Život u Hristu

Piše: sveštenik Niko Urdešić 

Ima smrti i smrti, a samo jedan život, život u Hristu. Budući da smo stvoreni po liku i podobiju Božijem, stvoreni smo za vječnost.

Bog je postao čovjek, da bi čovjek postao Bog po blagodati, zato se i nazivamo svetima na Liturgiji. Vodeći se ovom istinom mi ovozemne dane treba da živimo u tijelu, a nikako ne da ih živimo tijelu.

Slabost ljudska nam ipak dozvoljava da žalimo, i tijelom i dušom za bližnjima, koji su se rodili za život vječni. Mi znamo da naš otac Momo sada služi Nebesku Liturgiju pred licem Gospoda Slave, ali ipak žalimo što smo trenutno ostali bez savjeta, i bez sagovornika koji nam je spuštao Nebo na zemlju. Pored njega smo sigurnije hodili kroz bure zemnoga života.

Ako živimo život tijelu, onda ga živimo po darovima tijela, a to su: preljuba, blud, nečistota, besramnost,
Idolopoklonstvo, čaranje, neprijateljstva, svađe, pakosti, gnjev, prkosi, razdori, jeresi, Zavisti, ubistva, pijanstva, raskalašnosti, i slično ( Ap. Pavle Gl. 5.)

Ako li živimo u tijelu onda živimo po darovima Duha Svetoga, koje takođe nabraja Pavle apostol u petoj glavi poslanice Galatima to su ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vjera, krotost, uzdržanje.

Živeći po darovima Duha Svetoga, nadograđujemo Pečat Dara Duha Svetoga, koji smo dobili kroz Svetu Tajnu Miropomazanja, stavljajući naravno kao krunu na takav vrlinski život Sveto Pričešće. Sve ovo ćemo ispuniti ako ljubimo bližnje svoje kao sebe same, a ispunjavajući to vaskrsnut ćemo za život vječni, kada dođe Car Slave.

Život u Hristu je onaj život koji se ispunjuje kroz darove Duha Svetoga.

Simbol Hristove vjere i duhovnosti uopšte poslednjih pola vijeka u Boki bio je blaženi spomena otac Momo. Ovaj divni hadžija u očima svakog sagovornika želio je da vidi samo ono što je dobro i sveto, čak i kada to nije bilo moguće.

Ljubavlju je svojom uzdigao službu svoju do nebeskih visina. Teško je nabrojati svaku svetinju koju je izgradio i obnovio, ovaj neumorni neimar, zato se može reći da je sve što je u Boki postignuto u poslednjih 50 godina, postignuto njegovom zaslugom. Istini za volju otac Momo, je dobar dio svoje ljubavi podijelio i izvan granica Boke i Crne Gore.

Gledajući njegov život, vidimo život u Hristu, u potpunosti ispunjen darovima duha. Njegov poslednji osmjeh sa kojim je otišao u susret svojim blagočestivim precima, pred lice Gospodnje dokazuje nam koliku je ljubav imao!
Otišao je naš otac, naš blagi učitelj, naš stolp i utverždenije, jedan i jedinstveni.

Da ne bismo prekinuli zlatne niti koje je kroz darove duha ispleo otac Momo, mi njegova djeca ćemo nastaviti, sabrani oko njegovoga sina a našega brata i oca Nemanje.

Hvala ti učitelju, hvala ti oče, hvala ti brate saslužitelju Svete Evharistije. Molim te u ime sve tvoje djece pomeni nas pred licem Božijim.

U iščekivanju sveopšteg VASKRSENJA, ponosan što sam živio uz tebe, svakog trenutka ovih dvadeset i pet godina, tvoj sin duhovni, tvoj učenik, tvoj brat Niko Urdešić sveštenik.