Crtačka škrabala

Piše: Goran Šćekić

Odlazeći predsjednik propalog režima Milo Đukanović, ostao je i dalje jak među svojim, doduše okrnjenim sljedbenicima.
Njihova veza toliko je jaka da svi žive i plešu u istom transu, transu zamišljene pobjede.

Svi u horu, kao jednim glasom poručuju da su ugroženi, pokradeni i poniženi.
A zna se dobro ko je krao i uništavao državu 30 godina.

Oni misle da su izgubili izbore na pravdi Duklje.
To je njihov Bog i njihova vjera.
Nikako se ne mogu pomiriti sa gubitkom vlasti i svim što slijedi iza toga.
Ali ako je palo veliko Rimsko carstvo, morao je i mali DPS.
Gubitnici koriste sve moguće poluge vlasti ostatka režima koje su i dalje na nekim ključnim mjestima u Crnoj Gori.
Prvi među njima je Ustavni sud Crne Gore, koji je nezavisnost i legitimnost davno izgubio.
Kao što se mnogi vjernici prije ručka mole bogu, tako i sudije ustavnog suda prije sjednice pjevaju pjesmu „O sole Milo“.
Tamo sjede sudije birane samo po političkom ključu.
Kvalifikacije, reference, stručnost nisu se mogli primjeniti ako vam oko vrata ne visi ključ DPS-a.
Nova vlast na čelu sa Zdravkom Krivokapićem, Dritanom Abazovićem i Aleksandrom Bečićem, za sada sve drži pod kontrolom.
Uporno odolijevajući svim napadima institucija koje su barem za kratko pod kontrolom starog režima.

Kada je propali, vladajući režim istrošio sve ideje i konce u pokušaju opstanka, krenuli su u kampanju vrijeđanja i omalovažavanja.
Ovih dana, na društvenim mrežama pojavila se jedna nakaradna objava usmjerena u pravcu omalovažavanja jedne dame.
Odbranom ugleda ministarke, dame, branimo naše majke, sestre i djecu.
Kao neko ko se 30 godina bavi karikaturom u novinarstvu, imam pravo da iznesem stručno mišljenje.
Navedena objava ne može se nazvati karikaturom niti ilustracijom, već jednim uvredljivim crtežom.
Karikatura sama po sebi mora poslati poruku upozorenja i nadasve humora.
Karikatura ne vrijeđa, ona upozorava, utiče na likove i na društvo za ljepši i radosniji svijet.
U demokratskim, civilizovani društvima ovakve stvari se žestoko sankcionišu.
Ali zato kod nas postoji staro kućno vaspitanje.
Ukoliko sam želio da poentiram među ekstremnim snagama, mogao sam isto uraditi „vladaru“ Crne Gore, njegovoj porodici i njegovim saradnicima, Ali elementarno, kućno vaspitanje mi ne dozvoljava da to uradim i idem dalje od koruptivnih aktivnosti koje su radili.
Na kraju, poručujem „crtačima“ propalog režima, da se slava ne stiče vrijeđanjem i ponižavanjem bilo koga, već upornim, vrijednim i dostojanstvenim radom, a naročito hrabrošću.
Oni je nikada nisu imali, kada je u pitanju kritika koruptivnog propalog režima.
Naprotiv, možda su isti bili nagrađivani privegijama i apanažama, stavljajući glavu u pijesak, a možda je sve ovo rezultat vraćanja duga, ili „zahvalnosti“ prema njima.