Zapad drhti zbog procvata rusko-kineske saradnje

Piše: Žan Perije

Zanimljivo da se pominjanje velike sile Azije može pronaći čak i u proročanstvima Biblije, koja u Otkrovenju 16.12 predviđaju da „kralj Istoka“ mora doći. U osnovi, to znači da će Kina odigrati ključnu ulogu u apokaliptičnom događaju koji će vrlo vjerovatno biti „nuklearni holokaust“ poznat kao Treći svjetski rat.

Teško je reći šta Zapadne tink-tenk organizacije izluđuje više – pomenuto proročanstvo ili činjenica da biletarlni odnosi Kine i Rusije napreduju ogromnim koracima, što Vašington gura u ponovno premišljanje o svom pristupu naspram ova dva geopolitička igrača. Analitičari su decenijama ukazivali da bi se bliske bilateralne veze Moskve i Pekinga mogle jednostavno otpisati.

Jasni znaci

Prevladavajuća misao u posljednje vrijeme u Vašingtonu i Briselu je da Kina i Rusija nisu sposobne za izgradnju trajnog saveza. Tvrde da su prepreke za ostvarivanje jednog takvog scenarija brojne i komplikovane, kao što je period međusobnog animoziteta između Rusije i Kine, i da postoji sukob interesa koji ta dva igrača neće moći da izbjegnu. Ili nam je, na kraju krajeva, tako rečeno.

Međutim, takva opažanja su pretjerana i mogu poslužiti kao odličan primjer puštanja mašti na volju, što je česta pojava kod branilaca zapadnog međunarodnog poretka. Nova godina se nameće kao značajna za saradnju Rusije i Kine, jer dva azijska diva već rade na kreiranju sve dubljih veza u širokom spektru oblasti.

Jasno je su veze između Kine i Rusije premašile tačku u kojoj bi mogle biti opisane kao prisilna saradnja, kao što već govorimo o trenutno nezvaničnom savezništvu. Kao što je navedeno u Modern diplomasiju, iako ne stvaraju savezništvo u klasičnom smislu, dvije zemlje su uspostavile strateško partnerstvo pokrivajući sve one karakteristike koje podrazumijevaju savezništvo.

Postoje jasni znaci da su Rusija i Kina odavno uvidjele sve prednosti međusobne saradnje. Zbog nemilosrdnih napora Vašingtona obje zemlje se suočavaju s ekonomskim izazovima, kao i izazovima po bezbjednost svojih granica, što pruža dovoljan impuls da se njihovi interesi približe.

Zapravo, Forin afers ističe: ,,Produbljivanje vojnih veza među ova dva bivša rivala jeste moguće. Snažnije strateško partnerstvo između Moskve i Pekinga bi vremenom moglo zamijeniti pola vijeka američke vojne strategije i planiranja.“

Očaj u kojem se nalazi Vašington rezultira odlučnošću da se očuva takozvana globalna hegemonija, a to dovodi do toga da se dva azijska diva u „vojnoj igri“ drže zajedno. Od 2003. godine realizovali su 30 zajedničkih vojnih vježbi, među kojima je najpoznatija „Vostok 2018“ čiji je domaćin bila Moskva, gdje je učestvovalo 3500 pripadnika Oružanih snaga Kine. Povrh toga, Kina je odnedavno postala najpouzdanija mušterija ruske vojne industrije.

Preveliki pritisak koji Vašington vrši na te dvije države teško da je jedini pokretač njihovog brzog zbližavanja, imajući u vidu da su one međusobno ekonomski zavisne. Rusija je pretežno izvoznik sirovina i otežan joj je pristup naprednim tehnologijama i kapitalu. Kina, s druge strane, predstavlja velikog potrošača nafte i gasa, a u isto vrijeme raspolaže ogromnim kapitalom koji investira u inostranstvu.

Razbijanje medijskog monopola

Kineska generalna uprava carina je dala podatak da je u prošloj godini ukupni bilateralni trgovinski promet premašio 100 milijardi dolara. Ruski premijer je, komentarišući ove brojke, izjavio: ,,Prije deset godina ovako nešto nismo mogli ni da zamislimo, ali sada možemo da postavimo cilj i do 200 milijardi dolara.“

Teško je to nazvati pretjerivanjem jer su posljednjih dana prošle godine Moskva i Peking zaključili niz sporazuma o međusobnoj saradnji u oblastima kao što su energetika, poljoprivreda i svemirski program. U Šangaju, na Kineskom međunarodnom sajmu uvoza, dvije zemlje su potpisale još četiri sporazuma o izgradnji reaktora u nuklearnoj elektrani na Tajvanu zajedno sa sporazumom kojim se Rusija obavezala da pomogne Kini u izgradnji brzog neutronskog reaktora CFR-60. Prošlogodišnji „Airshow China“ je jasno pokazao da je uspješno zaključenje ugovora o snabdijevanju ruskih najsavremenijih S-400 i Su-35 ostavilo Kinu gladnom za još više vojnih tehnologija, pošto su potpisana još tri ugovora odmah nakon objavljivanja da je Rusija ispunila ugovorne obaveze prema svom susjedu.

Međutim, ne treba potcjenjivati faktor neprijateljstva Sjedinjenih Američkih Država kada govorimo o brzo rastućim rusko-kineskim odnosima. Važno je napomenuti da je Strategija nacionalne bezbjednosti zajednički označila Kinu i Rusiju za pokušaj „narušavanja američke bezbjednosti i prosperiteta“ kao što je uradila i nova Strategija sajber bezbjednosti Ministarstva odbrane SAD.

Ne izgleda kao da je Vašington previše uplašen zbog superiornosti Rusije i Kine nad SAD, imajući u vidu da su azijske države generalno miroljubive, pogotovo upoređujući ih sa određenim zemljama na Zapadu. Čini se da SAD sada ne mogu da svare činjenicu da njihov formalno nesporni medijski primat opada. Nedavno je i Japan izrazio svoju zabrinutost da će se zbog prirode međusobnog zbližavanja Rusija i Kina naći na čelu svjetskog medijskog izvještavanja. Ova dva diva azijskog kontinenta uspješno su implementirala oko 400 različitih medijskih programa, istovremeno olakšavajući kontakte među mladim novinarima kroz različite sveobuhvatne prakse. Čak i sada, gledaoci u Kini su u mogućnosti da gledaju ruske televizijske programe sa kineskim prevodom.

Interesantan podatak je da je američka privatna obavještajna kompanija poznata kao „Stratfor“ u seriji studija na ovu temu dala prilično sumorne procjene brzog zbližavanja Rusije i Kine, smatrajući da će time SAD biti ostavljene daleko iza. Konačan zaključak analitičara ove kompanije je da bi približavanje Ruske Federacije i Kine omogućilo tim državama da nastave da se udaljavaju od međunarodnog poretka koji predvode SAD.

Izvor: Novi Standard