Živimo za dan kada će Podgorica izrasti u istinsku metropolu koja će se temeljiti na vrijednostima po kojima je bila jedinstvena i prepoznata u regionu i šire

Piše: Jovo Pejović

Da bih pokazao koliko poznajem i volim rodni grad, prvo sam morao naučiti da su u rimsko doba na području današnje Podgorice postojala tri urbana centra: Alata, Birziminium i Doklea. Dolaskom slovenskih plemena, na ovom području formirano je novo naselje pod nazivom Ribnica.

Naziv Podgorica prvi put je upotrijebljen 1326. godine. Trinaestog jula 1946. godine pod nazivom Titograd postao je Glavni Grad Crne Gore, a ime Podgorica vraćeno je na referendumu održanom drugog aprila 1992. godine. Koliko kandidata za odbornike na izbornim listama za predstojeće izbore zna najbitnije podatke iz istorije Podgorice? Siguran sam mali broj. Predstojeći izbori u Podgorici ne bi trebalo da budu, kako to doživljavaju lideri političkih partija, najvažnija stepenica na putu ka uspostavljanju buduće vlasti na nivou države jer u tom slučaju problemi grada i njegovih građana neće biti u prvom planu. Mi kojima je Podgorica jedini zavičaj i za koju nas vezuje sve čega želimo da se sjetimo, grobovi predaka, očev zavjet, majčina briga, prve ljubavi, naše porodice, uspomene na simbole grada uz koje smo odrastali, počev od osnovnih i srednjih škola, Univerziteta, sportskih terena, ulica, trgova, stambenih zgrada, kvartova i naselja, okolnih sela, Kina kulture, pozorišta, Doma omladine, seotskih omladinskih domova bašti hotela Crna Gora, doma JNA, Radovča, sokaka stare Podgorice, boze u podgoričkim poslastičarnicama, sladoleda u hotelu Crna Gora, stadiona Budućnosti, fudbalskih utakmica pod Goricom, bokserskih susreta, rukometnih utakmica, košarke u Njegoševom parku, auto trka ulicama Podgorice, sletova, prvomajskih uranaka, štafete, omladinskih radnih akcija, pošumljavanja Gorice i Ljubovića, Tološke i Zlatičke šume, park šume Zagorič i pojasa kod Kombinata Aluminijuma, Veruše, Mareze, kučkih Korita i kupačkog voza za Sutomore, punih plaža na Morači, Zeti i Cijevni, punih hala radnika Radoja Dakića, INISA Marko Radović, Duvanskog kombinata, Titeksa, Elastika, Agrokombinata, 19 decembra i KAPA, radnika OGPA, Gorice i Prvoborca, nadaleko čuvenog podgoričkog korza, podgoričkih pijaca i zanatlija, prvih automobila, plavih večeri, goranskih akcija, akcija na uređenju grada i berbi grožđa, igranki u omladinskim domovima, seockih sportskih igara, ispraćaja u vojsku, vojničkih zakletvi i mnogih drugih uspomena koje su nažalost kako je koja vlast dolazila gurane u zaborav čime se i nepovratno gubio duh stare Podgorice.

Živimo za dan kada će Podgorica izrasti u istinsku metropolu koja će se temeljiti na onim vrijednostima po kojima je bila jedinsvena, i prepoznata u regionu i šire. Oni koji su svoje funkcije koristili da se ugrade u svaku novu stambeno poslovnu zgradu nemilice su rušili sve simbole grada da bi sebi i svojim porodicama obezbijedili enormno bogastvo. Ništa nije učinjeno da se na mjestima gdje su bili simboli grada postave obilježja koja bi podsjećala na to vrijeme. I kao što je posleratna vlast brutalno skrnavila vjerske objekte, tako je ova dojučarašnja nemilosrdno uništavala kultne objekte i prostore po Podgorici. Kada se povede razgovor o tome kakav treba da bude jedan gradonačelnik prvi mi padne na pamet najbolji gradonačelnik Beograda, Branko Pešić, koji je živio u prizemnoj kući koju je naslijedio, nije imao sekretaricu, službeni auto šofera, a izgradio je pola današnjeg Beograda. Vozio je svog pežoa 504, sa kojim je često znao da usput vozi svoje sugrađane. Građani su ga svako malo zvali kući na telefon, a nijesu se uzdržavali da mu zakucaju i na vrata. Tako i Podgorica u anegdotama čuva uspomenu na svog najboljeg gradonačelnika Neša Šćepovića u narodu poznatog po nadimku sirotinjska majka. Sve se na kraju svodi na karakter čovjeka. Karakter je temelj svake ličnosti i od njega zavisi jesi li čovjek ili ne. Sve se kod čovjeka može dograđivati, samo karaktet ne. Naša gradska vlast treba da koristi iskustva drugih, a naročito Beča koji je po treći put proglašen za grad najprikladniji za život u svijetu, po novom Globalnom indeksu životnih uslova sa prosječnom ocjenom od 98,4 od maksimalnih 100.

Ono što može da nas sve zabrine u oči predstojećih izbora je nedostatak vizije razvoja grada i uslova života u njemu kao i dugoročne strategije rešavanja brojnih problema u funkcionisanju grada. Zato građani Podgorice trebaju biti na visini zadatka u odabiru onih koji mogu da kvalitetno vode ovaj grad, a riječi poznatog književnika Paula Koelja:“kad porasteš otkričeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti“, opomena nama koji smo griješili u prošlosti da to više ne činimo, ali i upozorenje onima u čijim rukama je budućnost Crne Gore da na našim greškama izvuku pouku za budućnost.