Zorka Čordašević: Krenuli su Obilići

Krenuli su Obilići
Sa četiri strane svijeta,
Svetu zemlju da odbrane
Gdje crveni Božur cvjeta.

Vuče ih krvavi Božur,
Predaka rane ih bole,
Mlijeko ih majke zaklelo
Da Kosovo brane i vole.

Stasali ždrali nejaki –
Bogdan ih zove, starina:
„Ne dajte zemlju, sinovi,
Kosovo naša je svetinja!“

Besmrtnim vođeni Lazarom,
Čuje se himna Savina,
Širi se, širi Kosovom
Zakletva svakog Srbina.

Crni se Đorđe spremio,
Lice mu crnje od noći:
„Stanite sile, tuđini ,
Nema vam više pomoći!“

Strpljenje kad vrisne u nama
I pravde se dignu vihori,
I mrtvi od vas jači smo,
„Nema vam spasa, zlotvori!“

Nećemo nekrst nositi,
Krsta i vjeru ne damo,
Kosovo vid nam očinji,
Zjenica kroz koju gledamo.

Ovdje su naši Božuri
I ruka lijepog Damjana,
Kosovo krv nam rumena
Protiče našim venama.

Ovdje je loza i grožđe
Bogate naše ljetine,
Ovdje su naše ikone,
Srpskome rodu svetinje.

Tu će se vino točiti,
Vidovdan sveti slaviti,
Svadbeno kolo voditi
I srpska vjera širiti.

Ustalo Srpstvo na noge,
Obraz i vjeru da brane,
Pod krstaš stali krvavi,
Bole ih predaka rane.

Kazaće svijetu bezdušnom
Da s nama nije gotovo,
Srpsko je bilo i biće –
Živjelo Srpsko Kosovo!