Zašto se ponovo napada Crkva i kome je cilj mržnja?

Apusrdnost dešavanja u Crnoj Gori lako je opisiva jednim posve lijenim misaonim eksperimentom.

Zamislite sledeće: U nekoj državi dogodi se stravičan zločin. Muškarac srednjih godina, u svom gradu, ubije 12 ljudi, među kojima su nedužna djeca, ali i članovi njegove porodice. Stanovništvo te države je potrešeno. Šta su dalja dešavanja?

Izvjesno vam ne bi palo na pamet da bi se u danima nakon zločina morala braniti cijela jedna vjerska grupacija, koja nijednim dijelom nije povezana sa pomenutim događajem. Ipak, upravo to se dogodilo u Crnoj Gori. Preskočeni su svi logički koraci, zaobišli se svi moralni kodeksi i prešlo se pravo na stvar, na ono što nekolicinu zapravo interesuje i traže trenutak da svoj naum ostvare – napad na Srpsku pravoslavnu crkvu.

Prvo su na protestu, organizovanom ispred MUP u Podgorici, poslate važne poruke, koje su glasile: „(Pretresite) popove, popove“, „Pretresite crkve i manastire za svaki slučaj“, „Obiđite liturgije“. Stranac koji je novajlija u crnogorskoj zbilji, s pravom bi se zapitao kakve tačno veze ima Crkva sa tim protestom? Zašto se pominje? Da li je zločinac „pop“ koji se krije u nekom vjerskom objektu za vrijeme vjerskog obreda? Strašno je o tome na ovaj način i govoriti, ali je neophodno stvar pojednostaviti – što zbog nas samih, da bi ostali u pameti, što zbog zaista nekog potencijalnog novajlije. Nama koji smo svjedoci apsurdnosti dešavanja u našoj zemlji, odgovor je jasan: Crkva zaista s ovim nema nikakve veze, ali svi znamo da je ona meta.

Neformalni studenti poslali ključne „božićne poruke“: Pozivali na pretres manastira i „obilazak liturgija“

Bilo bi ovo teško objasniti bilo kome, ali nama su te teško objašnjive stvari svakodnevica. Kada su razumjeli da će biti teško opravdati verbalni napad na vjernike i SPC, onda su došli do svoje nove eureke! Eureka je vjerovatno glasila ovako: „Crkva mora da učini sada nešto loše, da bi ih mi napali za to nešto loše i svašta drugo nešto što nam je sve vrijeme meta!“ Nije zvanična informacija da je baš tako išla njihova misao, ali može se podvesti pod „nezvanično saznanje“.

Plan je, dakle, stvoren, treba ga još samo sprovesti u djelo. Nije moralo mnogo da prođe, našla se savršena prilika – Badnje veče. Zar nije ideal jedne građanske države da se napadaju vjerske zajednice na njihove vjerske praznike? Nije, ali to nije ni bila njihova tema i namjera.

Tako se, posve niotkud, pojavila vijest kako je ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja organizovan vatromet, te da je crkva odlučila da se ogluši o sopstvenu riječ i napravi proslavu uprkos tome da država Crna Gora i njen narod procesuiraju tragediju. Dakle, posve niotkud se pojavila.

Ne samo da se nije organizovao vatromet, nego je Uprava Sabornog hrama, kao i sve crkve u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, odložila sve muzičko-scenske nastupe koji su planirani ove godine od 2. do 13. januara uključijući i Badnje veče.

Iz Uprave tvrde, a za to su dali i foto dokaz, da su primijetili na parkingu ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja, ali i na parkingu ispred Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, kako neki ljudi u kapuljačama, i pored jasnog upozorenja sveštenika, ispaljuju vatromete u pravcu crkava.

„Sada opravdano sumnjamo da su i nekoliko ispaljenih vatrometa večeras i ovakvi tekstovi izašli iz iste kuhinje. U teško i osjetljivo vrijeme ovakvi tekstovi mogu biti mnogim neupućenim ljudima povod za novo nasilje i uzrok novih bratskih nesloga i svađa. Zato pozivamo nadležne institucije da ispitaju koji je stvarni povod pisanja ovih tekstova i opasnosti koje mogu da proizvedu“, rekli su iz Uprave sabornog hrama.

Dokaz da su iz Crkve pozivali i te večeri na mirnu proslavu, bez muzike i pirotehničkih sredstava takođe je dokumentovana.

Pitanje na kraju je jednostavno: zašto se sije mržnja u Crnoj Gori i do kada je plan da se to toleriše?