Bulatović: Riječ da ostane slobodna, nasilnici da budu zatvoreni

Komentar Marice Bulatović, člana GO Ujedinjene Crne Gore i sekretarke Posebnog kluba poslanika, prenosimo u cjelosti:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, novi je napad na posao vjesnika informacija i slobodne riječi. Biznismeni koji se odvaže da bez stida i zazora fizički nasrnu na novinarku nisu to uradili jer su moćni, nego jer su nemoćni. Istina je uvreda svakome kome je laž pravilo. Ozloglašeni biznismen sa ljudima koji ga obezbjeđuju nanio je tjelesne povrede novinarki koju je štitio sin. U ovom fizičkom napadu “stradala” je novinarka i majka. Poražena je profesija koja zahtijeva da bude zaštićena, a u Crnoj Gori to nije ni prvi ni poslednji put. Učestali napadi na novinare, ali i napadi na neistomišljenika uopšte postali su manir i društvo kao da se spontano navikava na tu realnost. Da nabrajamo imena svih novinara koji su verbalno i fizički napadnuti neće ni za trenutak skrenuti pažnju ni sa činjenice da postoji nerasvijetljeno ubistvo novinara.

Koliko mraka još da pretrpimo prije nego se upali svjetlo? Koliko još nesavjesnih i nemoćnih da pokaže mišiće? Podsjetiću na verbalne a umalo i fizičke napade na Vesnu Bratić, predsjednicu Političkog savjeta Ujedinjene Crne Gore i nekadašnju ministarku prosvete, nauke, kulture i sporta, kojoj je ispred ulaza u stan ili prodavnicu mogao da priđe bilo ko i uputi uvrede i prijetnje jer im se nije sviđao njen stav ili pojava.

Postavlja se pitanje kome se u današnje vrijeme, u Crnoj Gori, isplati da izvještava i istražuje?
Ovo nije posao samo nas da osudimo i stavimo na papir koju riječ više o zaštiti i pravima. Ovo je prvenstveno test institucijama da pokažu da nisu zakazale i da umiju da brane integritet svojih poslova. Realnost u kojoj Ana, Marija, Vladimir ili Mitar ne mogu da izvještavaju slobodno i budu u strahu nije prostor za institucije da se hvale kako ispravno rade svoj posao, već da se ozbiljno zapitaju da li su dostojni funkcije. Da i ne govorim o realnosti u kojoj dvije decenije Duškova smrt stoji svima nama nad glavama, a nikome nad savješću.
Moramo mudrije i hrabrije da nijedan Ćoćo ili Boćo ne pomisle kako je sloboda za koju se borimo upućena njima kako bi vedrili i oblačili ulicama Crne Gore. Bidimo slobodni da hrabrost odbranimo dostojanstveno i sigurno, jer time ćemo braniti žrtve od napadača, a institucije od nesavjesnih.