Život po Marksu, Ničeu i Frojdu

Piše: Dragana Mijušković

Nedavno sam čitala jedan filosofski tekst izvjesne Betani Hadžes ( Bettany Hughes ) koja tvrdi da današnji svijet živi pod uticajem filosofije tri muškarca iz 19. vijeka: Maksa, Ničea i Frojda. Po njenom mišljenju njih trojica su oblikovali živote miliona ljudi.

Kad bolje razmislim ovo se može primijeniti i na mišljenje i život nas u Crnoj Gori (ako ima uticaj na ostatak svijeta, a kako da nema uticaja i na nas?)

Marksov uticaj je neminovan i svjedočimo ga iz dana u dan. Dvadeset i sedam godina je od „pada“ komunizma, a neokomunizam je jači nego ikad. Kult veličanja jedne osobe ocrtano je u liku i djelu Gospodara i predsjednika vladajuće partije. Izjednačavanje pojma države i njega je samo potvrda da se od komunističkih maksima ovo društvo nikada nije dovoljno pročistilo.

Evo danas, kada smo na korak od još jednih parlamentarnih izbora, opet se igra na ovu jeftinu kartu; ako nijesi za DPS, pa ti nijesi za državu u stilu – Država to sam ja!

Nemam ja ništa protiv izvornih teorija čika Marksa, ali kod nas je sve otišlo korak dalje, korak niz provaliju. Ima jedna čuvena izjava Maršala Tita, u kojoj nas poziva da krenemo naprijed, iako se tu nalazi provalija, ali bitno da idemo dalje… i odosmo mi taman niz tu provaliju.

Elem, da se vratim u sadašnjost! Kako da Ničeovu filosofiju apliciram na nas? Pa mislim da nam ne treba diploma iz filosofije da znamo njegovu čuvenu rečenicu: „Bog je mrtav“.

A upravo to zvanična Crna Gora radi – istjeruje Boga iz biti svog naroda. Istjeruje Petroviće i Svetosavlje, stvarajući kult bogaćenja i kićenja lažnim sjajem. Truje nam omladinu, prodajući ih jeftino za 7 grama čistog kokaina na skupo iznajmljenoj jahti. Tužno je to što mlade djevojke rade, tužno je to što ne vide svoju svrhu dalje od potrebe da udovolje onima koji su dušu prodali đavolu. Tužno! Ali ostaci iz porušenog komunizma dovodi do mizernog glumljenja kapitalizma na račun feudalnih radnika koji svoja prava manje koriste nego robovi u Drevnom Rimu. Nema toga ko nije ovdje pogođen, jako i iskonski pogođen u samu unutrašnjost bića. Lažu ti koji misle da ih strijela ovakle loše vlasti nije pogodila. Ooo, jeste „samo tako“ i posljedice su krvave.

Ne treba nama rat da budemo pogođeni, mi smo uništeni ovakvim decenijskim vođenjem države, ovakvim vaspitavanjem pojedine omladine koja na lak način kroz Partiju dolazi do bitnih funkcija gradeći karijeru. Dok na drugoj strani, nalazi se mladost Crne Gore koja je uz veliki trud i odricanje završila državne fakultete u zemlji ili inostranstvu, gledajući kako im godina za godinom prolazi radeći loše plaćene poslove.

Neko će reći ko im je kriv, što se i oni ne snađu? Ali nije sve u ovom „ snalaženju“, postoji negdje tu i doza poštovanja i ljudskosti i doza vjere u živog Boga. Lako je ući kroz velika vrata, lako je prodati se, ali tu duša strada. Ima nas još koji brinemo za dušu i svjesno biramo život pun borbe, ne za materijalno dobro već za dostojanstvo i samosvijest.

Ovdje se možemo pozvati na Frojda, na njegovog budnog policajca Super Ega koji ne da Idu i Egu da polude i da zaborave na tako skupu riječ zvanu savjest.