Vračar
Piše: Bogić I Bulatović
Da je Sinan – paša pretpostavljao
Da će zapalivši vatru na Vračaru
Užditi oganj koji će Srbima
Osvijetliti mrak u sve buduće vjekove
Da je slutio da će ovom lomačom
Ugrijati pleme čobana
Za svagda
Da će okaditi svijet
I da taj miris tamjana
Neće ni jedan vjetar nikada oduvati
Sa zemlje
Da je znao da je upravo on
Iskopao temelje
I položio kamen temeljc
Velelepnog Hrama
Odložio bi svoj čibuk
I nikada ne bi ni sanjao
Da spali mošti Svetoga Save
Već bi ih skrivao i gučio
Zagubio ih sebi i potomstvu
I Gospod ne bi imao razloga
Da ih po pepelištu ponovo traži
Tek u oblaku dima
Kao Pilatu
Prividje mu se šta će se zbiti
Eh, da je slutio
Sve bi ostavio kako jeste
Ali ko bi onda proslavio Tvorca
Ali kako bi onda Preblagi
Pokazao Silu i Slavu Svoju