Zamračenje

PIŠE: Sibin

U postideološkom vremenu, kojeg u najbitnijem karakteriše hiper brzo sažimanje i umanjivanje, prepakivanje i katapultiranje ideja i informacija, mediji su ujedno – mikro i makro plan. Lokalna i univerzalna mreža u kojoj se kuva sve ono što će kasnije imati da se prežvaće: slika i poruka događaja koji u krajnjem sve struktuiše. Moćno jer je utemeljeno na nerazgradivoj laži…

Tako, danas, na javnom servisu imamo i – čas iz crnogorskog jezika! (Sjednite, nije zgoreg obnoviti gradivo…)

Osnovci, valjda na opšti nacionalni ponos, poslušno ustaju i bez po muke na svako pitanje nastavnice daju brz i tačan odgovor. Prethodno, osjeća se u atmosferi, svako pitanje se nabuba, nauči napamet…

Onda kreatorka časa potanko pojašnjava kako je ovakav koncet nastave (nažalost) nekad bio nedozvoljen, njima kao predanim predavačima na žalost djece kojim se ono usađuje.

Riječ je, dakle, o – dva slova. Tastatura ih, jbg, nema, tako da ih na e-artiju ne mogu materijalizaovati, kao što nastanica reče da su u prošlosti – zbog politike 90-tih? – bili u zoni foneme ali ne i grafeme. Istisnuti u zvukovno, zabranjeni u pismeno/prenosivo…

Ubuduće, a to je trenutno aktuelno (i akutno), Pink i Hepi biće i već evo jesu, pod udarom cenzure. Zašto, dođavola, nije i Informer?!

Ćirilica – by Marić – je jedna od emisija koja će biti zatamnjena. Takvu zamračujuću sudbinu dijeli na ravnoj časti i Novo Jutro.

Zbog, tako čitamo, sadržaja koji je neprimjeren. Ponajviše, dabome, smeta izbor gostiju i sve ono što ta gospoda ima da (po)kaže… U danima kad se ima posla – može se dočitati – sa „hodajućim ludacima“.

Nije li nacizam u sprezi sa tehnikom najavio kasnomodernističko doba i potonje vrijeme, javljajući se preko radija kao „obećani glas“?! Mi, ovdje, imamo sliku i priliku instrumentalizacije novog čovjeka, koji je, zasad, ničiji, jer je proizvod ideologije na samrti.