Vukićević: Ovo je najmasovnije “dešavanje naroda” u istoriji CG; Rešavanja krize nema bez smjene diktatorskog režima

U razgovoru za portal IN4S, lider pokreta “Sloboda narodu” i administrator jedne od najmasovnijih grupa na društvenim mrežama “Ne damo svetinje!”, Boško Vukićević govorio je o aktuelnoj situaciji u zemlji, atmosferi u medijima i na društvenim mrežama, kao i mogućim raspletima krize koja potresa Crnu Goru.

Vukićevićeva prisutnost i vidljivost na društvenim mrežama veoma je izrazita već dugo godina. On podsjeća da je tokom administriranja zajedno sa ostalim članovima – čuvene grupe “Otpor diktatorskom režimu – građanska neposlušnost”, ova grupa dostigla oko 6 000 članova, što je za grupu takvog karaktera bio veliki broj.

“Poređenja radi, fb-grupa „NE DAMO SVETINJE!“ je za samo sedam dana koliko postoji dostigla 23.000 članova. Dakle, radi se o nečemu nesvakidašnjem i posebnom ne samo za Crnu Goru, već za čitav region. Tako masovan odziv članstva na najbolji način reflektuje trenutnu situaciju u društvu, koja je nastala nakon izglasavanja „Zakona o slobodi vjeroispovijesti“, tj. nakon frontalnog napada montenegrinskog režima na pravoslavlje u našoj zemlji”.

Vukićević smatra da takva atmosfera, do sada nezapamćene brojnosti, sloge i zajedništva, kako na ulicama tako i u virtuelnom svijetu, zapravo daje “najrealniju sliku o onome što se trenutno dešava u Crnoj Gori”.

Najmasovnije dešavanje naroda u istoriji Crne Gore

“Na grupi se trudimo da objavljujemo fotografije i video snimke sa protestnih šetnji, koje predstavljaju najmasovnije „dešavanje naroda“ u istoriji Crne Gore. Do sada je objavljeno preko 2.000 fotografija i snimaka, što najbolje govori o aktivnom učešću članova grupe. Na grupi se svakodnevno stimuliše još veće prisustvo građana na ulicama protiv neustavnog i bratoubilačkog zakona.

Širi se atmosfera sloge i zajedništva. Dakako, razmjenjuju se i mišljenja i ideje o nastavku započetog procesa, koje mogu biti od koristi našoj Crkvi, kao predvodniku protestnih šetnji. Podrazumijeva se da u tako velikim grupama iskrsavaju i problemi različitog tipa, imajući u vidu da u minutu bude i desetak objava i na stotine komentara, a sa njima na kraj izlaze administratori sa znanjem i iskustvom kojih već ima osam, objašnjavanja Vukićević za naš portal.

Insistirati na odsustvu politike u rešavanju društvene krize je besmisleno

Na mrežama je prethodnih dana bilo dosta riječi o “politizaciji procesa”. Postoje mišljenja koja ultimativno insistiraju da nema politizacije iako je ovaj Zakon donijela politika. Takođe, rektor Cetinjske Bogoslovije o. Gojko Perović, sinoć je jasno kazao da se njegove izjave u tom smjeru tiču potrebe da uzostane unošenje stranačkog elementa, a da je politizacija procesa neophodna, te da je “jedan od načina da Zakon bude promijenjen i taj da vlada padne i da se formira neka druga”.

Po tom pitanju, administrator grupe “Ne damo svetinje!” kaže: “Kada govore o politizaciji protesta kod nas mnogi građani misle da treba izbjegavati upliv političkih stranaka i njihovih rukovodstava.

Sa izbjegavanjem politizacije na takav način u grupi „NE DAMO SVETINJE!“ sam saglasan, jer bilo koja promocija pojedinačnih partija i političara može nanijeti štetu procesu koji trenutno predvodi Crkva, tj. naškoditi dodatnom ostvarivanju sloge i masovnosti. Međutim, insistirati na odsustvu politike u rješavanju aktuelne društvene krize je besmisleno.

Naprotiv, radi se o krizi koju je izazvala politika, bratoubilačka politika DPS-a rekao bih, i ona se mora razriješiti političkim sredstvima. Molitvene šetnje su nešto u tolikoj mjeri jedinstveno i fenomenalno za Crnu Goru da ih možemo smatrati Božijim čudom, koje nam uliva nevjerovatne količine energije i blagostanja. Ipak, kriza mora biti riješena političkim sredstvima. U tom smislu sam saglasan sa o. Gojkom.”

Bez pada diktatorskog režima, kriza neće biti riješena

Vukićević podsjeća da je osnovni zahtjev Crkve povlačenje sramnog Zakona, ili njegova izmjena u ključnim stavkama i smatra da je mala vjerovatnoća da će montenegrinski režim u tom smislu popustiti, jer bi njegovo popuštanje značilo najveći poraz vlasti u njenoj istoriji. “Takav golemi poraz bi u kratkom vremenu neizostavno doveo i do pada diktatorskog režima. S druge strane, nepopustljiv stav vlasti uz svakodnevne protestne šetnje dovodi do značajnog osipanja članstva DPS-a. Dakle, reklo bi se da je režim u jednoj prilično komplikovanoj situaciji, koju će možda pokušati da razriješi preko Ustavnog suda, institucije koju kontroliše.

Takav razvoj događaja bi podrazumijevao da Ustavni sud, slijedeći tajne instrukcije režima, proglasi sramni zakon neustavnim, dok bi montenegrinska kleptokratija naknadno glumila razočaranost takvom odlukom. Poslije bi vlast slamku spasa potražila na političkim izborima, koje bi namjestila i brutalno pokrala kao i sve do sada”, tvrdi Vukićević. On smatra da “bez pada diktatorskog režima ne može biti razrešenja aktuelne društvene krize niti očuvanja naše Crkve. Taj proces mora biti vođen na ulici, isključivo nenasilnim sredstvima, uz ostvarivanje tzv. kritične mase i otkazivanje poslušnosti ključnih sistemskih poluga.”

Uobičajeno targetiranje Beograda i opozicionih subjekata od strane uređivačke politike “Vijesti”

Upliv propagande u sami proces veoma je očigledan i po sadržaju višeslojan. Režimski mediji uglavnom – ili ignorišu ili minimalizuju značaj dešavanja. Dok tzv. “građanistički mediji”, poput Vijesti merijetko plasiraju diskutabilne i manipulativne naslove poput “Ne jenjava sukob Beograda i Cetinja”, koje stvaraju konfuziju, a na njihovoj meti nerijetko se nalaze zvanični Beograd i srpski opozicioni subjekti u CG.

Za Vukićevića nema iznenađenja kada je u pitanju Javni servis. “Što se tiče izvještavanja režimskih medija – nihil novi sub sole. U tom ambijentu osobito negativnu ulogu igra Javni servis, koji svi plaćamo iz naših džepova, a čiji je proklamovani cilj da sa jedne strane sakrije informacije i dešavanja, a sa druge da promoviše retoriku koja povećava mogućnost izbijanja građanskih sukoba. Malo je reći – sramno izvještavanje”.

Što se tiče „Vijesti“, Vukićević kao redovan kritičak njihove uređivačke politike, ističe da je prijatno iznenađen mnogim njihovim izvještajima sa litija “jer se najčešće radi o izvještajima lokalnih novinara koji nijesu na stalnom udaru standardne uređivačke politike”.

A kada je u pitanju uređivačka politika “Vijesti”, Vukićević kaže da se radi o sada već – uobičajenom targetiranju Beograda, kao i određenih opozicionih segmenata u Crnoj Gori, kao primarnih problema za vlasnike ovog medija. On ističe da Vijesti sprovode cenzuru u većem obimu od svih ostalih medija u Crnoj Gori.

“Na primjer, od nekoliko desetina saopštenja Pokreta Sloboda narodu mislim da nikada nijesu objavili nijedno. Ne trpe kritiku uređivačke politike. A njihovi kolumnisti žele odlazak Đukanovića sa vlasti ali žele i da sačuvaju sve njegove ključne tekovine.”

Slobodni ljudi Crne Gore postaju simbol borbe za pravdu

Dešavanja u CG oličena u sabornosti oko Srpske Pravoslavne Crkve, kao i zakon koji je protiv nje uperen – naišao je i na reakciju širom regiona ali i svijeta. Veliki broj vjernika Srpske Pravoslavne Crkve okuplja se u gradovima Srbije i Republike Srpske, ali i u evropskim gradovima, takođe i u Australiji, Sjedinjenim Državama, itd.

Po mnogima, izraz “Srpska Sparta” je na neki način vaskrsnuo i djeluje kao inspiracija svesrpskoj solidarnosti. Sa tim u vezi, Boško Vukićević podsjeća na riječi vladike Grigorija. “Lijepo je rekao vladika Grigorije ispred Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, da je danas opet za nekog čast i ponos reći da je iz Crne Gore. Zaista je tako; nakon godina izdajničkih politika i poteza montenegrinskog režima, kao što je priznanje tzv. „Kosova“, uvođenje sankcija Rusiji, prevarno uguravanje u NATO, usljed kojih su mnogi osjećali stid što su iz Crne Gore – danas ti isti osjećaju neizmjeran ponos.

Planinska rijeka naroda na ulicama crnogorskih gradova opet izaziva oduševljenje u ostalim srpskim zemljama, ali i širom svijeta – gdje god živi naš narod. To je snaga pravoslavlja. Slobodni ljudi Crne Gore, po ko zna koji put u istoriji, postaju simbol u borbi za pravdu.“

Pročitajte JOŠ:

(VIDEO) Odbrana Pravoslavlja: Sabornom upornošću protiv nepravde! Svi sa ikonom u 18 na litiju!