Zavjera ćutanja: Muk o zlostavljanju čiji je vinovnik američki vojnik
1 min read
Zid ćutanja. Tako bi, ukratko, mogla da se opiše situacija vezana za zataškavanje afere zlostavljanja djevojke u podgoričkom hotelu „Premijer“, čiji je vinovnik američki vojnik.
Iako se skandal u Podgorici desio 24. aprila i dalje vlada muk nadležnih, jer policija, tužilaštvo, kao i uprava hotela ćute o ovom događaju.
Prećutkivanje zlostavljanja djevojke i iživljavanja američkih vojnika u Podgorici zato daje potvrdu informacijama da je „sa vrha“ stigao zahtjev da se sve zataška kako ne bi izbio međunarodni skandal.
Takvi navodi, po svemu sudeći, imaju osnova, s obzirom da se ni policija, ni hotel , ali ni američka ambasada nijesu zvanično oglašavali povodom ovog skandala. Pitanje je – zašto?
Podsjećamo, podgorička policija je dobila anonimni poziv da se u jednoj sobi hotela „Premijer“, nalazi vezana djevojka. Ona je, navodno, noć provela sa jednim od gostiju ovog elitnog hotela među kojima su i američki vojnici, kao i da je djevojku vezao upravo jedan od njih.
U hotel su potom iznenada upala tri policajca podgoričkog MUP-a i dva inspektora u civilu, koji su došli da provjere navode iz anonomne prijave. Od recepcionera su zahtijevali da im kažu u kojim sobama se nalaze američki državljani. Policajci su potom krenuli u provjeru soba 605 i 702.
Kontrola i preturanje po sobama trajalo je oko 15-20 minuta i nakon toga je sve obustavljeno, a informaciju da li su pronašli djevojku i ko je boravio u ovim sobama 605 i 702, nije saopštena osoblju.
Samo minut nakon policije i inspektora u Hotelu Premijer pojavio se i činovnik Ambasade SAD u Podgorici, koji se raspitivao o anonimnoj prijavi.
Da je na djelu zavjera ćutanja na indirektan način je potvrdio i nacionalni koordinator za NATO Vesko Garčević, koji je na konkretno pitanje u vezi nedavnog seksualnog zlostavljanja djevojke u podgoričkom hotelu Premijer, odgovorio: “Nijesam bio tamo, ne znam, nijesam im držao svijeću“.
Zaštićeni od krivičnog gonjenja
Ovaj incident će, nažalost, proći nekažnjeno, jer su američki vojnici u Crnoj Gori zaštićeni od krivičnog gonjenja.
Hoće li se u Crnoj Gori ovakve stvari češće dešavati kada eventualno uđemo u NATO – videćemo. U svakom slučaju, američki vojnici nijesu nigde poznati po dobrom vladanju, pa ni kod svojih kuća. Razlika je jedino u tome što tamo mogu da ih krivično gone.
Inače, američki vojnici imaju bogatu istoriju napada i zlostavljanja u mnogim zemljama u kojima NATO ima vojno prisustvo.
Tako su nedavno četiri američka vojnika u Kijevu silovala dvije djevojčice od 12 i 13 godina. Policija je uspjela da ih locira i zadrži u jednom od restorana, ali su morali da ih puste pošto američki vojnici uživaju diplomatski imunitet.
Dvojica iz grupe opasnih pedofila pripadaju privatnoj vojnoj agenciji, dok druga dva spadaju u lični sastav generala-pukovnika Hodžsa iz Visbadena.
Bogata istorija zlostavljanja
Kolumbijska vlada početkom godine je objavila izveštaj u kojem optužuju američke vojne pregovarače, koji su boravili u ovoj državi između 2003. i 2007. godine, da su silovali i seksualno zlostavljali na desetine dece u Kolumbiji.
Nezapamćen je slučaj u gradu Meglar i Žirardot, 53 maloletna lica su seksualno iskoristili strani plaćenici, a te činove su snimali i prodavali kao pornografski materijal.
„Takođe, u Meglaru 2007. godine, američki ugovorac i narednik silovali su dvanaestogodišnju devojčicu. Oba njihova zlodjela, kao i imunitet koji su posjedovali, doprineli su da se ljudi osjećaju još nesigurnije u konfliktnim zonama“, rekao je Renan Vega Kantor, levičarski profesor koji je obradio sekciju koja pokriva vojnike SAD i njihovo ponašanje u Izveštaju je objavljen kao dio studije od 800 stranica.
Za razliku od Kolumbije, Ukrajine, ali i Crne Gore, u nekim drugim državama, koje nijesu potpisale kapitulantske sporazume sa SAD, monstruozni postupci američkih vojnika su kažnjeni.
Tako je Japan osudio dva američka vojnika na devet i 10 godina za silovanje koje su počinili 2012. na ostrvu Okinava.
U Južnoj Koreji tužilac je predložio 15 godina zatvora za američkog vojnika Kevina Li Flipina, koji je proglašen krivim za silovanje i spaljivanje devojčice od 17 godina.
Više od 20.000 slučajeva silovanja u vojsci SAD
Čak 62 odsto žena koje su bile žrtve silovanja tokom službe u američkoj vojsci, izjavilo je da se kaje što je javno progovorilo o zlostavljanju. Žrtve se redovno suočavaju sa osudama kolega, koje ih nazivaju lažovima i vrijeđaju.
Prema godišnjem izvještaju Američkog ministarstva odbrane, prošle godine je zabilježeno.
Rezultati istraživanja koje je objavio Hjuman Rajts Voč, u kojem su učestvovale žrtve silovanja u američkoj vojsci, pokazali su da seksualni prestupnici u većini slučajeva prolaze nekažnjeno.
Samo pet odsto žena izjavilo je da su njihovi napadači krivično odgovarali za zločin.
Maribel Jarzabek, bivša savjetnica za žrtve silovanja, nazvala je situaciju u američkoj vojsci „ozbiljnom“.
„Niko se ne smatra odgovornim za silovanje, a žrtve se vrijeđaju, pljuju i nazivaju svakakvim imenima. Uskraćuje im se hrana i društvo“, rekla je ona.
Zanimljivo je kako izvjesnima uvijek treba pružiti dodatnu argumentaciju kad je riječ o NATO-u, ISIL-u, „OVK“, a kad se denunciraju neki ljudi odavde, onda se to bespogovorno prihvata, tipičan primjer dvostrukih standarda!
Dragi Tvrtko,
zar nikada nijesi pomislio da je sve ovo nečija režija. Suviše je tu nepoznanica da bi se tim slučajem manipulisalo kao činjenicom. Interesantno je da se ni djevojka ne javlja. Nemoj pogrešno da me shvatiš. Ne branim ja nikoga ko silu sprovodi ni nad kim, ali mi ovo ne liči na nekakav događaj koji se stvarno desio. Možda zbog toga MUP i ostali odgovorni organi ne daju nikakvu izjavu. Možda nema što da se izjavi. Zamislite da se neke državne i međunarodne institucije oglašavaju povodom svakog događaja pa i povodom onih koji su, po meni, očigledno izmišljeni.
Ovako nešto mogu i ja, kada bih bio maliciozan, da režiram. Anonimno pozovem policiju…ona dođe pregleda prostorije… ne nađe ništa. Kasnije se raspričam i razglasim da se tu nešto strašno desilo a u stvari ništa nije bilo.
Eto to je moje mišljenje o tome. Da bi se ono promijenilo moraju postojati neki čvršći dokazi.
Zanimljiv pilaz U prolazu, možda posle treće objave bi trebalo da se zapitaš zašto vlada muk. Zašto ćute MUP i ambasada SAD.IN4S ima informaciju koja je objavljena. Djevojka se ne javlja, američki vojnici ćute, ambasada se pravi neobaviještena isto kao i MUP i UP,, IN4S samo podsjeća javnost da nema zvaničnog objašnjenja od pozvanih. Čarčević nije demantovao, samo je oprao ruke govoreći da nije učestvovao u toj seansi ni na nivou sluge koja drži fenjer, ili svijeću.
Ako je autor ovog teksta htio da bude precizan morao je navesti imena policajaca i inspektora koji su (gle čuda !!!) 15-20 minuta u dvije sobe tražili svezanu djevojku. Kao da je ona klilker. Trebao je navesti ime djevojke ili barem da li je državljanka Srbije ili CG. Što je ona tamo radila i u kojoj ulozi je bila. Da li slični incidenti spadaju u rizik njenog posla u kojem važi ona narodna poslovica „imaš robu, prodaš robu i roba ti ostane“ ili je tamo bila u ulozi inokorespodenta i sl. Trebao je barem obezbijediti nekoliko rečenica od oštećene u kojima bi na sebi i njoj sličnim osobama svojstven način objasnila ,po nju, nemili događaj.
Ovako…anonimni poziv…dva policajca i inspektor…15-20 minuta potraga u dvije sobe za svezanom djevojkom…
Tekst, morate se složiti, i nema neku novinarsku težinu
Garčevića obavezno podvrgnuti jednoj ovakvoj “seansi“, da bi čovjek znao šta propagira.
Inače, posle ove njegove arogantno cinične izjave pitamo ga – a zašto im “nijesi držao svijeću“?
Pa tvoja uloga upravo i jeste da “držiš svijeću“, i sva tvoja “argumentacija“ u prilog nato jeste na nivou “držao sam svijeću“ a sad bi da “opereš ruke“. E pa nećeš moći selektivno da “držiš svijeću“!.
Nevjerovatna je snishodljivost crnogorske vlasti prema SAD-u. Ćutali bi cak i kad bi američki vojnici silovali i njihove sestre i zene. Fenomen za psihijatriju.