Zašto Zapad „Paradu ponosa“ ne organizuje u Novom Pazaru?

U Beogradu traje „nedjelja ponosa”. Tako je režim Aleksandra Vučića odlučio da relativizuje i sprovede demonstracije homoseksualaca, iz SAD i dijela EU podstaknute, organizovane i medijski spinovane aktivnosti koje nemaju veze sa seksualnim opredjeljenjem i ljudskim pravima. Ovdje govorimo o grupi političara i birokrata iz Berlina, Londona, Vašingtona, Amsterdama i Kopenhagena koji pitanje ljudskih i manjinskih prava već decenijama pretvaraju u političko oružje. Različit je odnos ovih političara i intelektualca prema ovom pitanju kada se ono tiče Beograda i Moskve, na jednoj – i Dohe, Rijada, Ankare, Sarajeva, Novog Pazara ili Varšave, na drugoj strani. Dok je u Moskvi problem odnos vlasti prema homoseksualizmu kakav je u SAD bio preovlađujući do prije dvadeset godina, ne smeta kada zalivski saveznici imaju odnos kakav je u zapadnoevropskim državama postojao pre dvije stotine…

Demonstracije homoseksualaca postale su pitanje svih pitanja u Beogradu. Vjerujem da zbog politizacije i pokvarenosti srpske i stranih vlada čak ni većina homoseksualaca ne podržava ovaj potpuno simbolički i spoljni vid afirmacije ljudskih prava. Uvjeren sam da mali broj građana danas vjeruje da je zbog različitog seksualnog opredjeljenja dozvoljeno i potrebno nekoga tući, obespraviti ili omalovažiti. Ipak, cilj SAD, EU i dijela srpskih političara od početka je da pitanje parade homoseksualaca bude oruđe za sluđivanje, radikalizovanje, dijeljenje i kasnije obrazloženje za obespravljivanje srpskog naroda. Meni uopšte nije jasno, zašto jedan od protagonista ove kampanje, vođa malobrojne i antisrpske partije LDP, Čedomir Jovanović, ne pokuša da pokaže Beogradu koliko je regionalno zaostao i ne organizuje paradu homoseksualaca u Novom Pazaru. Pošto kod nas od nepolitičkog patrijarha traže da podrži paradu, zašto Jovanović ne bi pozvao svog nekadašnjeg političkog saveznika muftiju Zukorlića da stanu na čelo novopazarske parade? Mislim da je odgovor jednostavan, kao i u slučaju različitog odnosa prema Dohi i Moskvi. Riječ je o tome da je važan Beograd, a ne manjinska prava.

Mali broj građana je spreman da demonstrira protiv nečijeg privatnog života i slobode koji treba da budu neprikosnoveni… Još manji broj je, srećom, spreman da izvrši nasilje nad nekim ko mu ništa nije skrivio ili učinio nažao. Ipak, u zemlji u kojoj vlast već treću godinu navodno sprovodi nevjerovatno uspješne reforme, država je sve dužnija, sve manje produktivna, sve nezaposlenija i siromašnija… U društvu u kome ima novca za organizovanje paradne „zabave” za nekoliko ambasadora imperijalnih sila nenaklonjenih srpskom narodu, a nema za dodatak trudnicama, nema za školske asistente djece sa posebnim potrebama, nema za stipendije najboljim studentima za master studije u inostranstvu i konačno nema za pola otkupa knjiga za biblioteke po Srbiji i Beogradu, ovolika pažnja, povika i trošak oko parade homoseksualaca i takva briga ministara izazivaju čuđenje i otpor… Gnjev podstiče i pokvarenost vlasti. Ako je već toliko važna parada homoseksualca, zašto Vučićev režim nije pokušao da dobije garancije velikih sila za neka od naših narodnih prava? Zašto pitanje prava homoseksualaca uvijek mora biti vezano za status Republike Srpske, Kosova, Voljodine, Raške oblasti? Zašto nas uvijek tjeraju da se solidarišemo sa najekstremnijim djelovima naše napadnute i ugrožene nacije? Da li Aleksandar Vučić zaista vjeruje da će imati drugačiju sudbinu od drugih popularnih srpskih političara da će ostati popularan iako ništa ili nešto sasvim malo postigne? Vučić se ne bavi homoseksualcima… To je jedino pitanje pored održavanja kanalizacije u Vlasotincu u koje se ne miješa. Pokvariće frizuru i kravatu? Patrijarha razvlače po novinama, na ulice su izašli građani koji bi okupljene na paradi homoseksualca rastrgli, a Vlada Srbije glavna odgovorna za uzbunu, zabunu i svađu u narodu prekjuče je donijela odluku da parada nije ni dozvoljena ni zabranjena!? Vučić po običaju nadrndano i prkosno bira da „radi” nedjeljom, a na paradu će ići četiri „besposlena” ministra do čije popularnosti premijer izgleda ne drži mnogo (troje ionako nijesu članovi SNS-a, mada imaju žestoke veze sa temom ministri kulture i državne uprave, te direktorka kancelarije za pridruživanje EU, a tu je i jedna bitna sns-ovka „bez portfelja”)…

Dok traju paradni dani treba po tradicijama naše savremene demokratije pratiti ko šta zabranjuje, privatizuje i krade… Gužva je pa je mnogo toga moguće što inače ne bi bilo. Zabranjen je „Utisak nedelje”, kultna, dvije decenije stara emisija Olje Bećković. Neki bi rekli da je to stvar privatne televizije kako će urediti svoj program. Ipak, ne poznajem privatnika koji najbolju robu stavlja u manju prodavnicu u sporednoj uličici… Kao što B92 želi da ovu emisiju premjesti na svoj sterilni, negledani i prašnjavi info-kanal. Malo je ovako dobrih prilika da ovakva vijest bude skrajnuta… Poslije napada na informativne sajtove opozicije (među njima je bio i sajt Naprednog kluba), poslije parodičnog otpora čak i humorističkim emisijama kakva je „Nadrealna televizija”, izvjesno je da Vučićeva administarcija nije vlada već režim. Uskraćivanje građanskih sloboda i narodnih prava je bez presedana u proteklih četvrt vijeka, pošto tiraninu asistiraju i najmanje dvije strane sile.

Dr Čedomir Antić,

istoričar i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu