Zašto je Tramp pozvao Dodika, a ne Izetbegovića?

Piše: Nenad Kecmanović

Iako je vijest u regionu primljena sa nevjericom, Dodik je zaista još prije dvije nedjelje dobio poziv na predsjedničku inauguraciju Donalda Trampa. Zašto je to objavio tek sada, sa tolikom zadrškom? Vjerovatno zato što je čekao da prođe 20. decembar i postane izvjesno da poziv neki drugi neće dobiti, ili bar ne u pristojnom terminu. Pozivi i za manje važne državne svečanosti protokolarno stižu na adresu primaoca najmanje mjesec ranije. Sve što bi, eventualno, stiglo tek između 20. 12. i 20. 01, protokol slavljenika morao bi da pravda kao „tehničku grešku“.

Zašto je Tramp pozvao Dodika, a nije, niti će, Marinka Čavaru (tako se zove predsjednik „većeg entiteta“ ili Federacije BiH) i dao mu prednost u odnosu na neke predsjednike država u regionu? Postoji više logičnih pretpostavki.

– U Trampovom izbornom štabu mora da je bilo registrovano da je predsjenik Srpske, nevelike zapadnobalkanske republike aktivno pratio izbore u SAD. Odnosno da je u više prilika javno izrazio simpatije prema podcijenjenom republikanskom kandidatu, ali i ne manje antipatije prema njegovoj favorizovanoj demokratskoj konkurentkinji. Dodik se po tome izdvojio iz mase evropskih lidera i prirodno je da Tramp želi da ga vidi na svojoj inauguraciji.

– SAD su useljenička zemlja, u kojoj se u predizbornim kalkulacijama igra i na mnoštvo malih manjina. Srpska dijaspora zlopamti da se Hilari hvalila kako je uticala na muža da bombarduje srpske položaje tokom građanskog rata u Bosni, i već samim tim Trampov izborni štab je mogao da računa na srpske glasove. Pozivnica za lidera „u starom kraju“ predstvalja priznanje i srpskoj zajednici u SAD.

– Iako amabasadori SAD na Balkanu iz zatečene garniture (Kormak, Skot i dr.) tvrde da se američka politika na Balkanu neće promijeniti, Trampova najava da Amerika više neće rušiti režime po svijetu nagovještava veliku promjenu. Možda je Trampova pozivnica simboličan znak Dodiku da više neće biti meta spoljnog podrivanja.

– Radikalna promjena odnosa prema Rusiji predstavlja glavno obilježje Trampove spoljne politike, koju je potvrdio i u izjavama poslije izbora. A sudeći po tome što je zaustavio prijem Crne Gore u NATO, reklo bi se da će voditi računa o geopolitičkim interesima Rusije na Balkanu koji obuhvataju i Republiku Srpsku. Poznato je da Putin pruža podršku Dodiku, pa je poziv predsjedniku Srpske indirektna poruka i predsjedniku Rusije.

– Baš kao što je i satanizacija u američkim medijima Trampu povećala popularnost, dugogodišnja zapadna medijska stigmatizacija Dodika učinila ga je globalno poznatijim od bilo kog političara u regionu. Moguće da ga je pozvao zbog te sličnosti ili kao najzanimljiviju političku ličnost iz BiH i šire.

– Najzad, bila je tu i „naša“ Melanija da Donaldu pokaže na mapi gdje se nalazi Sarajevo, u kome su organizovane ulične manifestacije podrške „predodređenoj pobjednici“ Hilari, a gdje je Banjaluka, odakle je dobila neobičan poklon u znak podrške izboru supruga.

Mnoge američke i zapadnoevropske diplomate u regionu su nediplomatski prejudicirale pobjedu Klintonove i najavljivale završetak „nedovršenih poslova u Bosni“, što je eksplicitno podrazumijevalo odlazak Dodika. Ipak, Trampova izborna pobjeda, i njegov poziv predsjedniku RS, u najnezgodniju situaciju je doveo v.p. Incka, koji je Dodika redovno imenovao kao glavni uzrok svoje neuspješne „međunarodne“ misije u BiH.

U neobjavljivanju odluka v.p.-a u Službenom glsniku RS, u povlačenju predstavnika RS iz zajedničkih organa, u referendumima i sl., Dodik jeste pronašao mehanizme da blokira Inckove, prema Srpskoj sistematski negativno pristrasne, odluke. Na takvo efikasno rušenje autoriteta OHR-a, Incko je, međutim, uzvraćao gotovo infantilno sujetno. U periodičnim izvještajima za SB UN on već godinama ponavlja kako „Bosni jedino Dodik sreću kvari“, i traži podršku za njegovu smjenu i uvijek se spotiče na Čurkinov veto.

Sa dolaskom Trampa, i Incko se prestrojava. „Imam ovlašćenja da smijenim Dodika, ali ta su vremena prošla. Želimo domaća rješenja i odgovornost“ –kaže v.p. za zagrebački „Globus“. Pratio je, dakle, Trampove izjave „da nema više rušenja režima po svijetu“, ali umjesto da zatraži ukidanje „bonskih ovlašćenja“, koja mu nisu potrebna jer „želi domaća rješenja i odgovornost“, on se energično protivi secesiji Srpske koju Dodik nikad nije ni tražio.

Onaj ko je zaista predlaže jeste Timoti Les u uglednom časopisu „Forin afers“. Na liniji očekivanja povratka Hilari Klinton u Bijelu kuću, prije nekoliko mjeseci se bila oglasila grupa iz diplomatsko-akademskih krugova u SAD sa predlogom „četiri entiteta u BiH, spajanje Stoca i Neuma, premještanje Srebrenice iz RS u FBiH i sl“. Sada, poslije pobjede Trampa, ovaj britanski analitičar sa diplomatskim iskustvom iz Bosne predlaže da se politička mapa regiona uskladi sa teritorijalno-etničkim granicama kao jedino stabilnim rješenjem za zapadni Balkan. Les je samo jedan od onih koji su bez pogovora provodili „međunarodnu“ politiku „jedinstvene BiH“ i tek po završetku mandata počeli da pišu o tome šta su vidjeli i zaključili tokom rada na lokalnom terenu. Bošnjake je, međutim, mnogo više pogodila „pozivnica“.

U Sarajevu su toliko šokirani Trampovim pozivom Dodiku da prosto ne mogu da vjeruju, i tvrde da je predsjednik RS sve izmislio, a Morin Kormak, koja je odavno prekinula komunikaciju sa predsjednikom RS, jedino je mogla da kaže da Mile još nije dolazio u njenu amabasadu po vizu. A kada je još Timoti Les najavio „veliku Srbiju“ i „veliku Hrvatsku“ prisjetili su se da Trampova politika prema islamskom teororizmu ne izuzima ni bosanske muslimane.

Izjave Ivanića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, da je „Lesov predlog nerealan“ i Vukičevića, ambasadora Srbije u Sarajevu, da „ako ćemo se dijeliti ili spajati, treba da to učinimo sami, a ne po spoljnom nalogu“ – bile su im slaba utjeha. Nijedan za bošnjačke medije nije rekao da su protiv takvog rješenja, a oni su htjeli da čuju da „Srbi žarko žele da ostanu u BiH“ i „da ne mogu ni da zamisle da se Srpska ujedini sa maticom“. Ozbiljni ljudi, pa neće da im lažu.

Zato im je najbolje da sačekaju da se Dodik vidi sa Trampom i ponovo ode kod Putina, pa da obavijesti Bakira kako SAD i Rusija vide budućnost zapadnog Balkana, imajući prije svega u vidu šta žele lokalni entiteti, kantoni i narodi. Naravno, niko neće ništa odlučiti prije nego što konsultuje Incka i Čavaru. U međuvremenu bi mogli da lobiraju za još jednu, makar i pomoćnu, stolicu za jedinstvenu BiH na svečanoj inauguraciji novog predsjednika SAD. Ili da naprosto kažu da, pored Milorada Dodika, koji jedini ima pozivnicu, niko drugi nije ni potreban, jer RS je još uvijek dio BiH.

(Izvor: Fond strateške kulture)