Vukićević: Skandalozni tekst Veselinova implicitno sugeriše uništenje Crkve i istrebljenje Srba i pravoslavaca

Piše: Boško Vukićević

Kako je diktatorski režim progon Crkve i srbofobiju praktično ozvaničio u programu vladajuće stranke, tako mediji koje vlast kontroliše u svakodnevnim izlivima mržnje prema pravoslavlju i srpskom narodu utvrđuju partijsku liniju.

U tu svrhu režimski mediji uobičajeno koriste poznate i vremešne domaće mrzitelje, koji nedostatak intelektualnih kapaciteta neuspješno pokušavaju da nadomjeste ekstremizmom, i čija ponovljena i izlizana šovinistička retorika u javnosti gotovo da više ne izaziva bilo kakav efekat, osim eventualnog podsmijeha.

Tako, usljed nedostatka kvalitetnog domaćeg šovinističkog materijala, režimski stratezi nerijetko konsultuju pogodne analitičare i intelektualce iz mrske im Srbije. Angažovanje analitičara iz Srbije, po mišljenju ideologa vlasti, doprinosi kredibilitetu i objektivnosti montenegrinske šovinističke misli. I tako, navedeni srpski intelektualci pristaju na pljuvanje po svom narodu i na ulogu autošovinista, podrazumijeva se, uz odgovarajući novčani stimulans.

Da se radi o stimulansu takve vrste može se zaključiti iz početnih rečenica teksta Veselinova – „Država ili Crkva – ko pobjeđuje?“, u kojima on Đukanovićeve trodecenijske politike aparthejda i pljačkanja društvenih resursa naziva „ujedinjenim regionalnim interesima svih naroda i sjajnom mozaičnom kulturom celog kraja“.

Međutim, takva vrsta novčanog podsticaja nije ništa začuđujuće; njemu su podlegle i mnoge kolege ovog profesora i bivšeg ministra. Ono u čemu se bestidni pamflet Veselinova ipak razlikuje od ostalih tekstova srpskih autošovinističkih intelektualaca, je neskriveni govor mržnje koji dostiže neslućene razmjere i prelazi u otvoreni poziv na nasilje.

Veselinov crnogorskoj vlasti predlaže frontalni i bespoštedni napad na Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Veselinov smatra da u takvoj akciji crnogorska država ne bi smjela imati nikakve milosti, a da bi otklonio bilo kakve sumnje da se radi upravo o fašističkoj svojoj retorici i svjetonazoru, on čak navodi i istorijske primjere takvog obračuna: pominje gubljenje crkvene imovine tokom komunističkih revolucija, u nacističkoj Njemačkoj i u fašističkoj Italiji.

U svom ekstremističkom delirijumu profesor se sa sjetom prisjeća i rata protiv Crkve u Meksiku, navodeći brojčane primjere pogroma, i očigledno sugerišući crnogorskoj vlasti metode djelovanja protiv SPC.

Može Veselinov o pravoslavlju u Crnoj Gori misliti šta mu volja, ali mora razumjeti da se Crkva ne sastoji isključivo od objekata, pa ni samo od mnogobrojnog sveštenstva, već je ona prije svega u vjernom narodu koji tu Crkvu poštuje i u koju ide. Stoga se i njegovo „konačno rješenje“ koje predlaže u tekstu, a koje kao da je dio nekog novog „Majn kampfa“, mora odnositi ne samo na oduzimanje neke imovine, već na cjelokupan pravoslavni narod u Crnoj Gori.

Drugim riječima: skandalozni tekst implicitno sugeriše uništenje Crkve i istrebljenje Srba i pravoslavaca. Možda, pomoću nekih novih Golih otoka i Jasenovaca. Krivična prijava protiv Veselinova je, u datoj situaciji, početni i obavezujući korak koji mora biti napravljen.

Pročitajte još:

Nacizam režimskog „analitičara“: Veselinov – „Ujedinjenje CG i Srbije priželjkuju degenerisani ostaci SKJ i sveštenstvo, SPC je oslonac ratnog i hladnoratnog Beograda“