Antonije Abramović, prvi raspop u Crnoj Gori bio je agent Udbe
1 min read
Antonije Abramović, Udbin raspop
Piše: protojerej – stavrofor Velibor Džomić
Posjedujem više dokaza da su crnogorski raspopi, od prvog do poslednjeg, još dok su bili u svešteničkom činu zapravo bili sluge i plaćenici komunističkog režima i tajne komunističke policije. Ne samo da su bili vrbovani nego su svoje usluge protiv Crkve Hristove i sami nudili. Počeću od bivšeg arhimandrita Antonija (Abramovića) kao prvog raspopa i pseudo-poglavara u Crnoj Gori.
U Arhivu Jugoslavije (Fond 144, Savezna vjerska komisija, f. 21, br. 257) pronašao sam dopis Franca Kosa, načelnika četvrtog odjeljenja Državnog sekretarijata za inostrane poslove FNRJ. Dokument je datiran 22. maja 1957. godine i njime se Savezna vjerska komisija izvještava da se „prema obavještenju našeg konzulata u Njujorku nalazi Antonije Abramović… On se sada nalazi u vrlo teškoj situaciji kako mate- rijalno tako i moralno…On ima korisno i pozitivno držanje prema našoj zemlji”. Konzulat je predložio da mu se odobri redovna mjesečna pomoć od sto dolara kako bi tamo ostao i obavljao poslove za komunistički režim. I tako je tadašnji kaluđer Antonije stavljen na redovni platni spisak crvenog režima služeći finansijeru, a ne Crkvi i narodu. Takav vid njegove “službe” trajao je decenijama.
Možda bi sve to bilo manje upadljivo da Abramović u oktobru 1993. godine iz Kanade nije došao u Cetinje da u svojstvu pseudo-poglavara prisustvuje “osnivanju crnogorske crkve” na Trgu maršala Tita. Nakon tog bogohulnog skupa, preko “Pobjede” se 13. novembra iste godine oglasilo crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova tvrdnjom da je “Služba državne bezbjednosti bila u posjedu saznanja o brojnim vezama i djelatnostima g. Antonija Abramovića dok je službovao u Crnoj Gori. Među njima ima i dokumenata o njegovim nastranim aktivnostima, koji su zasnovani na izjavama oštećenih lica i nalazima medicinskih ustanova. Nema sumnje da je pomenuti gospodin svojevremeno trebalo da krivično odgovara za učinjena djela. Međutim, zbog specifičnog odnosa sa raznim obavještajnim službama, on je tu odgovornost izbjegao napuštanjem tadašnje Jugoslavije i odlaskom u Kanadu”. Da stvar bude jasnija, MUP Crne Gore (isti organ će sedam godina kasnije registrovati Abramovićevu tvorevinu) tada je u saopštenju istakao da je te informacije, “koje su poznate ne samo SDB nego i ljudima koji su usljed njegovog djelovanja u tom periodu pretrpjeli tjelesne i povrede svog dostojanstva”, preko svojih službenika saopštio budućem raspopu. On ih je primio uz obećanje da se “ponuđene dužnosti neće primiti”!?!
Morbidno djelovanje tajne komunističke policije u ono vrijeme, kao što se vidi, nije imalo za cilj zaštitu nedužnih ljudi i krivično gonjenje bilo kog prestupnika, pa makar on bio i u svešteničkoj mantiji. UDBA je jedva čekala da se neko svešteno lice zatekne u nekoj slabosti, ali ne zbog toga da bi mu sudili. Sudili su, mučili i tamničili one časne sveštenoslužitelje koji su bili vjerni Bogu, Crkvi i narodu i koje nisu mogli ni da pridobiju, ni da potkupe, ni da ucjenjuju. A pojedine svaštočine i probisvijete u mantiji su zbog njihove slabosti regrutovali u svoje saradnike i sitne plaćenike. Iste metode su primjenjivane u Sovjetskom savezu, Bugarskoj, Rumuniji i u svim komunističkim zemljama. Tadašnja Brozova Jugoslavija, naravno, nije mogla da predstavlja izuzetak.
Iz ova dva pomenuta dokumenta se jasno vide metode koje su tajne službe komunističkog režima koristile da bi zavrbovale pojedina nedostojna sveštena lica da služe njima umjesto Bogu, Crkvi i narodu. Naravno, Abramović nije ni jedan, ni jedini, ni posljednji. Ima ih još.”
Protojerej Velibor Džomić, “CRNOGORSKA” LAŽNA CRKVA, Novi Sad – Podgorica 2008. g.
A sto dzomic ne rece da mu je i njegov amfilohije radio za udbu jos kao student bogu slavskog fakulteta i da je jedva cekao da njegov prethodnik mitropolit danilo dajkovic sto pre umre da bih on postao mitropolit cetinjski. Stidi se dzomici i bavi se sektama posto je to tvoj domen jos dok si ziveo u kraljevu.
Još jedan Pukovnik.
Američki raskol je napravio Broz,pa je bilo normalno ,kad on crkne ,da se dve strane ponovo ujedine. Broz je želeo da kontroliše srpsku emigraciju preko Crkve.
Ti “raskolnici” su rekli da samo ne priznaju administrativnu vlast Patrijaršije dok su komunisti na vlasti ali da ostaju u duhovnom jedinstvu sa SPC.
Srbima na radost. Dušmanima na žalost.
Pogledaj koliko Crkava i manastira izgradiće i kome ih posvetiše ti “raskolnici”
Pozdrav
Gospodo sotonići
Ni mrtvom gosp.Antoniju ne date mira.Služite se manipulacijom poluistinama no sto bi vi mislili – ,,cilj opravdava sredstvo,,.Necu se mnogo pridruziti diskusiji samo bih podsjetio sotoniće da im je jos davno Antonije rekao ,,Ovo mi je HVALA sto sam poslednji zivi branitelj Dečana,, i još bi znao da doda ,,Na americke raskolnike su bacili anatemu a sada se ponašaju kao da ništa nije bilo…,,.Tako bih uputio gosp.Dzomica da istrazi malo ova dva pomenuta dogadjaja pa ako se opet krene da sudi radi visih ciljeva i dobrih namjera poslacu jos koji domaci zadatak…Sve najbolje želim
Pederska „nacija“, pederska „crkva“, pederski „popovi“. Rasrbičko smeće.
Sta Dzomic misli o Pahomiju, Kackavendi…?
Zare, pitaj onoga kukavca što te je pravio što o tome misli.
Ne bi ti se svidilo.
Da je znao što će da ispane od slatke razbribigice, po*išao bi se na domaćina!
… Još su oni, ako su, samo greška velikih brojeva, a u papista pravilo!
To i vas čeka kad pristigne u katolike, sretni vam put, ne vrtali se nikad, pa ni tad!
Ide li Džoma i dalje u Mašu kod Radenka.
Satani zaklet. Prevarantu od početka, Palom anđelu – očekivano!
Ugledao se na Amfilohija.
Pošto očigledno pripadaš ovoj sekti, pretpostavljam da si prinošen kao žrtva razvratnom Antoanu.
Jeste,Blentovenu je prezime karan.
Hoću reći to mu je stanje i zanimanje.
E Blentovene, za ovo ti stvarno moram reći
Puši karinu,blento dukljanski
Kakva slučajnost da se pronađe ovaj dokument, ko vjeruje u slučajnosti. Koliko ovakvih dokumenata visi iznad glava svih aktera u ovim predstavama između vlasti, opozicije i crkve. A narod kao narod radi ono što najbolje zna, bee be beee
Tajne sluzbe i pojedinci iz njih koristeci se specificnoscu djelovanja i saznanjima do kojih dolaze oduvijek su radili djavolje poslove, a najmanje ono zasta su formirane. U svim sistemima bez obzira kako se on zvao, dal komunisticki , dal ovaj ili onaj.
Pogledajte sta danas rade.
Pojedinci otudjuju dokumenta iz arhiva i trguju sa raznim dosijeima, za sebe ili grupu kojoj pripadaju.
To je cisto mafijasko djelovanje.
Primjera radi navescu sledece. Raspadom Saveza komunista Centralni komitet ili njegovo Predsjednistvo su donijeli odluku da svaki clan moze u svom opstinskom komitetu da podigne svoja dokumenta odnosno dosije, ko nece ta dosijea unistiti. Neki su uzeli, neki nijesu, a necija su se „zagubila“ i do njih zainteresovani nijesu mogli doci. Sluzbe i razne tajne organizacije su radile svoj djavolji posao, a bilo je i pojedinaca i grupa.
E onda ucenjivaci stupaju na scenu. Koriste haos i rasulo.
Ipak,interesantno kako se sve to dobro primalo medju onim koji se slove ka nacionalni Crnogorci.,Neprosvjecenost,manjak inteligencije,sta li…
Ima ih još… Iz ličnog iskustva znam?
SOTONE.
A KO je bio „SVETAC“ MACA?
Gojko, „Maca“ ne postoji!!! Pop Vukojičić nikoga nije ubio! Komunisti su priznali da im je pop Vukojičić tokom mučenja u zatvoru rekao sve što im treba za propagandu!
Sveštenik Vukojičić je bio ugledni građanin Pljevalja kome su u kuću prisilno boravili ranjenici NOP-a. Tom prilikom se predobra i prelijepa popadija zarazila od tifusa i preminula, a pop presvisnuo a Boga mi i premetnuo od tuge i žalosti za njom. Za njenu preranu smrt okrivio je one koji su partizane namjerno podsticali da se baš u popovskoj kući organizuje bolnica.
Tako je, majka Miše Janketića se samozaklala, nije Maca ništa kriv.
Možda se samozaklala, ali se pouzdano zna da pop Vukojičić nikoga nije ubio.
Miša je izmislio priču da avanzuje u struci.To svak zna.
Ne krije mu šaltanje pod starost.