Čitanka u knjaževini Crnoj Gori: Bože blagoslovi srpskog đaka

Danas objavljujemo šta se nalazilo u čitanki za prvi razred Osnovne škole u vrijeme Knjaževine Crne Gore.

Čitanku je sastavio Đuro Popović sa Cetinja, a odobrila Državna školska komisija.

Đuro Popović je rođen 18. marta 1845. godine u Donjem Kraju, na domaku Cetinja, u porodici sveštenika Laza Popovića.

Nakon završetka oonovnog obrazovanja u Cetinjskoj osnovnoj školi, Đuro Popović je nastavio školovanje u Petrogradu. Po dolasku na Cetinje učiteljsku karijeru je započeo negdje poslije 1865. godine. Učiteljevao je na Cetinju, u Grahovu, Crmnici, i Nikšiću, i za sve to vrijeme „pokazao se kao uzorni trudbenik, obilan voljom, ljubavlju i istrajnošću, čim s pravom steče prvijenstvo među ostalijem svojim drugovima i u svim važnijim pitanjima narodne škole tražaše se njegov glas.“

S Đurom Popovićem kao s cetinjskim učiteljem srijećemo se prvi put školske 1866/67. godine. Po svoj prilici, narednu školsku godinu učiteljevao je u nekoj drugoj školi, jer oe tek školske 1868/69. ponovo pojavljuje kao učitelj Cetinjske osnovne škole. I školske 1869/70. vodio je II razred u istoj školi. Školske 1870/71. godine bio je premješten u Crmnicu. Uoči crnogorsko-turskog rata 1876-78. godine Popović se pominje kao grahovski učitelj.

Popović se posebno istakao kao pisac udžbenika. Napisao je 15 udžbenika, od kojih je sam sastavio četiri, a u koautorstvu 11, s tim što su neki udžbenici imali više dopunjenih i popravljenih izdanja. Pisao je bukvar, čitanke ( za sva četiri razreda), računice ( za sva četiri razreda), zemljopis za III razred, poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela (za sva četiri razreda), pravoslavni katihizis (za III i IV razred).

Zanimljivo je istaći da je Popovićev bukvar doživio osam izdanja, a čitanka za prvi razred osnovnih škola čak i deveto izdanje. Valja pri tom imati u vidu da je bukvar za života autorova štampan svega tri puta i isto toliko čitanka za I razred, dok su mu ostala izdanja štampana posthumno. Poslije smrti Popovića štampani su mu i drugi udžbenici: računica za I razred (dva puta), računica za II razred (dva puta), čitanka za II razred (četiri puta), čitanka za III razred (četiri puta), čitanka za IV razred (dva puta), poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela za I i II razred (četiri puta), poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela za III razred, poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela za IV razred i pravoslavni katihizis za III razred.

O vrijednosti Popovićevih udžbenika najbolje sama za sebe govori činjenica da su mnogi od njih, kako rekosmo, štampani i poslije njegove smrti, od čega neki i po nekoliko puta. Udžbenike je pisao zajedno sa istaknutim učiteljima svoga vremena, kao što su Andrija Jovićević, Pero Martinović i Jovan Roganović. U cjelini uzeto, Đuro Popović je najproduktivniji pisac udžbenika u Crnoj Gori.

Naposljetku treba istaći i to da je Đuro Popović osim sastavljanja udžbenika i rukovoćenja radom Školske komisije i sam pisao recenzije na udžbenike. Jedna njegova zapažena, prilično iscrpna recenzija na Srpsku istoriju za III i IV razred osnovne škole od Lazara Perovića i Mila Kovačevića, u kojoj je dao dosta kritičkih primjedaba, objavljena je u Prosvjeti.

Đuro Popović je, nesumnjivo, bio jedan od najzaslužnijih crnogorskih poslenika na prosvjetnom razvitku druge polovine prošlog i početku ovog stoljeća. Sa njim je tijesno vezan cjelokupni prosvjeti i razvoj u tom vremenskom razdoblju. Na njega se s pravom i – sasvim adekvatno – mogu primijeniti citirane misli Žan Žak Rusoa, u epigrafu ovog priloga. – Bio je to čovjek neiscrpne radne energije koji je korisno upotrijebio svoj život za progresivno kretanje crnogorskog društva. Sav se, zapravo, predao prosvjetnom radu kojim je postigao zavidne rezultate. Istakao se u oblasti zakonskog i normativnog regulisanja osnovnoškolskog obrazovanja, kao-god i u izradi i modifikaciji nastavnih planova i programa za crnogorske prilike. S uspjehom je pisao udžbenike i obogatio udžbeničku literaturu u Crnoj Gori.

Kao učitelj i školski nadzornik učestvovao je u svim važnijim manifestacijama i pokretima prosvjetnog i kulturnog života Cetinja, i šire Crne Gore, zadnjih decenija prošlog vijeka. Bio je jedan od osnivača poznate Cetinjske čitaonice koju je, u njenoj plodotvornoj djelatnosti, mnogo pomogao kao član njene uprave, a jedno vrijeme i kao predsjednik.

Đuro Popović pripada onoj kategoriji crnogorskih klasičnih prosvjetnih radnika čija imena ne smiju izblijedjeti i s vremenom pasti u zaborav, pogotovo ne među stručnjacima iste branše – onima koji nastavljaju njihov započeti posao.

Jedan istaknuti crnogorski prosvjetno-kulturni i naučni radnik svojevremeno je kazao, s razlogom, da će „crnogorsko učiteljstvo biti harno ovom čovjeku za taj teški i značajan rad“ koji je utkao u crnogorsku prosvjetu i kulturno nasljeđe. Kada se bude pisala istorija crnogorske prosvjete i kulture o periodu u kojem je djelovao i stvarao Đuro Popović, neće se moći mimoići njegove višestruke zasluge. On je ostavio neizbrisiv trag u prosvjetnoj i kulturnoj baštini Crne Gore.

Upokojio se 1902. godine i sahranjen na Cetinju.

Priredio Jovan Markuš