Pismo mitropolitu Amfilohiju sa spinovanjem žrtava
Pravnik i istoričar Novak Adžić je 01.11.2007. godine poslao medijima “Otvoreno pismo mitropolitu Amfilohiju i lideru ‘Srpske liste’ Andriji Mandiću”, u kojem navodi sledeće:
“Pod vladavinom Karađorđevića u Crnoj Gori, od 1918. do 1941. godine, koji su kao okupaciona
dinastija nametnuti odlukama tzv. Podgoričke skupštine, nad crnogorskim narodom počinjeni su brojni zločini.
Zapaljeno je na hiljade crnogorskih domova (u opticaju je cifra oko 6.000 kuća, koje su, prema pisanju srpske štampe, beogradskih listova “Balkan” i Tribuna” popaljene od kraja 1918. do 1921. godine). Pobijeno oko 9.000 crnogorskih građana.
Pohapšeno je više od 4.000 uglednih Crnogoraca i građana Crne Gore koji su bili protiv uništenja Crne Gore (čamili su okovani u Jusovači u Podgorici, zloglasnom zatvoru u Zenici, zatvoru Bogranov kraj na Cetinju, zatvorima u Nikšiću, Kolašinu, Baru i drugim mjestima po Crnoj Gori). Protjerano na hiljade patriota (emigriralo je preko 5.000 ljudi iz Crne Gore od srpskog terora i zuluma), …, a sve je to proizvod politike koja je pobijedila na tzv. Podgoričkoj skupštini!”
Ovo pismo su, pored domaćih medija, objavila u svom glasilima i skoro sva crnogorska udruženja u inostranstvu. Recimo, Svjetska Unija Etničkih Crnogoraca „Krstaš” ga je objavila u svom glasilu Oganj (broj 19., stranica 38.), a Crnogorska etnička zajednica Australije (MEAA) na svom internet portalu.
Dakle, prema podacima koje je Novak Adžić iznio u ovom pismu – od 1918. do 1941. bilans žrtava na strani zalenaša i njihovih pristalica je bio sledeći: pobijeno- 9000 ljudi, zapaljeno- 6.000 kuća, uhapšeno i strpano u zatvore- 4.000 ljudi, emigriralo u inostranstvo- 5.000 ljudi.
Poslije temeljnijeg izučavanja te problematike, Novak Adžić je ljetom 2016.g. otkrio javnosti da nije pobijeno 9.000 zelenaša- već 35. puta manje, tačnije 257. osoba. Nije zapaljeno 6.000 kuća, već 50. puta manje- 120. kuća. Iz drugih izvora saznalo se da nije emigriralo iz zemlje 6.000 zelanaša već četiri puta manje- njih 1.600, te da se većina njih vratila u zemlju poslije amnestije 1922. godine.
I na kraju, nije strpano u zatvore 4.000 zelenaša već 16. puta manje, tačnije- radilo se od 200 do 300 osuđenika.
Koje je izvore koristio Novak Adžić kada je u pismu mitropolitu Amfilohiju i lideru SL Mandiću predstavljao podatke o žrtvama koji su bili netačne od 4. do 50. puta, najbolje je otkrila polemika koju sam sa Adžićem vodio dvije ipo godine poslije navedenog pisma.
Bezbrojni izvori a ništavni rezultati
Naime, Novak Adžić je 7. maja 2010.g na portalu “Analitika” objavio tekst “Crnogorsko čojstvo i junaštvo: mit ili zbilja?”, koji je izazvao mnoštvo reakcija. Upravo tada se i desila polemika između mene i Adžića na temu žrtava u sukobima bjelaša i zelenaša, koja je izgledala ovako:
Vojin Grubač: “Gospodine Adžiću, nalazeći se na evidentnoj distanciji od problema tog vremena, da li znate kolikog su brojčanog obima bile žrtve tog nesretnog sukoba, u civilima i vojnicima? Koliko je bilo emigranata i slično, ili plivamo u jednoj nepoznanici pored toliko istoričara koji se bave tom problematikom?”
Novak Adžić: “(Metak, ugarak, bajonet- bilans) Gospodine Grubač, od srpskog metka, ugarka, vatre i bajoneta ubijeno je od 1918. do 1941. godine oko 9.000 Crnogoraca. Zapaljeno je do 1929. godine od istog dželata preko 6.000 crnogorskih domova. U egzil je otišlo od 1918. godine od srpskog terora preko 3.000 Crnogoraca. U tamnicama je bilo preko 4.000 Crnogoraca pod željeznim okovima srpskog tamničara. Bjelaške, te vojno- žandarmerijske žrtve nijesam popisivao, mada ih je bilo dosta…”
Vojin Grubač: “Da li je to tačan podatak, te da li je u taj broj uračunat ukupan broj žrtava na obije suprotstavljene strane? Na osnovu koje baze podatake se došlo do te cifre? Koji je istoričar ili analitičar došao do tog podatka?”
Novak Adžić: “Sačuvana je riznica dokumenata- Moja malenkost je sve to sabrala i popisala na osnovu vlastitih istraživanja istorijskih dokumenata i rasute literature.
Veliki dio tih podataka možete naći u knjigama prof. dr Šerba Rastodera „Skrivana strana istorije“ i „Crna Gora u egzilu“, te knjigama „Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore“ (Rim, 1921), „Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića“ (1921).
Ali i u fondovima Državnog arhiva na Cetinju, Fonda emigrantske vlade, Ministarstva vojnog, Komande Crnogorskih trupa (kutija 81), u “Spisima Jovana Plamenca”, “Spisima Vladimira Popovića”, u “DACG- novi period Podgorica”, u biblioteci Istorijskog instituta, CNB- Cetinje, „Glasu Crnogorca“ 1918-1922. Godine (Pariz- Rim), “Dnevniku” Krsta Popovića”, “Memoarima” Todora Borozana, “Memoarima” Nikole Tomanova Zeca, Iva Jovicevica, “Izvjestaju” iz 1919. godine Mila Plamenca, “Legatu dr Pera Soca”, „Crnogorskom glasniku“ ( Detroit 1918.- 1931.), „Amerikanski Glas Crnogorca 1923-1924“, hrvatskoj…”
Vojin Grubač: “Gospodine Adžiću, koliko je bilo poginulih civila i vojnika od zelenaške ruke, ili se taj dio istraživanja ne nalazi u domenu vašeg interesovanja? O kojem broju žrtava govori svaki od tih izvora koje ste naveli? Koji je od njih najmjerodavniji? Da li se zna približna istina, ili je sve u domenu manipulacije žrtvama?”
Novak Adžić: “ Uputstvo za korišćenje- Podatke o srpskim zločinima u Crnoj Gori možete naći u zaostavštini majora i prof. Karlsa Velingtona Furlonga, Vilsonovog savjetnika, koja su pohranjena u Huverovom institutu u SAD.
U izvještajima grofa Salisa i Šermana Majlsa, te oficira Džejmsa Brusa i Ronalda Trija, u knjigama Antonija Baldacija „Jadranski spisi“ i drugim, prof. dr Aleksandra Divajna, „Izbrisana sa mape“ i „Mučenička nacija“, prof. dr Jozefa Bajze iz Budimpešte „Crnogorsko pitanje“.
U spisima Okružnog suda na Cetinju 1920-1926., Velikog suda u Podgorici, Okružnog suda u Kolašinu, spisima o zatvorenicima u Zenici, u listovima režimskim KSHS „Narodna riječ“, „Crna Gora“, „Slobodna misao“, te opozicionom listu „Crnogorac“ 1924- 1927, „Zeti“ podgoričkoj od početka 1930. do 1941. Godine. U knjigama Mihaila Lalića, u knjizi Jovana Ćetkovića „Smrt majora Šćepana Mijuškovića pred sudom“, Vlada Mićunovića „Tragovi vremena“, Mila Kordića…”
Dakle, umjesto da predostavi procjenu žrtava po svakom izvoru koji navodi, Adžić se odlučio za beskonačno i prilično dosadno nabrajanje literature bez davanja konkretnih podataka, ali potvrđujući broj žrtava koje je naveo i u pismu mitropolitu.
Broj stvarnih žrtava manji trideset pet puta
Ova polemika, koju smo vodili, pokazuje da se Adžić prilikom procenjivanja broja žrtava iz tog perioda prevashodno pozivao na profesora istorije dr. Šerba Rastodera. Poslije njega i na nebrojene knjige, memoare, arhivske i muzejske dokumente, štampu i inostrane eksperte, koje je preuzimao bez naučne rezerve, sve dok se režirana konstrukcija nije raspala sama od sebe.
Iako se prilikom plasiranja višestruko netačnih podataka Adžić pozivao na knjige Šerba Rastodera, dr Rastoder nije našao za shodno da reaguje na zapanjujuće netačnosti.
Stvari su se drastično izmijenila kada je, u toku polemike koju smo vodili ljeta 2016.godine, istoričar g. Novak Adžić dao poimenični spisak svih postradalih osoba na strani zelenaša u analiziranom periodu od 1918. do 1941.
Iz toga spiska se vidi da je na strani zelenaša u Božićnom ustanku 6. i 7. januara 1919.g. poginulo 30 ustanika. Komiti su se, poslije završetka Božićnog ustanka, aktivirali krajem maja i početkom juna 1919.g., pa je do kraja te godine postradalo još 86 ljudi. Zbirno gledano, broj poginulih ustanika, komita i civila 1919.g. iznosio je- 116 ljudi.
Naredne, 1920. godine, poginula su 43. čovjeka zelenaške opcije, poslije čega je intenzitet borbi jako smanjen. Potvrda tome je činjenica da je u naredne tri godine ukupno poginulo 51. komita i civila, a po godinama je to izgledalo ovako: 1921.g.- 8 ljudi; 1922.g.- 17 ljudi; 1823.g,- 26 ljudi.
Potom je intenzitet otpora još više smanjen, pa imamo da je za šest preostalih godina broj postradalih iznosio 23. komita i civila. Po godinama je to izgledalo ovako: 1924. g.- 9 ljudi; ’25. g.- 5 ljudi; ’26. g.- 2 čovjeka; ’27. g.- 2 čovjeka ; ’28. g.- 1 čovjek; ’29. g.- 4 čovjeka.
Ako podvučemo crtu, te konstatujemo da je u Božićnom ustanku poginulo trideset ustanika, u narednih 11. godina oružanog konflikta (od 1919.g. do 1929.g.) dodatno postradale ukupno 203. osobe, gdje su uračunati i komiti i civili, to ispada da je u ustanku i toku narednih jedanaest godina smutnje broj žrtava na strani zelenaša i njihovih porodica ukupno činio 233. čovjeka.
Nije suvišno napomenuti da je popis zelenaških žrtava bio temeljan, jer su u te 203. žrtve jedanaestogodišnjeg komitskog vojevanja poslije Božićne pobune ubrojana i četvorica komita koja su poginula u Hercegovini, kao i jedan komita koji je poginuo u Albaniji.
Ubrojano je i deset komita koji su poginuli prilikom pokušaja bjekstva iz zatvora (devet koji su poginuli 15. jula 1920. godine pri bjekstvu iz Cetinjskog zatvora, i jedan poginuli u novembru 1923.g. prilikom bjekstva iz Kolašinskog zatvora). Ubrojano je i šestoro umrlih u zatvoru i četvoro umrlih u bolnici od posledica ranjavanja.
Na tom spisku su i civilne žrtve u vidu dvije žene i četiri člana tragično postradale porodice Zvicer. Dakako, u slučaju stradanja porodice Zvicer postoji verzija koja nikada nije odbačena i istorijski osporena. Po toj verziji je porodica Zvicer stradala u linču od strane Cuca, zbog sumnje da je Petar Zvicer sa svojom grupom opljačkao službenike koji su Cucama nosili penzije.
Dakako, i poslije 1929.g. je bilo pojedinačnih sukoba sa režimom Karađorđevića. Tako je u periodu od 1930 do 1941 g., istoričar Adžić poimenično nabrojao 24 ubijena čovjeka u sukobu sa režimom. U taj spisak je uključio šest žrtava na Belvedere, kao i ubistvo komuniste Žarka Marinovića u Beogradu.
Dakle, od 1919.- 1941. godine, u Kraljevini Jugoslaviji (Kraljevini SHS) je u sukobu sa režimom Karađorđevića na tlu Crne Gore za dvadeset dvije godine- ukupno postradalo 257. protivnika režima.
Od njih je – 30. poginulo u ustanku, 203. u jedanaestogodišnjoj komitskoj gerili (1919. i 1929.), i 24. u jedanaestogodišnjim političkim komešanjima (1930. do 1941 g.). Tu su poimenično pobrojani svi ustanici, komiti i civili, bez izuzetka.
Tako se Adžićeva konstatacija da je “od srpskog metka, ugarka, vatre i bajoneta ubijeno je od 1918. do 1941. godine oko 9.000 Crnogoraca”, svela na realno popisanih 257. žrtava, odnosno- smanjena trideset pet puta.
Postradalih kuća 50 puta manje, osuđenih 16 puta manje
U tekstu “Spisak opljačkanih i zapaljenih domova crnogorskih rodoljuba (1919. -1920.)”, objavljenom na portalu Analitika 26. 08. 2016 godine, autor Novak Adžić se osvrnuo na postradale zelenaške kuće u navedenom periodu.
U tom tekstu je pomenično naveo ukupno 120. zapaljenih kuća, tokom 1919. i 1920., gdje je ubrojana i kuća Petra Zvicera u Rokočima (Cuce)- iako je ona zapaljena aprila 1924. godine.
Tako se konstatacija Novaka Adžića da je “zapaljeno do 1929. godine od istog dželata preko 6.000 crnogorskih domova”, svela na 120 realno uništenih kuća, odnosno- smanjena pedeset puta.
Što se protivnika režima koji su se našli u egzilu, hrvatski izvori (koji se pozivaju na crnogorske istoričare) govore sledeće: “Nakon Božićne pobune koncem 1918. godine- tijekom veljače i ožujka 1919. godine u Italiji su počele nicati crnogorske vojarne u kojima su se koncentrirali izbjegli Crnogorci iz domovine.
Prva je crnogorska vojarna bila u Ferari te u okolici Rima (Kave), da bi koncentriranje bilo konačno obavljeno u Gaeti i Formiji nedaleko Napolija. Kolovoza 1920. bilo je u Italiji ukupno 1.532 (prosinca iste godine 1.559) uniformiranih i naoružanih crnogorskih vojnika (prema knjizi dr Šerba Rastodera- “Crna Gora u egzilu 1918-1925”,II, str. 117). Tijekom 1922. većina se Crnogoraca, nakon opće amnestije, vratila u domovinu.”
Konstatacija Novaka Adžića da “u egzil je otišlo od 1918. godine od srpskog terora preko 4.000 Crnogoraca”, se svela na 1.600 osoba, odnosno- smanjena dva ipo puta, a poslije 1922. kada je objavljena opšta amnestija, vjerovatno je bila manja i dvadeset puta.
Umiri!
Kako neko može da mrzi sebe!????
Svašto li vam na pamet pada, jadi vas znali montenegriski!
Na mržnju svikli, zatrovani mržnjom na Srbe!!!
… Pričinjava vam se da i drugi mrze!???
Koji sebe, Srbe mrzite!!!!!??????????
Djikane, kako vas nije sramota da se pozivate na nauku, a iz vaseg svakog slova izbija mrznja i rasizam prema Crnogorcima? Nauka pokusava da bude objektivna, vi nijeste cak ni subjektivni. Iz vaseg pisanja samo isijava jedna bolesna ideologija koja truje Blakan vec preko 150 godina.
Kakav dokazi, takav nadriistorik, takva i historija beščasna, montenegrinska!
A znate li možda što je napisao moj đede-stric otud iz egzila, iz Italije, najbliže kralju Nikoli?
Ne znate, Adžiću?
E, baš bi vama pomoglo, da znate!?
I znate li vi što je uopšte valjani izvor, kako se preispituju kontradiktorni izvori, i kako se utvrđuje njihov vrjednosni kapacitet?
Znate li vi što je uopšte naučni metod, i koji su mu alati na raspolaganju!
Pojmite li odgovornost naučnika i svakog drugog, za falsifikovanje ili manipulaciju izvornom i drugom građom?
Sve što ste ovdje podastrli su izvori drugog i trećeg reda!
Čija upotrebna vrijednost skoro u potpunosti zavisi od izvora prvog reda, ako znate o čemu govorim?
Od kada se pismom “ garantiraju „nekome državni suverenitet??
Pobogu čovječe, znate li vi uopšte kako se bruka te!?
Vraćamo se na to: restauracija monarhije bila je samo „patka“ za Krsta Popovića i restlove crnogorske vojske, kako bi ovi imali motiva za puškaranje.
Cilj političke frakcije „zelenaša“ jeste „republika“, o kojoj Plamenac govori već 1919-te. U istom intervjuu govori i o „revoluciji“ pred kojom se Jugoslavija (KSHS) nalazi „već tada“.
Jel on to govori kao zastupnik ili nemi posmatrač događaja? Ako govori kao zastupnik, onda on izdaje kralja Nikolu mnogo (samim tim što mu je bio bliži) odsudnije od regenta Aleksandra. Da ne govorimo o kasnijem (nakon svega) dolasku pod skute Pašiću.
Inače, Jovan Plamenac se zalagao da Srbijanka Natalija (iz loze Obrenovića) bude namesnica Crne Gore, i samoproglašenje kraljice Milene na tu funkciju smatrao je protivustavnim.
Za njega se kaže da je pisao hvalospeve Paveliću, ali i da se zahteva stavljanje Crne Gore pod Nedićevu upravu.
U svakoj čorbi mirođija, nije dočekao Saveznika i vlast komunista, ovi drugi su mu i presudili, pre nego što je i pokušao da ih uzveliča.
Rečju, jedan potpuno zbunjen primerak Plamenca, ne želim reći da je obrukao ovo časno prezime i pleme Boljevića.
Neka mu je Bogom prosto.
Postovana redakcijo, uvazeni gospodine Grubac, posebno cu Vam odgovoriti na tekst Vas, kad i ako budem imao vremena, U ovom trenutku, ovim putem saljem Vam moj tekst, koji je objavio danas Portal Analitika. Cak je i samo ovo, publikovano, dovoljno za istorijsku nauku, da se zna što je bilo i kako su srpski okupatori i njihovi plaćenici i sluge bili i cinili protiv Crne Gore i njene slobode. Ovo je prilog objektivnosti istorijskoj nauci i to dosta, a, iako ovo naučno poništava, jeftinu propagandu kojoj služite i pomoviste je uvaženi inženjeru građevinarstva g. Vojine Grubaču.Evropski kontekst nastave istorije započet 1953 veli da se oslobodimo „pristrasnosti i zabluda“. Vi ste primjer negacije toga.
Jovan Plamenac vrhovni vojni zapovjednik Božićnog ustanka
Vlada Srbije je samo od 1916. do sada potrošila u savezničkim zemljama preko trideset pet miliona franaka, za propagandu protiv Crne Gore i ako je ovaj novac dobila bila od Saveznika kao ratni kredit. Interesantno je napomenuti, da je vlada Srbije uspjela bila intrigama da Saveznici ne daju potrebne kredite Crnoj Gori, tako da smo mi za isto vrijeme, t.j. od 1916. do sad primili samo osam miliona franaka za sve državne potrebe Crne Gore“, kazao je Plamenac u 1919. u intervjuu glavnom zastupniku “United Pres of Amerika” u Parizu.
PORTAL ANALITIKA
Objavljeno: 28. 02. 2017 – 10:58 Promjenite veličinu teksta:
Komentari (1)
Piše: Novak ADŽIĆ
Jovan Simonov Plamenac bio je organizator, vođa, politički ideolog, vrhovni vojni zapovjednik Božićnog ustanka Crnogoraca januara 1919. godine (po novom kalendaru) i apostol (prvi iza kralja Nikole I Petrovića-Njegoša), crnogorskog zelenaškog državotvornog i nacionalno oslobodilačkog vojno-političkog pokreta, koji je počivao na načelu „Za pravo, čast i slobodu Crne Gore“.
Sačinio plan ustaničkih akcija: Plamenac je sačinio i operativni plan ustaničkih akcija, propisao i predvidio vojne akcije koje ustanički komandanti treba da preduzmu i odredio vojno-hijerarhijsku strukturu u Božićnom (crnogorskom) ustanku protiv vojne okupacije i nasilne, neustavne i nelegalne, aneksije Crne Gore sprovedene koncem 1918. godine od strane Srbije i njenih trupa i povjerenika u Crnoj Gori. Plamenac je imenovao za glavnog komandanta ustaničkih snaga brigadira Blaža Vrbicu, a za njegovog zamjenika tada kapetana Krsta Zrnova Popovića. Budući da je brigadir Vrbica odbio da primi Plamenčevo naimenovanje i komandu, tada Krsto Zrnov Popović, odlukom Plamenca, postaje vrhovni komandant ustaničkih trupa i kao takav se ponaša i hrabro i herojski, te komandno i oružano djeluje, priznajući i prihvatajući Jovana S. Plamenca kao svog pretpostavljenog u zapovjednoj hijerarhiji među svim prvacima Božićnog ustanka.
Plamenčevo vođstvo u Božićnom ustanku nije bila stvar njegove samovolje, ve se zasnivala na odluci kralja Nikole I Petrovića-Njegoša, koji je ovlastio početkom novembra 1918. godine Plamenca, da u ime njegovo on postaje nosilac cjelokupne vojne i civilne vlasti u Crnoj Gori, te da ima ovlašćenja predsjednika Vlade, ministra inostranih i zastupnika ministra unutrašnjih poslova. Iako je tada zvanično djelovala Vlada crnogorska u egzilu na čelu sa Evgenijem Popovićem i ministrima u njegovom kabinetu, kralj Nikola je ovlastio da njene ključne njene resore, zbog neophodnosti situacije, u Crnoj Gori faktički i formalno pokriva i obavlja u punom kapacitetu Jovan S. Plamenac. Znači, Jovan S. Plamenac je tada (par mjeseci prije i tokom izbijanja i trajanja Božićnog ustanka) djelovao u Crnoj Gori na osnovu mandata dobijenog od ustavnog i zakonitog vladara Kraljevine Crne Gore kralja Nikole I Petrovića-Njegoša.
Povlačenje za Skadar: Jovan S. Plamenac je bio primoran, nakon neuspjehe akcije opsadiranja Virpazara od strane ustaničkih trupa iz Crmnice, tokom Božićnog ustanka (januara 1919. g. po novom kalendaru), kojima je on lično komandovao, da se povuče za Skadar i potom Medovo (Albanija), odakle je na poziv kralja Nikole I Petrovića-Njegoša otišao u egzil, preko Albanije i Italije za Francusku, u kojoj je dekretom kralja Nikole 17. februara 1919. godine postavljen za predsjednika crnogorske Vlade i njenog ministra inostranih i unutrašnjih djela i na tom položaju on je ostao do 20. juna 1921. godine, kada podnosi ostavku na tu funkciju, a odlukom regentkinje kraljice Milene-Petrović-Njegoš, kormilo vlade u egzilu preuzima divizijar Milutin Mijailov Vučinić, ministar vojni u Plamčevom kabinetu (Vučinić je na čelu vlade od 15/28/ juna 1921- do smrti 31. avgusta 1922, po starom kalendaru). Istorijski je utvrđena i provjerena činjenica da je Jovan S. Plamenac, od 1919. godine, te i do smrti kralja Nikole (početkom marta 1921), ali i izvjesno vrijeme potom, bio neprikosnoveni lider crnogorske političke suverenističke emigracije i ustanika i gerilaca, koji su u Crnoj Gori vodili oružanu borbu „za pravo, čast i slobodu Crne Gore“. Sam Plamenac je prošao pravu golgotu zbog svoje ljubavi prema domovini i otadžbini. Njegova supruga Anđa-kćerka Mihaila-Miša Popovića-Jabučanina i sestra Jova, Pavla i Mitra Popovića-Jabučanina, koja je tada bila u drugom stanju i maleni sin su mu na Cetinju šikanirani i mučeni od strane srpske vojske, organa okupacione vlasti i bjelaša i jedva je uspjela sa đetetom, uz pomoć Amerikanaca, da pobjegne iz Crne Gore i da se prebaci u Italiju i pridruži mužu u emigraciji. Kuću Jovana S. Plamenca u Boljevićima (Crmnica) zapalili su i opljačkali srpska vojska i bjelaši jula 1919. godine. Tada je zapaljena u Boljevićima i kuća njegovog brata Sava S. Plamenca, takođe crnogorskog zelenaša, ustanika i političkog emigranta u Italiji i još nekoliko kuća njegovih rođaka i seljana.
Mandat predsjednika Vlade: Kad je preuzeo mandat predsjednika crnogorske Vlade (februara 1919) u Nejiu (Parizu) Jovan S. Plamenac je, sa svojim saradnicima, odan kralju Nikoli, kao vrhovnom šefu (poglavaru) crnogorske države, preduzeo aktivnu ulogu da Kraljevina Crna Gora sačuva svoju državnu nezavisnost i slobodu i da se oslobodi bespravno sprovedene okupacije i aneksije. U tom smislu Jovan S. Plamenac je u odbrani ustavnih i zakonskih institucija Crne Gore vodio intezivnu kampanju da relevantni međunarodni faktori i njihova javnost priznaju i podrže pravo Crne Gore da kao samostalna država sa svojim ovlašćenim predstavnicima bude zastupljenja na Pariskoj (Versajskoj) mirovnoj konferenciji (1919-1920) i drugim međunarodnim institucijama, skupovima i formumima. Jovan S. Plamenac je, između ostalog, djelovao i medijski (agitaciono i propagandno) da i nosioci vlasti S.A.D. i njena podrže legitimne, legalne i pravedne zahtjeve za opstankom državne suverenosti i samostalnosti Crne Gore. Između mnogobrojnih političkih, diplomatskih i medijskih (propagandnih) aktivnosti koje preduzeo u korist opstanka crnogorske države i njene nacionalne slobode, s punim kredibilitetom i podrškom kralja Nikole, Jovan S. Plamenac, je dao 18. novembra 1919. intervju glavnom zastupniku “United Pres of Amerika” u Parizu.Taj intervju Jovana S. Plamenca, koji je artikulisao suštinu djelovanja i htjenja kralja Nikole, crnogorskih državotvornih snaga u zemlji i inostranstvu, glasi integralno:
“Zašto su saveznici tolerirali postupke Srbije prema Crnoj Gori, koja je dobrovoljno prinijela najveće žrtve za zajedničku stvar saveznika?
Zvanična Srbija iz razloga dinastičko-imperijalističkih već nekoliko godina služi se svim nedozvoljenim sredstvima da ubije ugled Crne Gore i da je uništi. Ona je čak organizovala zavjere npr. 1907. i 1909. i šiljala bombe za ubistvo dinastije crnogorske i vođa crnogorskog naroda. Vlada Srbije je samo od 1916. do sada potrošila u Savezničkim zemljama preko trideset pet miliona franaka, za propagandu protiv Crne Gore i ako je ovaj novac dobila bila od Saveznika kao ratni kredit. Interesantno je napomenuti, da je vlada Srbije uspjela bila intrigama da Saveznici ne daju potrebne kredite Crnoj Gori, tako da smo mi za isto vrijeme, t.j. od 1916. do sad primili samo osam miliona franaka za sve državne potrebe Crne Gore.
Sa ovim novcem od 35 miliona franaka srpska diplomacija je podmitila dio savezničke štampe, koja je Crnu Goru obasipala najgadnijim klevetama, i ugušivala svaki pokušaj protesta protiv strašne nepravde, učinjene Crnoj Gori i Kralju Nikoli koje je imalo za pošljedicu nezainteresovanost vlada velikih sila o strašnoj i ničim nezasluženoj sudbini Crne Gore.
To je jedan razlog zbog kog su Velike Sile dosada indiferentno gledali na zločine koje zvanična Srbija vrši prema Crnoj Gori.
Drugi je razlog rđavo shvaćeno jugoslovensko i balkansko pitanje od diplomacije Velikih Sila. One hoće, kako se to izrazio g. Klemanso u svom velikom govoru u Strasburgu, da Jugoslovene vide organizovane u jednu moćnu naciju. Na taj način Velike Sile hoće da od jugoslovenskih zemalja i Balkana stvore jednu prepreku eventualnom budućem germanskom Drang nach Osten, i da one budu jedan od stražara za očuvanje novog poretka u Evropi stvorenog Versaljskim i San Žermenskim ugovorom. Namjera Velikih sila se ne može kritikovati, ali način kojim one žele to postići donijeće sasvim protivne rezultate od onih koji se žele. Velika je pogreška bila Velikih Sila što su dale Srbiji odriješene ruke.
Njeni upravljači su zloupotrijebili to, hoteći terorom osigurati sebi predominantan položaj i protiv volje naroda, naturajući mu vlast, institucije, zakone pa i dinastiju Srbije. To je izazvalo opšte nezadovoljstvo i mnogobrojne pobune kod Jugoslovena, čemu je kao pošljedica šljedovao strašan haos u administraciji, finansijama i ekonomskom životu. Tek je godina dana otkad je Srbija okupirala te zemlje, a nema nijedne od njih, koja ne teži za potpunim separatizmom ili, pak, za federalizmom na širokoj osnovi. Jugoslovenska država stvorena na ovako nasilnički način nije ništa drugo do Austrija u drugom izdanju i ako je jugoslovenska država naseljena narodom jedne rase. Nikad ne treba gubiti iz vida, da Jugosloveni nijesu nikada dosad živjeli zajedno u jednoj državi i da između raznih plemena njihovih nema još one jake psihološke veze, koja jedan narod čini jednom nacijom i jednu državu otadžbinom. Razlika je ipak između Austro-Ugarske i nje. Austrija se je raspala tek pri jednom spoljnom sudaru, a jugoslovenska država raspašće se kroz najkraće vrijeme ušljed unutrašnje revolucije, a da i ne govorimo u slučaju nekog novog rata, kad će biti njen raspad neminovan. Ako Velike Sile žele da jugoslovenske zemlje budu faktor reda i poretka u Evropi one ih moraju otrgnuti iz kandža srbijanskih i primijeniti na njih načela iznesena u mesažu predsjednika Vilsona od 17. septembra 1918. A koja glase:
«Dio naroda nemože gospodariti jednim drugim dijelom istog naroda».
«Upravljači jednog naroda treba da su njegove sluge a ne gospodari». Da se ovo postigne Velike Sile treba da učine da se narod u jugoslovenskim zemljama slobodno i suvereno izjasni o svojoj sudbini, a ne da njegova sudba zavisi od volje kralja i vlade Srbije. Uvjeren sam većina Jugoslovena, naročito Hrvati žele republiku: nerazumijem zašto im to sprečavati. U ostalom Sjedinjene Američke Države u stanju su same naćerati upravljače iz Beograda na respektovanje Vilsonovih principa jednostavnim nedavanjem zajmova ovako nasilno organizovanoj zemlji i koja je na pragu revolucije. One Velike Sile koje naročitu protekciju čine Srbiji u ovakvoj politici prema jugoslovenskim zemljama izlažu se i još jednoj opasnosti. Veći dio je Jugoslovena nezadovoljan i on će svoje ugnjetače, kad tad srušiti makar i revolucijom. Prirodno je što će on svoje nezadovoljstvo, da ne rečen mržnju, koju je imao prema svojim ugnjetačima prenijeti i na njihove protektore.
Takva politika nekih Velikih Sila donijeće ne samo protivne rezultate, od onih koji se žele, nego je ona protivna i pravdi najelementarnije shvaćenoj, jer to bi bio jedini slučaj da Saveznici, poslije pobjedonosnog rata, unište jednog od svojih najvjernijih saveznika. To bi bio veći zločin od onog kojeg je učinio Viljem II povodom belgijske neutralnosti. To bi bilo nepoštovanje internacionalnih obaveza, jer svečani angažmani Saveznika o restauriranju Crne Gore su obaveze međunarodnog karaktera. Te angažmane Velike Sile nijesu uzele na sebe same prije primirja, gdje spada i mesaž Predsjednika Vilsona od 8. januara 1918. nego i poslije primirja.
Vlada francuska preko g. Pišona pismom od 4.novembra 1919. tražila je u ime vlada Velikih Sila, da se kralj i vlada crnogorska ne vraćaju u Crnu Goru dok saveznička vojska ne uspostavi red. Tim pismom se garantira poštovanje suvereniteta Crne Gore i njenih ustavnih institucija od strane Savezničke vojske. G. Poankare je 24-XI-1919. uputio kralju Nikoli takođe jedno pismo iste sadržine. Međutijem, vi već znate, da ova obećanja i garancije nijesu poštovane. Srbijanska vojska, i ako se nalazila pod komandom generala Franše Despereja, brutalno je pogazila suverenitet Crne Gore, nasilno ju je anektirala Srbiji, i zavela jedan najkrvaviji režim koji istorija pamti. To dokazuju i raporti amerikansko-engleske anketne misije u Crnoj Gori, na čelu koje je bio grof Salis ministar engleski pri Vatikanu. Poslije te ankete i debate, koja je povodom toga vođena u Engleskom Parlamentu 11. o. m. Crnogorski narod s pravom očekuje ispunjenje obaveza Saveznika prema Crnoj Gori i zadovoljenje njenih opravdanih aspiracija na Skadar, Boku i Hercegovinu.
To Velikim Silama nalaže ne samo njihovo dostojanstvo nego i politički razlozi, jer mira na Balkanu neće biti, dok naša prava ne budu respektovana. Nekoliko vjekova naše istorije pokazuju da mi niti smo dosad niti ćemo se odsad, pokoriti sili“.
(“Glas Crnogorca”, Neji na Seni kod Pariza, broj 80 od 27. Novembra 1919, str. 2„ INTERVJU JOVANA S. PLAMENCA, Predsjednika Kr. Vlade, Ministra Spoljnih Poslova, koji je dao glavnom zastupniku United PressOf Amerika u Parizu, 18.novembra 1919.)
Au, ahahau ha, Anonimni, jadi te znali!
Pa ti onda umjesto ručka iźedi govno!
Čim vas čovjek utjera u laž onda masja i ostale fukare o vojnim knjižicama i tra lala…
Znači,brate Vojin vas je razbio ko beba zvečku.Pokazao kakve ste rđe i lažovi.Kakav crni ustanak i gluposti.Mi Nikšićani smo razbili te ,,zelenaše,, i nije im palo na pamet da
više ,,vojuju,,.
He , he , he , pa ti živiš u crnogorski grad Nikšić sa 67% crnogoraca , i imaš petlju da zboriš o „lažima“ , he , he , he …
A kako nas je „razbio“ Vojin , bivši crnogorac do 92 , tačno neću moći iźes ručak .
Ima veze dragi brate Djikane kako da nema,sve je to jedna te ista mržnja,ona konvertitska,iracionalna i suluda,gdje im ništa ne ostaje do da siluju istoriju i pucaju u leđa a koliko su odlutali u moralnu tamu govore i njihovi komentari u kojima oni stvarno misle da su Crnogorci?!
Da nije tužno…
Mi smo krivi brate Zorane!
Mi i niko drugi, jadi nas znali! Mi smo krivi, koji jesmo jedini Crnogorci, i onda i sada! Srbi iz one stare Crne Gore, Crnogorci, koji su vazde bili najbolji Srbi!!!
… Pa nagrnula sila Božja Srba, i to dobrijeh Srba, da se silom na sramotu, upisuje u nas!
Ka’ da smo ribolovno Društvo!?
Pa su oni, ču li onog drobnjaka, pa su oni kobajagi Crnogorci, a ja nijesam!
I što im je pripelo, ćare nema, da budu mi!?
… Ko bi zdrave pameti to radio, evo, ni do dana danjeg ništa razumio nijesam, da neko zapne, bez stida da upre, da bude ono što nije!????
… Kao, kad bi recimo, ja i ti zapjeli u Srjemca, pa ili Srijemac, ili ništa!?
I je li izlječivo?
… Ta njiova bolest, đavo nas ponio. I njih, i nas š njima!
Aha , jes ka nije , samo se vi bjelaši/ćetnici tješite , he , he ..
I još u vezi teksta, mnogo znači ko ga je napisao , a poznato je da je g.Vojin Grubač bio do skoro crnogorac, tako se samovoljno nacionalno izjasnio i zapisao u Vojnu knjižicu JNA i u ostala dokumenta do početka 90-tih !
A onda se desio preobražaj od njegovog odlaska u dobrovoljce na Dubrovačko ratište , čovjek je promjenio , i sad pitanje je kako da mu vjerujem na gornjem tekstu kad on svako malo mjenja naciju , a tek kako će mjenjati mišljenja , od danas do śutra ?
Zato su ovakvi tekstovi dobri za šale i doskočice , da se ja i ti ćosamo , ali za ozbiljno ih ne treba čo’ek uzimati jer su nepouzdani kao i autor .
Masji se djede pisao srpske vjere a onda je on prevjerio po sopstvenom priznanju.
He , he , he , eto ti Smoje bolje znaš što je bio moj đed no ja što ga pamtim i što sam decenijama sa njim zborio , zar to nije u zoni fantazije !
Zborio je moj đed da su i njegov otac i đed bili crnogorci , ali ti bolje znaš od njih samih izgleda he , he , he …
E svaka vam je istina takva !
No za g.Grubača je opšte poznato da se pisao crnogorcem do odlaska na Dubrovačko ratište kad je prelomio u mozgu i postao ovo što je danas !
Nema, a ima veze sa ovom temom, kako je i ovdje riječ o sramnom hicu u leđa …
Naime, sjutra je godišnjica, četvrt vijeka od krvave svadbe u Sarajevu, koja je oglasila rat sviju „bivših “ protiv Srba!
Sjutra se navršava 25 godina kada je ispred stare pravoslavne crkve na Baš- čaršiji na svirep način, mučkim pucnjem u leđa, ubijen Srbin Nikola Gardović, koji je tog dana ženio sina!!!
Ubica nikad nije pronađen!
Od tog hica koji je završio u leđima srpskog svata i okončao svoju kobnu putanju, pa sve do danas, laž, grozna laž o Srbima, još i patološka mržnja na njih, i dalje putuju, niđe stigli nijesu!?
Perverzna zamjena dželata i žrtve, taman kao u seriji o Božićnoj pobuni, i dalje ordinira mozgove svjetske i domaće javnosti!
Onaj nesrećni svat i svi Srbi kojekude, žrtve su opskurne antisrpske propagade!
Zapisani u gromadnu laž o navodnoj srpskoj krivici!?
Taman kao u seriji laži u seriji “ Božićna pobuna „!
… U svim bivšim i budućim serijama o zločestim Srbima!
… Koje treba jednom za uvijek kurtalusati, i ovdje u najlepšoj srpskoj Planini!
Bošnjaci, Arnauti, i ovi, i oni, Montenegrini, Hrvati, evo i Majedonci, i Turci, đe bi mi bez njih, udružuju se ovih dana!
Srce su mi zaradovali, kako ne moramo da se potežemo na sto strana, nego sve najedanput …
Silovanje istorije!
Eto tako bi se ova pseudo-projekcija trebala nazvati.
Nekome ko ima mozga,taman koliko i kišna glista, nije teško objasniti da je mlijeko crno i to i nije tako strašno,strašna je poruka koja se krije iza ovakvih kvazi istorijskih serijala, koja onda dozvoljava ovdje nekim anonimusima da odjednom počinju nama izdavati sertifikate za crnogorstvo(što bi dragi brat Djikan rekao).
Tako to uvijek krene sa silovanjem istorije,izmisliš neprijatelja,odrekneš se sam sebe i svoje moralno posrnuće nevidiš nego ga pravdaš mržnjom prema samome sebi.
Reče li naš vladika,kojem po ovoj novoj montenegrinskoj logici takođe fali sertifikat;“svak je rođen da po jednom umre,čast i bruka žive dovijeka!“.
E pa Montenegrini,iako ste vi ubili Srbina u sebi,u meni i vjerujem svima onima koji misle svojom glavom to nećete nikada uspeti,nama na čast a vama na bruku!
Nisam u toku, ali čini mi se, još uvek ništa od emitovanja „Ustanka“ na RTCG SAT, koje je obećao g. Mašja.
Trejler odiše ovom logikom: ne ni istinito (u dokumentarnističko-faktografskom smislu) , ni sa umetničkim uglom, već plauzibilno. Što je generalno logika televizijskih serija danas, s tim što je kod nas (u projektima tipa „Montevideo“) plauzibilnost naglašena do mere da ideološke „istine“ koje se poturaju tim oružjem još više štrče.
Sad, ti glumci, poput kruševačkog Crnogorca Vojina Ćetkovića, koji ovde igra srpskog obaveštajca ili Sv. Kneza Lazara (nedavno bejah na snimanju) , a tamo borce protiv velikosrpskog terora… mogli bi da unesu pravu zabunu na tržištu. Situacija, slična onoj u kojoj bi Stalone osamdesetih vikendom igrao Ramba, a radnim danima leteo u Moskvu i snimao filmove o suprotsavljanju američkom imperijalizmu.
No, srpska posla, jedino mi nije jasno gde su onda ti Crnogorci uhlebljeni u Beogradu, koji rade protiv interesa „Hiljadugodišnje Duklje“. Ali, mnogo šta meni nije jasno…
Nije isključeno da baš interesi Nataše Ninković i g. Ćetkovića sprečavaju emitovanje „Ustanka“ van CG.
Srećan početak Velikog posta, Bog nam svima dao manje razmirica, a više blagodatnog ćutanja. I u komentarima…
Majore Kursula, vrlo dobro!!!
… Raskrinkao, načisto!!!
I voljno, gospodine majore!
Novaku izgleda basta da se nekad razlupa k’o maksim po diviziji. Nabraja svu moguću literaturu, ali iz nje ne navodi konkretne dokaze za svoje teze, kao i konkretne izvore za nešto o čemu piše ili izvlači iz konteksta šta mu odgovara.
Pomenuta je slika, fotografija, o „zločinima“ trupa Vojske Kraljevine Srbije u Crnoj Gori nakon što je ta Vojska „okupirala“ Crnu Goru, je objavljena u feljtonu dr-a Š. Rastodera u dn „Vijesti“ sa tekstom kakve je zločine nad civilima vršila ta Vojska. Dobro je neko u komentaru primetio da su u pitanju zločini austrougarske vojske u istočnoj Hercegovini na srpskim življem (civilima). U pitanju se dve fotografije u tom feljtonu, a iste se nalaze u knjizi V. Dedijera „Sarajevo 1914“, sa napomenom da se one nalaze u Muzeju BiH u Sarajevu.
Što se tv serije „Božićni ustanak“ tiče, ono što sam video, deluje mi razvučeno, ucifrano, izglancano, bez dramskog naboja, kao pozorišna predstava. Osim toga i sa greškama. Recimo: u jednoj epizodi se pojavljuju, uz jednog generala Vojske Kraljevine Srbije, dva oficira te Vojske koji imaju na sebi opasače sa uprtačem, što tada oficiri nisu nosili, već sablje; isti taj general u dijalogu sa crnogorskim ministrom pominje Kraljevinu Jugoslaviju?! Ili: lik oficira crnogorske Vojske (igra ga Vojin Ćetković) prikazan malo mangupski sa podignutom kragnom šinjela, što ni na jednoj slici bilo kog oficira Vojske Kraljevine Crne Gore ne može da se vidi.
Da se vratim Novaku. Ako je već toliko i toliko literature pregledao (nadam se i pročitao), zašto beži od iznošenja pravih činjenica, koliko god mu se neke ne sviđale, ako već preferira da je istoričar, i to dr. sci. Mora mu se priznati da je za razliku od svog starijeg imenjaka ostao dosledan svom nacionalnom biću i ideji…….
A što mi u potonje vrijeme ne puštate komentare ??
Boli istina izgleda ?
Ranije ste imali demokatskog kapaciteta da saslušate drugu stranu , a od skoro postadoste jednoumnici , što bi ?
Ih, kako nam ga reče ova puška drobnjačka!
Postiđe nas, četnike (!?) i bjelaše, jadi ga znali pravdoljubivog!
Činjenicama!
Odoh ja, nemam ti kud! Odoh iz ovijeh stopa da se upisem u Crnogorce, da ne kažem u Montenegrine! Iz katunske Srbin, neka mi je prosto, kako je ovo drobnjaka plemenskog oduvijek to, Crnogorac!?
… I zna li ko, koliko se plaća?
Taj upis u Crnogorce.
Plaćam li ja njima ili oni mene?
Ima li ko da je prošao proceduru, da me svjetuje?
Mi takve „crnogorce“ ne primamo ni sve da platiš suvim zlatom !
Drobnjaci su najveće pleme crnogorsko !
Dobri ste vi drobnjački Srbi, no ste tako malo budalasti!
Nikad vas vamo, kao što i nijesmo, kao što nikog drugog njesmo, ne bi primili u one jedine nefalsifikovane Crnogorce iz Katunske i još one tri nahije, najbolje među svijem Srbima!
Pa ćeš ti otud brda da mi daš sertifikat crnogorski, Bože me oprosti avetna li čovjeka!?
Znaš li ti išta makar o sebi, kad o drugima, o nama Srbima iz Stare Crne Gore, Crnogorcima, ama baš ništa ne znaš!
… Čuj, ono mene neće da primi u mene!?
Ono brdska Srbina neće mene da primi u sebe mene Crnogorca!?
Znaš li ti uopšte koji je danas dan, kad vako trabunjaš, ko da si bunike jelo!
Čuj ti njega, jadi ga znali drobnjački.
… A nijesu loši tamo Srbi, ne!
Ja ti rekoh , mi takve „crnogorce“ ne primamo ni suvim zlatom da platiš !
Ti da si crnogorac bio bi za Crnu Goru a ne za Srbiju i Rusiju , a još za veću bruku , ti si kako kažeš iz Katunske nahije , a bacio bi ovu državu u jamu bez dna !
Mi iz Drobnjačkog crnogorskog plemene posjekosmo Smail agu , i nijesmo nikakvi srbi nego crnogorci , mada ih ima što postadoše srbi , uglavnom ovi što su bili za Momira kada se podijelio DPS , a očevi im bili crnogorci , tačno da se čovjek zacene od smijeha .
Mora da si i ti od takvijeh !
Ja se još od onda smijem, stao nijesam, od kad poneki Srbi, i Drobnjački, i ovi tvoji, i ovo ti, jadi ga znali, pođoste u Crnogorca!???
… Kako nas niko ništa pitao nije, hoćemo li da ve primimo u Crnogorce, a nećemo, ko što nikog primali nijesmo!
… Otad se smijemo, da crknemo od smijeha, jadi vas našli drobnjački!
Čuš, oće u Crnogorce, ka’ da smo mi ribolovačko Društvo!? Poneseš udicu, platiš dozvolu, udare ti štembilj, i eto, član!
S druge strane, krivo sedi pravo zbori, baš tako po naški, crnogorski … Ako nijeste bolji, ništa gori nijeste od nas! Ama Crnogorci svakako nijeste!!!
I da te još nešto podučim, sinovče …
Biva, rijetko, ama biva, da neko ko i nije Srbin, Srbinom postane!
Ne biva, nikad bilio, niti će, da neko ko nije Crnogorac, svojom, kako naše volje nema, niti će je ikad biti, da takav, makar dični Drobnjak, postane Crnogorac!!!
Kako je svima dobro znano da nase ime nikome nije na prodaju … Još je bolje poznato, da je Crnogorac samo onaj iz one četri starocrnogorske nahije … I pazi sad, utuvi, samo onaj koji je Srbin!!!
SRBIN iz Stare Crne Gore, CRNOGORAC!
KAKO DRUKČE NIKAD BILO NIJE, NITI ĆE!
Nemožeš, sile nema, biti Crnogorac ako nijesu Srbin, i to onaj najbolji Srbin!!!
Kako je to jednom i zauvijek tako, već da se sprdamo!
… A i među vama drugima, našoj srpskoj braći, ima dobrijeh Srba, Bog se vjeseli!
… I mi, i mi Crnogorci. Oni jedini i pravi! … Srbi!
Zemljo otvori se , zar ti što nosaš tuđu zastavu , ti koji navijaš za tuđu reprezentaciju , ti što se nazivaš po tuđem narodu , ti koji si glasao NE svojoj državi na referendumu , ti koji se raduješ svakom zlu crnogorskom , ti koji podržavaš ove što bi da nestane Crne Gore i crnogoraca , ti da određuješ ko je a ko nije crnogorac i kakav treba da bude , e propalo se !
Crnogorac je svako ko voli svoju domovinu , a vi vidim kako joj dobro mislite kada bi se sa svakim tuđinom udružili da joj trag zatrete , ali neće moći dok je crnogorskih rodoljuba !
Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora …!!!
Serija je izvrsna , a to što se vama kao sledbenicima bjelaške i četničke ideologije ne sviđaju činjenice , su druga stvar .
Nama je važna da buduće generacije ne prave greške kao naši preci .
Serija je toliko „izvrsna“ da sam naziv govori koliko je istinita i objektivna.Istorija je taj tragični događaj zapamtila kao pobunu nikako kao ustanak jer je obuhvatio samo nekoliko sela oko Cetinja.To nije bio „ustanak“ kao 13.julski koji je zahvatio cijelu teritoriju CG, kao spontani ustanak naroda obespravljenog i potlačenog.Nego pobuna,bivših dvorjana i tadašnjih funkcionera koji odjednom ostadoše bez debelih apanaža.Nije im bilo teško da zavedu nekoliko stotina (ne hiljada) vojnika i oficira polupismenih,a novčano sponzorisanih od Italije i njihovog agenta Baldaćija.Da izvršavaju terorističke napade (uglavnom iz zasjede) na regularnu vojsku i činovnike.Trubili ste na sva zvona o teroru, o epskim razmjerama poginulih.Na hiljade mrtvih, na hiljade spaljenih kuća.Ali istina je neumoljiva.Sve su to lažna preuveličavanja.
Sjećam se Šerbovog teksta u kome bezočno LAŽE,i postavlja fotografiju za koju kaže da su vješani CG rodoljubi od strane srpske vojske, a u stvari je riječ o SRBIMA civilima iz Hercegovine za vrijeme austr.okupacije.Kad je raskrinkan,odjednom nema više tog teksta ni fotografije,ni u jednom režimskom mediju,niko od njegovih kolega ,“nezavisnih istoričara“ ni da bekne o tome!
Takva vam je sva istina.Samo laži i manipulacije neobrazovanim masama .Pa ko hoće da vjeruje lažima ,neka vjeruje.Rekoh da je u ovoj seriji riječ o projekciji,nikako istini.
Odnosno snila baba što joj milo bilo!
A ti Miloše zapeo da im razjasniš!?
Kako su njima, poznato je, najvažnije činjenice!
… Kakva jadan pobuna!?
Ustanak!
Ustanak, jadan! Njih tridesetak bitangi, ustanak!
A moraš priznat, ljepše brate zvuči …
Ustanak!
Ustali, da Bog da, pa nikada ne prišjeli!
… Kako su prešjeli i Bogu i ljudima!
Pobunjeni, u glavu pobunjeni … Zbogom pameti.
I u lažljivoj seriji, zbogom!!!
Nama je važna da buduće generacije ne prave greške kao naši preci .
Odgovori
ne brigaj nece sigurno,iza vas niko ne moze vise pogrijesiti!
Citam komentare nijedan komentar da mislis drukcije to vam sve kaze o sajtu i o tekstu dalje necu kometarisati samo moram reci jeli ubica koji ubije i spali deset ljudi i kuca i stotinu u cemu je razlika pisete o broju zlocin je zlocin i to se mora priznati kako za ovaj i svaki koji se desio u nasoj istoriji.
Da baš tako ,u čemu je razlika ?Zločin je zločin.
A sad ,je li zločin kad komita Savo Raspopović zaustavi voz na liniji Bar – Virpazar i iz čista mira ubije nekoliko vojnika na odsluženju vojnog roka ?Vojske države koja je regularna i PRIZNATA od velike većine naroda Crne Gore? Je li zločin presretanje i PLJAČKA penzije iz poštanskih kola namijenjene lokalnom stanovništvu ??Te detalje nećeš vidjeti u seriji o tzv.ustanku.Kako je ta država i vojska trebalo da odgovori ? Čupanjem za uši i „mrš u ćošak“ ??Pa kad je država odgovorila kako je odgovorila,đavo vam je bio kriv.Zamisli sad kako bi Englezi odgovorili i u to a i u sadašnje vrijeme.Ni malo ne opravdavam niti podržavam,ali takvo je vrijeme bilo.Zločina ako ih je i bilo, vi ste debelo naplatili u „Lijevim skretanjima“,a i u Jasenovcu…
Tako da ste sad vi nama debelo dužni !
Dobra ti je ova paralela sa Njemačkom 30-tih!
Nije bilo tv, ali je bilo filmskih projekcija u svakom njemačkom selu.Išlo se redovno kolektivno na filmske predstave. Đeca prije podne, roditelji popodne.
Bio je to najsnažniji vid nacističke propagande!
… I povjerovali su. U sve su besmislice povjerovali, svijet su potom ojadili!
… I meni dođe, posle Dukljanske interpretacije Božićne pobune, da iziđem na ulicu i kurtališem par Srba za nauk … Da se nikad više ne ponovi 918.!!!
Još ako bi se našla koja vrba …
Da , da , da , pazi na današnji dan su tvoji istomišljenici iz voza u Štrpcima izveli neku čeljad i pobili ih samo zato što nemaju srpska imena , baš kao u Njemačkoj nekada , e to je dobra paralela !
Šta se krijete iza muslimana? Kad vam se osvrt na 1918 ne sviđa odjednom vas zainteresuju Štrbci. A Milo na dubrovačkom ratištu?
Ovaj pamflet od serije je prvenstveno namijenjen glasačima vladajuće partije naručen od iste, da drži te iste glasače mahom Dukljane, u konstantnom strahu da nas „Srbija opet ne pojede“. Neka moja dalja rodbina otvorenih usta gleda ovu tzv.seriju naravno nemajući pojma o uzroku tih tragičnih događaja.Niti je ikad zamarala svoj mozak tražeći pravu istinu.Nego se prepušta rediteljevoj projekciji koja na kraju kod te moje rodbine ostavlja istinit doživljaj onako kako to njoj odgovara.Klasična manipulacija i spin.Tome valjda i služi televizija ?Hrvatska škola političke kinematografije.
Kako DPS dobija izbore zadnjih 20 godina ?Jedinim kvazi argumentom-„patriotizmom“,koji se zasniva jedino i samo na antisrpstvu.A kakav je profil prosječnog glasača DPS ? Skromnog obrazovanja,primitivan,lijen,i nevjerovatno pun srdžbe prema Srbiji i prema Srbima uopšte koji su izvor svih njegovih životnih padova i promašaja.Od ekonomskih ,zdravstvenih pa sve do ljubavnih.Prosječan glasač DPS podsjeća na Njemca iz 30-tih godina prošlog vijeka kojem su za sve životne nedaće bili krivi Jevreji.Serija je odličan način da osvježi tu srdžbu i probudi iz letargije one Dukljane koji su se slučajno uspavali.Da podsjeti i osvježi sjećanje na „okupaciju i teror“ koja nikad više ne smije da se ponovi.Pod parolom „nikad više 1918..pa sve do „Srbe na vrbe. I sl.varijacije na tu temu.
Kad se već śeti jevreja , da te podśetim da su neki ljudi da današnji dan zaustavili voz u stanici Štpci , i tamo pohapsili i pobili neke druge ljude koji su imali drugačija imena od njih , baš kao u vrijeme holokausta .
Mi Srbi smo pohapsili veliku većinu bitangi i ratnih zlikovaca pa i te koje spominješ, koji su radili gadosti u naše srpsko ime,a koji su bacili ljagu na časnu našu uniformu, i time skinuli tzv. „kolektivnu“ (?!) krivicu. A jeste li vi Dukljani ,odnosno Crveni Hrvati (Crnogorci i Hrvati su isti narod – Jevrem Brković) pohapsili vaše ustaše koji su klali bebe u kolijevkama ,kopali oči, spaljivali žive ljude, bacali u jame i ubijali maljevima po glavi ,uglavnom civile koji su imali drugačija imena od vaših ?!
He , he , he , Miśune moj dobri , koji „crveni hrvati , dukljani“ , što si to đavole utripovao Boga pitaj ??
Mi smo ti samo crnogorci , nikakvi daleko bilo „crveni“ itd , dakle narod ka i svaki drugi sa svim manama i vrlinama , ima nas svakavih kao i svuđe drugo .
E sad to što bi ti nekako da nas prebaciš u ustaše je tvoj umišljaj , ništa ti tu pomoći ne mogu , no se javi kakvom psihijatru .
Nama crnogorcima su isti ustaše i četnici , zločinci i izdajnici , a to sa ustašama raspravi sa hrvatima , to je bagra jedna taman kao i ćetnici !
No me začudi kako se śeti nacističke Njemačke a ne śeti Štrbaca ?
Baš za čudo , no će valjda biti bolje kad se vrneš od stručnjaka za tu rabotu .
A istina je da su crnogorci , hrvati , bošnjaci i srbi jedan jugoslovenski narod !
MANGULICE
SVEDOČENJE BIVŠEG BORCA
OVAKO SU BRANILI SARAJEVO: Čekao sam u redu da silujem devojčicu (12) ali ona je umrla….
BIH15:04, 17.02.2016.1832
Ovo je svedočenje Jasmina Šljive, pred istražnim organima Republike Srpske, koje je dao godinu dana posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u kome otvoreno govori o zverstvima boraca Armije BiH nad Srbima koji su ostali u Sarajevu, te iživljavanjima nad ženama i zarobljenicima.
Prema njegovom svedočenju, on i Jusuf Lendo, Suvad Milić i pripadnici 10. Brigade Armije BiH, tokom rata su se zverski iživljavali nad ženama i devojčicama srpske nacionalnosti. Mnoge su tokom monstruoznih silovanja, gde se smenjivalo i više od 20 vojnika, od zadobijenih povreda preminule tokom samog čina. Sakib Puškar, vojno lice koje je bilo u velikoj meri odgovorno za etničko čišćenje Srba iz Sarajeva, takođe je učestvovao u ovim zverstvima.
Sarajevo, rat, Foto: Printcsr Youtube
Šljivo, koji je bio pripadnik 10 brigade pod vođstvom Mušana Topalovića Caca svedočio je o mnogim zverstvima koje je Armija BiH tokom rata činila. Ovaj borac, koji je bio pripadnik Armije do 1995. godine je prema sopstvenoj izjavi oboleo od epilepsije zbog čega je proglašen vojno nesposobnim.
Sarajevo, rat Foto: Printscr Youtube
“Krajem februara 1993. godine Jusuf Lendo i Suvad Milić doveli su dvanaest godina staru devojčicu srpske nacionalnosti. Sa devojčice je skinuta sva odeća, a Jusuf Lendo je detetu ruke vezao za krevet. On je prvi izvršio silovanje, a zatim su to isto učinili Suvad Milić, Hodža Amir, Ljaljaj Enver i Kajanija Ferid. Dete je sve vreme plakalo, kada je Kajanija počeo da je siluje, devojčica je umrla. Ja sam, takođe, imao nameru da učestvujem u silovanju ali dete je umrlo. Telo devojčice Jusuf Lendo je stavio u kesu za đubre i odvezao u jamu Kazani” ispričao je Šljivo.
Baš sam uživao gledajući većerašnju epizodu Božićnog ustanka , dobro je što će široki auditorijum biti preko serije upoznat sa tadašnjim dešavanjima , naročito omladina .
A vi se ovđe tješite i izvrćite , vazde ste tako činili , no vam malo ko više išta vjeruje .
Mašo, da znaš analitično i razumno gledat, a ne prevarenim i poganim srcem, vidio bi da ova površna serija, bez obzira na provokacije, na najbolji način raskrinkava naivne laži i izmišljotine montenegrinske istorije! Kao ona o „okupaciji“! Zato samo napred s emitovanjem ove serije!
Sve što ste napisali g-dine Grubac su činjenice, svaki Vaš tekst je dragocjen doprinos istini. Hvala Vam !
Kuku narodu jad im je Serbo istoricar,a i ovaj nesoj Adzic. Treba pitat Katnica je li se konsultovao sa njim u vezi navodnog drzavnog udara 😉
Vatikan je organizovao bratoubilački rat, preko svog agenta Baldaćiju i prljavih lira.
Gebels je bio p….n dim za crnogorske naučnike.
Laž! Kao svaka laž, superiorna!
U koju svaki može da vjeruje, kako laž ne traži provjeru.
Svaka je laž zato laž, da se u nju vjeruje bez ostatka, bez provjere!
Kako nejaka istina mora da se triput provjeri, pa da se opet sumnja!
Laž sebe ne istražuje. Ona je čovjeku data samo za jednu i jedinu svrhu! Da čovjeka oslobodi istine!
Da čovjek misli što mu volja, da se ne opterećuje istinom, koja istinoljubivog još i obavjezuje!
Pa mi sada od ovih što su sebe slagali da nijesu što su, da Srbi nijesu (!?), koji su sebe najgroznije, bolesno oblagali, od njih očjekujemo da zbore i svjedoče istinu!?
O bilo čemu istinu! … O Božićnoj pobunu istinu!?
Nije valjda da baš to od njih, lažnih i falsifikovanih, očjekujemo!?
Da takvi lažni, kako je to jasno i nama i njima, da takvi govore istinu!? … Istinom da se služe, istini da služe …. O Božićnoj pomeni, istinu!?
Nije valjda da smo gore bene no su oni?
… Da nam priznaju da su lažni!
Da istinu govore o Božićnoj pobuni šake avanturi šta i gubitnika!?
Da ih prićeram o istini, kako oni samo to čekaju, pa da se pokaju i istini vrnu!
Pa ćemo mi istinom još ida ih pameti dozovemo!
Baš one što više nijesu, što su im otac i mati bili!
Samo nas čekali da im na fino i kulturno, u demokratskom dijalogu, jadan, da im razjasnimo istinu i tešku bolest njihovu!
Imamo li mi pametnija posla nego da psihijatrijsku praksu uzmemo sebi u ruke!
… Da ih izliječimo!???
Da Bogovi možda nijesmo, jadi nas znali!
Vojine, ti si egzaktan analitičar pa ću te umjesto opširne teorije o pitanju nacionalnosti i narodnosti uputiti samo na pasoš Kraljevine Crne Gore gdje piše : nacionalnost – podaništvo (podanstvo) danas bi rekli državljanstvo – Crnogorac ; narodnost – Srbin. Ima toga kod Markuša koliko hoćeš.
Dakle zaraćene strane su bile srpske narodnosti.
Pa to svak zna … Kako drukče!? … Srbi na Srbe!
A ovi što kao ne znaju, znaju nešto drugo, mi im nikako pomoći ne možemo … Zar, istinom da im pomognemo!?
E, baš se psihijatriski liječe istinom!
Onii samo to čekaju, istinu da im rečeš, pa da omah ozdrave!
… Jadi nas naši znali sa sve šnjima!
UCK sto drugo,isto im je Aleksandar dao penzije,Slobo nije htio,zato su proglasili nezavisni Montenegro,isti u svakom pogledu i jedni i drugi!
Ko normalan smatra za ozbiljno ovog iskompleksiranog adzica.
Taj psihopata i falsifikator je nebrojeno puta krivotvorio i sopstvenu biografiju! Naočigled svih nas.
I Serba … Mora da su Katnicevi savjetnici 😉