Zaboravljeni srpski knez Borna
1 min read
Savez Ljudevita Posavskog sa Slovencima (J. F. Mucke) / rasen.rs
Jedno od najvećih anomalija jugoslovenske istoriografije jeste olako ,,predavanje“ srpskih nacionalnih heroja u neki drugi etnički korpus. Tako smo, pored raznih kraljeva i vitezova, ostali i bez Borne.
Borna je bio srpski knez Guduščana i Timočana, a od 818. knez ,,Dalmacije i Liburnije“. Prvi put se pominje u ,,Gesta Francorum“ iliti ,,Franačkim analima“, srednjovekovnom izvoru iz 9. veka pisca Ajnharda.
Godine 818., beležeći kako su dva slovenska poslanstva stupila pred cara Ludovika II žaleći se na Bugare, on u nastavku iznosi da su to bili “legati Abodritorum ac Bornæ, ducis Guduscanorum et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciverant et ad nostros fines se contulerant” (poslanici Braničevaca i Borne, kneza Guduščana i Timočana, koji su nedavno iz zajednice s Bugarima otpali i u naše krajeve prešli).
Borna je sklopio savez sa franačkom državom i sa svojom vojskom poslat da uguši ustanak kneza Ljudevita Posavskog u Slavoniji. Nakon neuspešne žalbe Luju 818. godine, a na podsticaj Romanijuma (,,Vizantije“), Ljudevit je podigao ustanak protiv franačke vlasti. Iako su mu se pridružili Slovenci i Timočani, Borna to nije učinio, zato što mu je bila potrebna franačka zaštita u odnosu na Romanijum.
U sukobu s Ljudevitom na Kupi 819., Gačani su napustili Bornu, promenili stranu i pridružili se Ljudevitu. Borna je izvukao živu glavu samo zahvaljujući svojoj ličnoj straži. Pobunu Gačana protiv Borne vodio je Ljudevitov tast Dragomuž.
No, na povratku iz bitke, Borna je ponovo uspeo da pokori Gačane i da učvrsti vlast. Sposobni knez Borna ubrzo postaje gospodar u severnoj Dalmaciji i Liburniji (u istoriografiji pogrešno nazivano ,,primorskoj Hrvatskoj“). Godine 818., pre izbijanja ustanka, on je kod Ajnharda zapisan samo kao knez Guduščana i Timočana (dux Guduscanorum et Timocianorum).
Već iduće godine, kad je vodio na Kupi veliku bitku s Ljudevitom, bio je već “dux Dalmatiæ”. U trećoj godini ustanka (821.) Borna postaje “dux Dalmatiæ atque Liburniæ”, dakle knez cele dalmatinsko-liburnske oblasti.
Iz gradacije ovih titula, može se izvući zaključak: da su Franci Borni, kao nagradu i pomoć, davali sve veću vlast, na sve većoj teritoriji, dok mu najzad nisu dali i kneževski položaj.
Zanimljivo je kako je, piše Ajnhard, Ljudevit ,,pobegao kod Srba, koji drže „veliki deo provincije Dalmacije“. Njega je tamo ,,među Srbima“ ubio Bornin ujak, dakle Srbin, iz čega zaključujemo da je Bornina majka Srpkinja, što je još jedan dokaz kneževog etničkog porekla.
Borna je umro 821. godine, a za njegovog naslednika postavljen je njegov sinovac Vladislav.
Izvor: Istorija Srba, Rasen
Pročitajte još:
Najstariji zapis epske pesme Srba južne Italije iz 1497. godine
Vama nema pomoći!!!
Nadam se da ce jos detalja stare srpske istorije istorije biti objavljeno. Tkodje se nadam da se na ovakvim mestima vise nece pojavljivati montenegrinski m*roni tipa Dantea i egzoticni d*bili tipa radanovica.
Bravo za objavljivanje još jednog manje poznatog detalja stare srpske istorije. I ovo su hrvati pokušali da falsifikuju pa je zaista komično kako su deci davali ime Borna. To je slično još smešnijem slučaju sa šiptarima koji daju deci ime Iljir, ne znajući da su Iliri bili Srbi baš kao Agron i Teeuta.
Da li će sada Borna Ćorić tražiti novog kuma ?