Zeta film
Bećir Vuković
Piše: Bećir Vuković
Podneblje Zeta. Pozornica: predsoblje tajkuna. Scena prva. Kadar prvi.
Sjedi tu, tu sjedi, i domaćin upire prstom u ljubičastu fotelju sa jastučićem, Sjedi, na tren. Gradonačelnik „zvani Migo“ u velikoj je žurbi: Gazda ga poslao za pare, pa trči. Još je i partijski sastanak u njegovoj ćeliji. Daj, daj pare, poitaj, zakasniću, još i Gazda govori.
A, kad on govori, imam tremu – zamumumuckujem. Gradonačelnik „zvani Migo“ prolazi kroz predsobnje (kadar ga siječe niz slabinu), uzima pogolemi koverat sa lovom, i, od prve, jednim potezom – tutnu u unutrašnji džep kaputa. Mora da je vičan tom poslu – ubacivanju u džep – ili mu je džep baš obilat.
Ili je, u Mojanovićima, u šnajderaju, usput prišio, džep. Opet ga Knez od Atlasa namješta u kadar. Skrivena kamera je na terasi, u vazi sa plastičnim cvijećem. Film ne bi bio to što jeste da nema poljupca: gradonačelnik „zvani Migo“ ljubi Atlasa, a ovaj se ne opire, niti otire.
Sve u svemu, idealno je ispalo što je Gazda glavnu ulogu povjerio „zvanom Migu“ , jerbo, neko drugi iz partije, odlepršao bi sa parama sa Golubovaca, odleteo možda za Katar, na Kipar, možda na Filipine…
Sve u svemu, sada svi znaju, koliko je opasno proći kroz tajkunsko predsoblje. Je li još neko, nekada, prolazio tim strašnim predsobljem – čistilištem. Jedno je sigurno: ko je god bio kod NATO tajkuna u Zeti, snimljen je. Takvi su današnji dokumentarni filmovi.
Pored onoga što se može vidjeti, iz svakog filma može se štošta i naučiti. Poštovani publikume, koliko ste puta vidjeli prilikom intoniranja himni, otkrivanja spomenika Brozu, Komitama, obeliska na Tuđemilu, presijecanju vrpci, grupnom fotografisanju na stepeništu Skupštine, kako mnozina iz vladajuće klike, drže ruku na srce.
Sada je dokumentarac iz Zete, priveo velikom znaku pitanja baš tu ljubav: naime, drži li taj i taj takozvani „političar“ ruku na srce, ili rukom pridržava džep sa lovom. Srce(džep). Ima li iko da nije gledao dokumentarac iz Zete.
Nema. Pa, kad smo gledali, možemo li reći o kakvom se filmu radi. Da li je to film kriminalističkog žanra, film o špijunaži, ili kakva komedija, tragikomedija možda, sapunica crnogorska, opereta, fantastika.
Ovdje su svi preozbiljni, zato i nema satire – jede od zakletve.
Bivši gradonačelnik Podgorice, koliko se razumijem u kriminal (neko će reći koliko se razumijem u pravo), priznao je da je uzeo lovu.
Ali je iznenađen (primjećujete plagijat iz serije „Bela lađa“ sa Šojićem u gl. ulozi), dakle, iznenađen je, što je – tajno sniman. Kakva moralna crta. Kako je gradonačelnik „zvani Migo“ moralan, a NATO tajkun – nemoralan – zato što ga je snimao. Nijesu više školski drugovi što su nekoć bili. Lova, bato…!
Ima i ona druga, narodna: ko je sačuvao dušu, ostao je bez para.
Elem, Specijalni državni tužilac, dvije godine ne može ama baš ništa da izmontira u vezi tzv. državnog udara. Ali, sada, evo mu izmontirani film, evo mu na tacni dokaz o parama, za koje je optuživao Demokratski front.
Ali, šta će Specijalni tužilac da radi sa svojom optužnicom na raučn Fronta. Ništa, sem da sam protiv sebe podigne optužnicu.
***
Odrasli smo uz Zeta – film Budva. Prvo je išao Žurnal sa Brozom na Galebu, ili, leševima divljih krmaka u Karađorđevu, ili neki snimak sa radnih akcija.
Onda, kažnjavani smo partizanskim strip – filmovima, u kojima nekakav šumski proleter sa Grmeča, jednim rafalom pokosi 40 Njemaca.
Odrasli smo na takvim lažima. I, šta smo dočekali, i dokle smo stigli. Kakav put od Zeta film Budva, do nove kinematografije Zeta film Migo.
Sjajan tekst samo da dodam film je ispao čak simpatičan jer je Migo glavna uloga. On je tu od ratnu stvarnost za koju svi znamo začini poljupcem i strahom od šefa. Onako jednostavno. Svi iz okoline šefa osjećaju isto samo glume neko ozbiljnost neko da je gospotstve n itd… Žalosno je i tragično kakva su vremena došla da tajno snima druga za svaki slučaj. Iako nemamo novac mi gledaoci filma i posmatrači života u C. GORI imamo prijatelje sa kojima dijelim zadnjih 10 eura. To je najveće bogatstvo danas u ovoj tužnoj C Gori zar ne????
Na snimanju filma „Bitka na Neretvi“,objašnjavali su Orsonu Velsu/glumio chetnickog vojvodu tj.senatora /,ko su bili cetnici.Izmedju ostalog, jedan od ondašnjih pratilaca po zadatku svega i svačega, pa i snimanja filmova ,naveo je da su cetnici pili rakiju i jeli gibanice,pečenja i povaljivali žene.
Orson je posle skoro svakog snimanja tražio rakiju,pečenje i gibanicu.Pridruzivao mu se i ostali „kolektiv“,Vlada miner,Bata…
Hoću da se nadovezem na uvek tematski inspirativnog autora,iako ne poznajem dovoljno aktere „filma“Zeta Migo.
Imam utisak da su oni isto kao Orson Vels razumeli ulogu u“ filmu“ ,izmedju ostalog zbog „gibanice i pečenja“.
Odavno se Crnogorci umjesto po licu tapsu po guzici kada se zkunu u obraz.Migo je zavrsio ,iako dosta neznaven i on je toga svjestan da ce morati uzeti ne/djelo na sebe,da ce ga njegovi drugovi za koji dan popljuvati tako to ide kod presvucenih komunjara potomaka onih koji su jos davno snimali ka ko jedni drugima j..u zene i slali u Kinsasu,potomaka onih kojinsu sahranjivali Boga u Gornje Polje kod Niksica.Migo koji je trenutno savjetnik predsjednika drzave i partije ce biti prvi glumac koji ce nastradati u ovilijevim skretanjima,a obzirom da njihov donator i Migov skolski drug najavljuje serijski film bice ih jos mnogo pa se nadajmo dako se medju sobom istraze ko sareni konji,kad pocnu jedni druge da spijaju sto je ovdje svijetla tradicija.
Javno mnjenje (narod) mora da bude obaviješten o svemu. Nema buljila novinara pred nosiocima vlasti,pravosudja i svim relevantnim faktorima ove afere (koverta). Jedini zaključak je:jadna demokracija!Djevsu ideolozi partije vlastodršca. Sto bar neko (Mišo bezbjednjak,Misko ideolog,Tarzan neznam stosam) se ne oglase. Dje su Novak,Serbo,Živkom,Radovan,Jevrem i hiljade dušebrižnika. PI!
Bravo Becire. Divan tekst.