Amerikanci su željeli da postanu Crvenoarmejci

Narod u Americi je jasno shvatio da je fašizam prijetnja ne samo za SSSR, već i za cio svijet, te da se Hitler neće sam zaustaviti. Bilo je više od 1100 pisama, sa izrazima podrške i nuđenjem pomoći

Danas nije lako povjerovati u to, ali nakon što je Njemačka napala Sovjetski Savez, mnogi obični Amerikanci su tražili da se priključe redovima Crvene armije. Evo i  nekih molbi koje su jenkiji slali našoj ambasadi u Vašingtonu.

“Poštovani gospodine”, obraća se 26-godišnji Džim Bazi iz Aljaske ambasadoru SSSR-a u Sjedinjenim Državama, Maksimu Litvinovu. “Želim da doprinesem borbi protiv fašizma i mislim da bi me ruska vojska mogla koristiti po ovom pitanju. Postoji li mogućnost da se pridružim ruskoj vojsci u bilo kom svojstvu? (…) Mislim da problemi koje imam sa lijevom rukom i sa par prstiju na nogama, neće biti prepreka ispunjavanju moje vojničke dužnosti”.

“Rođen sam u Kanadi, a u posljednjih nekoliko mjeseci živim i radim u Njujorku. Potpuno sam zdrav, imam 29 godina”, pisao je Žil Grinije iz Alabame. “Želim da dođem u vašu zemlju i pridružim se ovim divnim ljudima, koji tako hrabro i nesebično brane svoju domovinu. Neću odbiti ni jedan zadatak…”

Mnogi su naveli da bi voljeli da služe kao piloti – “Staljinovi sokolovi”, kako su tada nazvani.

“Da li postoji mogućnost da stupim u službu sovjetskih vazduhoplovnih snaga? Imam dozvolu za komercijalnog pilota, ukupno vrijeme letjenja – 290 sati”, napisao je Džon Dej iz Floride. “Imam 18 godina, a u Sjedinjenim Državama ne mogu biti  vojni pilot…”

Obični Amerikanci nijesu nudili samo vojnu pomoć. Advokat Henri Vesel iz Filadelfije bio je spreman da besplatno pruža pravne usluge SSSR-u. Izvjesni Robinovič, diveći se hrabrosti Crvene armije, uvjeravao da će se uskoro od teksaških kauboja zatražiti novčanu pomoć za Crvenu armiju. Džordž Helke iz La Kruza (Viskonsin) je obećao da će izgraditi mostove između naših vlada i pomoći u pitanjima o davanju zajma. Semjuel Lensing je obavijestio javnost da je, u njegovoj rodnoj Kaliforniji, 25 hiljada običnih radnika obećalo da će izdvajati iz porodičnog budžeta 25 centi nedjeljno, i novac ulagati u Fond za pomoć Sovjetskom Savezu. To uopšte nije zanemarljiv iznos, budući da je nedjeljna plata prostih radnika u to vrijeme iznosila svega 5 – 7 dolara!!!

“Bilo je mnogo predloga”, kaže istoričar Aleksej Akimenko. “Nudili su odjeću, razne stvari, a tokom rata, Amerikanci su Crvenoj armiji poslali više od 50 hiljada dolara. Bilo je i raznih zanimljivih događaja: ljekar iz Sjedinjenih Američkih Država poslao je ljekove u SSSR, a sovjetski carinici su otkrili da je, umesto naznačenog kilograma morfijuma (za medicinske svrhe), ovaj poslao kilogram heroina.

“Hitlerova agresija protiv SSSR pomirila je čak i  ideološke protivnike”, ocjenjuje ovaj istoričar. “Mnogi Amerikanci su jasno shvatili da je fašizam prijetnja ne samo za SSSR, već i za cio svijet, te da se Hitler neće sam zaustaviti. Bilo je više od 1100 takvih pisama, sa izrazima podrške i nuđenjem pomoći”.

Ipak, koliko je meni poznato, niko nije primljen u redove Crvene armije. U početku su rekli da nemaju takva uputstva, a onda su napisali da je služba u Crvenoj armiji “dužnost i privilegija” isključivo sovjetskih građana. Neki od njih čak su pokušavali i da dobiju naše državljanstvo, da bi se borili zajedno sa Rusima, ali nema podataka o tome da li su uspjeli u toj namjeri”, zaključuje Akimenko.

Andrej Baranov, Aleksej Ovčinjikov: KOMSOMOLЬSKAЯ PRAVDA