Da živimo bolje

Piše: Batrić Babović 

Ovo je najbolji slogan ikada osmišljen na političkom horizontu Crne Gore. Mnogi od njegovih ideologa su na novim funkcijama ili u penziji, a neki od njih su promijenili svijet i otišli iz ovog carstva života.

Pošto mašta nije zabranjena stvar i njena upotreba se dozvoljava u svim vremenima i političkim situacijama, bilo bi poželjno zamisliti ovaj slogan u kontekstu popisa stanovništva 2023.godine. Sa sigurnošću se može reći da ne postoji bilo koja boja oslikana četkicama bilo kog slikara, ili bilo koja riječ ispisana rukom bilo kog pisara brzopisca koje bi mogle da razriješe opis ovog Gordijevog čvora. U Beranama, Bijelom Polju, Pljevljima, Kolašinu, Mojkovcu, Plužinama, Šavniku, Žabljaku, Nikšiću, Cetinju i Kotoru stanovnika nikad manje, a u ostatku Crne Gore stanovnika nikad više.

Prema preliminarnoj statististici u Plužinama je 31 % manje popisanih u odnosu na 2011 godinu, a u Kotoru 25 %. Svi dobro znaju ko je iz Plužina, a ko je iz Kotora. Svi znaju i ko je bio okosnica slogana „Da živimo bolje“. Kome ili čemu dativ u ovoj konstataciji ili pitanju ostaje nedorečeno. Nedorečenosti su svjesne ili nesvjesne reakcije na surovu stvarnost. Možda i podsvjesne tajne o sopstvenom pristajanju na programirano nestajanje. Na drugoj strani, jedna necrnogorska marketinška agencija uradila je analize nekih stanja u Crnoj Gori. Da bi stvar bila još zamršenija, ta analiza i te procjene puštene su u etar preko televizije koja ne nailazi dobar odjek u Crnoj Gori. Niko od političkih subjekata koji su zastupljeni u Parlamentu nije reagovao na ove procjene. O čemu se radi pokazaće vrijeme. Priča se prema rezultatima prećutane ankete da nešto manje od 60 % ispitanika podržava Mitropoliju crnogorsko primorsku i da 9 % ljudi ne želi da se izjasni, uz opasku da ima 3,3 % ateista. Nešto više od 50 % ispitanih govori srpski jezik. Crnogoraca ima više od 42 %, a Srba nešto više od 36 %. Razlike između jezika i naciona ne može pomiriti lingvistika. Može li politika? Postoji fenomen prelivanja nacija u jezik na dijagramu i fenomeni unutarcrnogorskih prelivanja i vancrnogorskih odlivanja na terenu stvarnosti. Još se jedino u Crnoj Gori ne zna da je 2011 godina starija od 2020 i 2023 godine. Radi se o štokholmskom sindromu na crnogorski način. Dok konvertitstva traju, popisni softveri kasne a izneseni kapitali po pričama mnogih vape da se nađu u matici život prolazi. Ostaje samo onaj fragment iz davne 1998. Njegovo ruho ne poznaje novo doba. Pitanje je nakon dvije i po decenije razlike ovo danas jesu oni isti ljudi, ili je sve samo farsa da paraziti nasađeni na duh slogana postanu skakavci koji će pojesti preostale tranzicione godine. A parola tadašnje ujedinjene Crne Gore nikako da iščezne i odbrani svoj duh od zloupotreba za dnevno-političke svrhe!