Zlo proljeće

Piše: Sibin

Alireza Firuža je pobijedio Magnus Karslena; Grenland se topi i ulazi u „crvenu zonu“; proljeće je stiglo i vidi se na sve življem, zelenijem travnjaku između dvije zgrade, gdje odmaram pogled kroz prozor, pošto minimiziram elektronski prozor sa pogledom u virtuelni svijet, gdje me zatiču dvije, gorenavedene informacije.

U Plavu je otkriven prvi zaraženi. Želimo mu, svakako, brz i uspješan oporavak. Međutim, djeluje fantastično da je SARS-Covid19, iz dalekog Vuhana našao svoj put do malenog nam Plava. Očito je da povezanost pokazuje svoju drugu, mračnu, pa i kobnu stranu.

Tako da u predvaskršnjem, najradosnijem hrišćanskom prazniku Života koji pobijedi Smrt, sa strahom i drhtanjem se bavimo bavimo – medicinskim statistikama! Spas čekamo da nam dođe iz laboratorije! Čovječanstvo zavisi od injekcije! Kao što kontakt poznajemo još jedino preko interneta.

Ovo je, bez sumnje, zlo proljeće… Eliot je pjevao o, aprilu kao najsvirepijem mjesecu, od čijeg se vazduha sad branimo, sklonjeni u sobi. Jer – ako ljubiš bližnjega svoga kao samog sebe, pridržavaj se „socijalne distance.“ Svejedno nam je socijalni život poodavno preseljen i okačen na ekran, otvoren društvoj mreži, jednog društva zatvorenog i zavisnog od iste mreže.

Nije li internet, u stvari, globalni internat?! Krcat okorelim anonimusima koji sve što im padne na pamet čine ne bi li, od bilo koga, bili zapraćeni. Moderno doba gaji žestoku, što će reći posve destruktivnu strast prema – tamnoj strani ličnosti.

Za ličnošću će vapiti Evorpa u bliskoj budućnosti, primjetio je Gete. I, naravno, nije pogriješio. Sada se ličnost kreira, dizajnira, postoje upustva koja se praktikuju, najbolji pokazatelj je fejsbuk i instagram (koga svi, je l` da, koriste kako bi održali kontakt sa rođakom u dalekoj Australiji, ili radi biznisa koji se grana kao delezovsko – gatarijevski rizom), ti, dakle, fenomeni koji nas prisiljavaju da budemo ono što nismo, robujući tako „velikom Drugom“ koji, naučavaju poststrukturalisti i psihoanalitičari zadržani na teoriji, zapravo i ne postoji.

Kad se virus bude virtuelno prenosio, možemo ugasiti ekran i iskopčati se iz svijeta koji će tada doživjeti svoj kraj. Padom sistema, ne padom u strašni oganj…

Pročitajte još:

https://www.in4s.net/u-susret-vaskrsu/