Zapad prežalio Đukanovića: Milo već sada pripada prošlosti
1 min read
Milo Đukanović
Evo jednog pitanja za ljubitelje kvizova: Ko je lider sa najdužim stažom u Evropi?
Ruski predsjednik Vladimir Putin, bjeloruski lider Aleksandar Lukašenko ili turski Redžep Taijip Erdogan – vjerovatno bi bili vaši najčešći odgovori. Ali, ta neslavna titula ipak pripada Milu Đukanoviću, predsjedniku Crne Gore.
Milo, kako ga nazivaju u regionu, već skoro 30 godina u maloj jadranskoj državi obavlja funkcije – predsjednika, premijera ili vođe partije, zahvaljujući povremenom prebacivanju sa funkcije na funkciju. A sa 59 godina, on bi mogao da vlada još deceniju ili dvije, i tako obori rekord koji su postavili „najdugovjekiji“ afrički despoti.
Ili se bar tako činilo do nedavno. Ovih dana, Đukanovićev ostanak na vlasti izgleda mnogo manje izvjestan!
Oko 10.000 ljudi – što nije mali broj, kada uzmete u obzir da Crna Gora ima samo oko 630.000 stanovnika – preplavilo je glavni grad, Podgoricu, prošlog vikenda u znak protesta protiv njegove vladavine, i zatražilo njegovu ostavku. Tokom burne rasprave u parlamentu takođe je zatraženo da se Đukanović povuče.
Nevolje su nastale kada se Milo razišao sa istaknutim crnogorskim biznismenom Duškom Kneževićem. U decembru su vlasti optužile Kneževića za niz malverzacija i oduzele mu imovinu. Problem je bio u tome što Knežević – vlasnik Atlas grupe, konglomerata bankarskih, osiguravajućih i zdravstvenih ustanova – nije bilo ko. U proteklih 25 godina, on je bio blisko uključen u najintimnije poslove vlade i zna, figurativno, ako ne i faktički, gdje su „tijela zakopana“.
Knežević je odgovorio pokretanjem žestoke kampanje protiv Đukanovića i njegove porodice iz Londona. Nizom objava na društvenim medijima on je objelodanio skandalozne detalje koji dokazuju da korupcija i kriminal sežu do najviših nivoa vladajuće elite u Crnoj Gori.
U jednom od najfrapantnijih otkrića, vidimo na snimku kako visoko pozicionirani funkcioner Milove stranke uzima nezakonitu donaciju od Kneževića. Biznismen je takođe naveo da je Đukanović vlasnik ogromne kič-vile u vrijednosti od 10 miliona dolara (Đukanović je negirao Kneževićeve navode).
Niz neprijatnih otkrića mogao bi motivisati i neke strukture unutar Đukanovićeve stranke da se pridruže opoziciji i prisile ga da se povuče.
Nakon prvog susreta sa Đukanovićem sredinom devedesetih, kada sam bio ambasador u Beogradu, sjećam se da sam izvijestio London da je on drugačiji od većine lidera bivše Jugoslavije. Bio je blizak bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, naravno. Ali je bio umjereniji, razumniji, i veoma zainteresovan da interese Crne Gore stavi na prvo mjesto. „Ovo je neko sa kim treba sarađivati“, rekao sam Londonu.
Tokom godina, činilo se da Đukanović ispunjava naša očekivanja. U ratu na Kosovu on se odrekao Miloševića i politike beogradske vlade i uspio da osigura da Crna Gora jedva i osjeti posljedice bombardovanja. Takođe, pokazao je ličnu hrabrost i političku spretnost nakon toga, vodeći svoju zemlju ka nezavisnoti od Srbije, a zatim, uprkos ogromnom otporu Rusije, i ka članstvu u NATO.
Putinov odgovor je bio da pošalje specijalce kako bi organizovali državni udar na Đukanovića – zadatak koji su obavili jednako efikasno kao i pokušaj ubistva Sergeja Skripala u Salisburiju.
Ali sa svim svojim dostignućima i uspjesima, Đukanović sada pripada prošlosti.
On je veza Crne Gore sa davnom prošlošću, i vremenima bivšeg hrvatskog predjsednika Franja Tuđmana, i Miloševića, da ne pominjemo bivšeg premijera UK Džona Mejdžora, bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona. On spaja Crnu Goru sa periodom komunističke Jugoslavije, ratovima u Bosni, Hrvatskoj i Kosovu, optužbama za šverc cigareta i trgovinom narkoticima.
Ako Crna Gora želi da ikada bude punopravni član u Evropskoj uniji, biće joj potrebna drugačija vrsta lidera i drugačija politička kultura od one koju Đukanović predstavlja.
Proces pristupanja EU zahtijeva da zemlje kandidati dostignu stroge standarde kada je riječ o određenim normama, vladavini prava, i propisa u pogledu korupcije. Pred Crnom Gorom je dugačak put da se izbori protiv kriminala i razvije kulturu transparentnog i odgovornog poslovanja. A za to će biti potreban lider koji je sposoban da ovo iznese, a ne neko čiji je moralni integritet doveden u pitanje.
Đukanović unutar svoje partije ima odlične zamjene, u vidu racionalnog Duška Markovića, te „zvijezde“ novog talasa političara – Igora Lukšića.
Transformacija Sjeverne Makedonije, još jedne bivše konstitutivne republike Jugoslavije, tokom proteklih 18 mjeseci je odličan primjer kako promjena rukovodstva može promijeniti imidž zemlje i pomoći u procesu njenog pristupanja EU.
Izvor: politico.eu – Ivor Roberts
Pročitajte još:
blentovene, aj’d jedan bez dima.
Ivor Roberts je kao i vecina main stream novinara poceo od kraja tanjega. Njihove suplje analize su prozreli i oni sa IQ<90. Pa Djukanovic je pukao zbog "uspjeha" koje Roberts pominje, a najvise zato sto je lopov i kukavica sto je dokazao drzanjem u vrijeme NATO bombardovanja 1999. Jos kad cujem Roberts-ovu cinicnu prdnjavu o "vladavini prava" u EU, iz koje Britanija voljom naroda treba da izadje smuci mi se. Koja vladavina prava, kad su evropski liberalni globalisti unistili medjunarodni pravni poredak. Jos samo fali da prica o "dostignucima" kangaroo court-a kakav je haski tribunal. I jos njihova nova definicija genocida po kojoj ce i ljubomornog domacina koji ubije nevjernu suprugu proglasiti genocidnim. I naravno otrovani Skripalj i udarena CG drzava od zlih rusa i serbalja. Cirkus. Ono sto je evidentno je da cemo napokon vidjeti ledja Milovoj lopovskoj vladavini, ali bi bilo jako dobro da vidimo ledja ovoj i kvarnoj liberalnoj "inteligenciji" kao sto je Roberts, koja o jadu zabavi i Istok i Zapad, da ne pominjem nas baksuzne, gdje pomirenja nema vec 25 godina zahvaljujuci bas njima i njihovoj prici o ljudskim pravima, vladavini prava, pederima, lezbejkama i unisex nuznicima.
E moj Srbine… Obrati se, dušo izgubljena, pa da te branimo od ovih okupatora, iako si njihov pion bio i svoj narod izdao za propadljive stvari, koje sad samo vise nad glavom tvog potomstva.
Možda još nije kasno. Pokreni Vučića i Dodika da pozovu Srbe da te zaštite od ovih kojima si služio, jado, pa okreni državu u pravcu stvaranja jake srpske države, pa što Bog da…
Ja, braćo, rušit’ Đukanovića, da bi nam Britanci ili EU postavili novog pašu – neću. Ko ga je doveo, taj će ga mać. Nije to moj domen…
E moj Rade. Na protestima su oni što ruše Crnu Goru. Ne smeta njima ništa koliko Crna Gora. To i jeste najveća žalost. Dok ovi ne budu potučeni do nogu i svedeni ispod 7-8% ništa od promjena. Milo sutra kada bi počeo srbovati bio bi im najbolji na svijetu.
E moj Rade. Na protestima su oni što ruše Crnu Goru. Ne smeta njima ništa koliko Crna Gora. To i jeste najveća žalost. Dok ovi ne budu potučeni do nogu i svedeni ispod 7-8% ništa od promjena.
Blentovane!Državu ruše lopovi koji je nemilice pustoše,i retardi koji ih glasaju,poput tebe.
Zar neko moze vise srusiti CG od Mila i raznih DPS_ovaca?
MI6 vraća Igora Lukšića u igru. Ako radijator ne uhapsi Mila i Katnića – ništa od njegovog liderovanja „zdravim krilom“ DPS-a.
Kako važna pobjeda Crnogorskih košarkaša u sred Ukrajine , još da pobijedimo Letonce u poneđenik u Podgoricu i naša Crnogorska reprezentacija će igrati na Svjetskom prvenstvu u Kini !
Svi na proteste śutra , i svi u Moraču u pobeđenik da proslavimo odlazak naše reprezentacije na Svjetsko prvenstvo !
Nek je vječna Crna Gora!
Što ćeš ti na proteste,vječni dpseovac?Da nijesi malo zalutao?
Nije meni to ništa čudno Roro, svi će oni śutra da se presvuku, neće im biti prvi put.
E sad mi je jasno da vi nijeste protiv Mila i njegove klike nego protiv Crne Gore !
Dakle , necu ici na proteste ali u poneđenik oću u Moraču da , ako Bog da , proslavim odlazak reprezentacije svoje države na Svjetsko prvenstvo !
Živjela naša majka Crna Gora !
„,Poneđenik“ – šta to reče čovječe i ostade živ?
Pa što ti ne dadoše da ideš u školu, bar dva razreda da imaš, makar i na ptotekciju.
Vi Montenegrini ste suviše nepismeni da bi i silom na sramotu, mogli vladati.
Bože, s kim živimo.
A ne, ne nismo mi isti narod zasigurno.
Samo da NE BUDE KRVI, i narod ne strada tokom promjene vlasti.
Ako pak bude, neka završi kao Čaušesku.
Šta god da bude sa njim, neka vrati pokradene pare u Crnu Goru. I on i njegovi saučesnici u kradji gradjana zadnjih 30 godina.