Vratićeš se
1 min readMarko Kovačević
Salo, donio si mnogo radosti i kao igrač i kao trener. Hvala ti što si pokazao ko je Srbija u košarci i da je duh zemlje košarke i dalje snažan. Nisi uspio ovoga puta. I sam si u dalekoj Kini osjetio ono što smo i mi ovdje – da se ova petogodišnja epizoda valja sada završiti.
U njoj smo se mnogo više radovali nego što smo tugovali. Tri srebra – dva protiv ultra jakih SAD timova na SP i OI i jedno sa trećim timom na EP gdje je malo sreće nedostajalo protiv Slovenije. Jedan drugi Aleksandar, onaj koji je stvorio našu školu košarke, je šesdesetih godina prošlog vijeka podigao našu košarku i pokazao da znamo da igramo taj sport. Bila je to era velikih uspjeha ali isto kao i ova tvoja – srebrnih medalja. Neko drugi je uzeo to prvo zlato. Ali se Aleksandar Nikolić kasnije vratio i u Manili osvojio Svjetsko prvenstvo 1978. godine. Baš ono zbog kog si i ti odlučio da košarka bude tvoj život.
Neko drugi će na klupi Srbije uzeti to prvo zlato pod našim pravim imenom. Ali mi ćemo znati da je ono i tvoje… Da je sagrađeno na ovim srebrnim stubovima i radostima. A onda, ako Bog da, vratićeš se i ti jednog dana da uzmeš to zlato koje nikom više ne pripada nego tebi. Sad je moralo ovako. Hvala na svemu! Do sledećeg viđenja na najdražoj klupi….
p.s. Koliko je meni, kao Zvezdašu, značio košarkaš Saša Đorđević u djetinjstvu, najviše govori činjenica da sam 2003. godine zamjenio novi poster, od jedan metar, Peđe Stojakovića (tada najboljeg i najpopularnijeg našeg košarkaša i Zvezdaša) iz Tempa za poster Saše Đorđevića u prirodnoj veličini iz „Sporta“ 1995. godine.
Tako je brate moj.Ja kao najveći zvezdaš skidam kapu Saletu za sve što je uradio i kao igrač i trener!!
Bravo Marko- Sale Nacionale 4ever,Srbija
Doneo nam je puno radosti i kao igrač i kao trener,sve najbolje ti želimo majstore