Biće potrebni blesimetri!

Piše: Jovan Lakićević

Možda Crnoj Gori uskoro neće biti potrebni respiratori, ali bi joj, u ovom času, dobrodošli nekad popularni BLESIMETRI! Naime, uoči ovih izbora, naslušali smo se toliko smiješnih i budalastih izjava od osoba iz režimske hobotnice, da je konkurencija bila nikad žešća i da se pitanje eventualnog pobjednika, bez pouzdanog blesimetra ne bi moglo riješiti!

Da nije kako je, ovo bi bila prilika da se nasmijemo svakovrsnom bestijalnom, često besramnom lupetanju dobro plaćenih najamnika odlazeće pljačkaške i lopovske vlasti, pa i njihovih nalogodavaca. Pogotovo na račun Crkve i njenih velikodostojnika, koji su im, kako smo i predviđali, „glavni protivnici u izborima“. Ipak, nije nam do smijeha.Jer, bitka je dobijena, ali „rat“ će potrajati.
Izgleda da im je izjava čelnika jedne od rubnih opština (Petnice): „Moramo pobijediti po svaku cijenu!“, bila lajt motiv njihovih izbornih napora, a neoficijelni izborni slogan : „Svim sredstvima branićemo pokradeno“ – snažan motivacioni stimulans uoči poslednje (izgubljene) bitke.

Ovoga puta predmet našeg zanimanja je veoma čudna, posve atipična izjava još uvijek aktuelnog(dokle?) Poglavnika , upućena „braći“ iz Srbije, data na TV Nikšić od prije neko nekoliko dana.

Nećemo se baviti onom prethodnom, takođe datoj u rodnom Onogoštu, gdje već uobičajeno govorio o onima „ koji rade za tuđe interese“ (mene bi više zanimalo za čije li to interese Poglavnik decenijama radi, mada je to i ticama poznato), kako će ih „baciti u političku prošlost“ (teško njima! )i kako „C.G. neće biti plijen Srbije (!) i velikosrpskih nacionalnih interesa, o čemu svjedoči kompletna medijska i politička slika Srbije…“

Ono što se čulo sa pomenute TV svjedoči da je na djelu bio neki posve drugi pisac govora. Tu se Gospodar do juče zarobljenog crnogorskog feuda prvi put, na ovaj način, obraća braći iz Srbije, govoreći o „prevazilaženju podjela i buđenju pozitivnih emocija kod ljudi koji su svim svojim porodičnim korijenima vezani za Crnu Goru i koji iz prkosa nose neku tuđu, a ne crnogorsku zastavu…“ Pa još: “One koji danas potenciraju svoju pripadnost drugoj državi, na toj adresi ih ne cijene i smatraju ih OBIČNIM KRPAMA i da im je jedini pametan izbor da se vrate Crnoj Gori…“

Čuste li ovo, ljudi?

Osoba koja je u vrijeme pokradenog referenduma, sa Solanom i Lajčakom (a i čelnicima u Beogradu!) zabranila ulazak u C.G. ljudima sa crnogorskim ličnim ispravama (bilo nas je oko 250.000) , sad priča o „buđenju pozitivnih emocija“! Tada je crnogorska vrhuška završila sa pozitivnim emocijama, a broj deklarisanih Crnogoraca, od nekoliko stotina hiljada u Srbiji, spao je na cifru od 60 hiljada! (Neki ajvani iz vrha Montenegra su nedavno govorili o prisilnoj asimilaciji Crnogoraca!)

Ne bih ovoga puta ni o „tuđoj zastavi“, jer, tu očito nema pomoći. Ako montenegrini nijesu dosad shvatili da je trobojka bila crnogorska zastava, da je u njenoj boji i aktuelna crnogorska nošnja, o tome ne vrijedi govoriti.
Posebnu pažnju zaslužuje ona dosjetka Poglavnika kako nas u Srbiji smatraju – „običnim krpama“!( A kako ste, moliću lijepo, vi gledali godinama na Srbe u Crnoj Šumi?)

Pozivajući sunarodnike da se na ovaj ili onaj način vrate svojoj Crnoj Gori, M. Đ. je još jednom bezočno uvrijedio stotine hiljada svojih nesuđenih sugrađana, od kojih će se mnogi vratiti svojoj zavičajnoj postojbini, ali tek sad kad njenih izdajnika ne bude više na vlasti!

Ovaj časni Portal mi dozvoljava da u tekstovima budem ponekad ličan, pa ću to i ovoga puta zloupotrebiti sa nekoliko podsjećanja.

Kao beogradski novinar i srpski guslar, a potom i funkcioner Republike Srbije (u jednoumlju) Prošao sam Srbiju uzduž i poprijeko. Uvjerio sam se da gotovo nema kutka koga Crnogorci , odnosno Crnogorci, Brđani i Starohercegovci nijesu naselili u poslednjih, recimo 300 i nešto više godina, počev od seobe pod A.Čarnojevićem.

Nove generacije, nažalost, malo znaju o tim seobama. Krajem 17. vijeka, kada je Šumadija, zahvaljujući nekom strašnom pomoru bila ispražnjena, tamo su stigli Starohercegovci, pretežno Pivljani i Drobnjaci, a bilo ih je i iz stare C. Gore ( iz Kosijereva u Kosjerić, recimo). I zadržali su, gotovo svi odreda, svoje slave i prezimena. Donijeli su i svoje toponime. Poveće selo nadomak Kragujevca, recimo, zove se Nikšić (gdje je rođen jedan od poslednjih predsjednika SFRJ Bora Jović). Zna se da su Ere – Ercegoci. Da je sve do Draže Markovića. od Nove Varoši do Valjeva postojao zvanično Crnogorski srez. Mačva i Pocerina su naseljene iz Stare Hercegovine, a tu, dabome, spada i Jadar, odnosno Vukov Tršić.

Oni koji hoće da od nas, po Sekulinom i Štedimlijinom obrascu, naprave „Crvene Hrvate“, treba da znaju da su dvojica vođa srpskih ustanaka, porijeklom iz današnje C. Gore. Karađorđe iz Vasojevića –Rovaca, a Miloš Veliki iz Bratonožića. Da su 33 Karađorđeve ( i Miloševe) vojvode bile u prvom, ili drugom koljenu iz današnje Crne Gore. Da je Prota Matija, jedan od glavnih kandidata za vođu Prvog ustanka, a potom sjajan dilomata, kao i Ljuba Nenadović, prijatelj i biograf Njegošev, iz Morače – tako im piše na grobovima u Brankovini. Da je najveći junak Prvog srpskog ustanka, Hajduk Veljko Petrović, sin Petra Sirenjara Radovića, bliskog rođaka vojvode Mine, takođe iz Morače. ( U Veljkovoj Negotinskoj Krajini ima i danas više čisto crnogorskih sela sa autentičnim zavičajnim prezimenima).

Za mlađi naraštaj pomenuću još tri seobe, dogovorene između Kralja Milana i Knjaza Nikole, kada je više hiljada crnogorskih ( i hercegovačkih) porodica, krajem 19. vike naselilo Toplicu i Jablanicu i krajeve prema (tada) osmanskom Kosovu. U vrijeme austrougarske okupacije Crne Gore, tamo će se skloniti i znameniti crnogorski komiti, koji će na čelu sa komitskim vojvodom Jovanom Radovićem dići Toplički ustanak, neposredno prije povratka srpske vojske iz Soluna. Tada su nam „braća“ Bugari za odmazdu pobili 21.000 srpske nejači, o čemu se i dan danas ćuti, a nije u pitanju „čuvanje brastva i jedinstva“!?

Iz Toiplice i Jablanice najvećim dijelom formiran je i čuveni Gvozdeni puk, koji će, za sva vremena, biti na ponos svim Srbima! Ne bih ovom prilikom ni o Vojvodama Živojinu Mišiću, ni o Petru Bojoviću, ni o drugim vojskovođama i znamenitim ličnostima sa prostora današnje Crne Gore. Ni o seobama , recimo u Vojvodinu, između dva rata, i nakon onog Drugog, kada su iz Crne Gore naseljeni Vrbas, Kula, Kruščić, Savino, Selo, Lovćenac i drugi vojvođanski prostori… Po mojoj skromnoj procjeni, sa prostora negdašnje Zetske Banovine naseljeno je najmanje tri četvrtine današnjih stanovnika Srbije. Tim povodom sam znao nekad u šali da kažem svojim prijateljima Srbijancima: „Ne znam, zaista, što se vi ne bi zvali Crnogorcima“.

Toliko o narativu o „dva naroda“. Uprkos tome, niko od sudionika u aktuelnim izborima, SPC ponajmanje, nije poricao suverenost i samostalnost Crne Gore. Laž je ordinarna da se to dovodi u pitanje!

Umjesto priče o daljoj prošlosti, ispričaću vam jednu anegdotu skorijeg datuma. Negdje devedesetih godina, moj prijatelj i brat Boško Vujačić i ja bili smo gosti u nekom skromnom studentskom objektu na Avali čelnim ljudima beogradskih klinika i drugih zdravstvenih ustanova u glavnom gradu. Kada sam našeg domaćina, tada direktora Univerzitetske klinike, najmlađeg među njima, M. Bojića, upitao:“Pa ko će ovdje da sluša gusle?“, rekao mi je: „Od nas 25 – 24 su Crnogorci, na čelu sa proferorom Sekulovićem.“

Dakle, u jednoj posebno stručnoj i krajnje specifičnoj naučnoj oblasti, medicini, našao se toliki broj, kako Poglavnik reče – „crnogorskih krpa“! Kad neko ne zna, a učiti se ne da, ne može mu se pomoći!

Dugo vremena, zahvaljujući nauku iz rodne Morače, izjašnjavao sam se i sam kao Crnogorac, računajući da su Crnogorci – prvi Srbi! I taman kad sam posumnjao i pomislio da je u pitanju neoprostiva zabluda, dogodile su se božanstvene litije, koje su Crnu Goru vratile sebi. Na ponos sveukupnom Pravoslavlju. I nemjerljivo i nesumnjivo doprinijele pobjedi opozicije!

Sad sam više nego ikad ubijeđen da su Crnogorci zaista ponajbolji među Srbima, ma kako se trenutno izjašnjavaliJo