Dan posle

Piše: Goran Šćekić

Kraj, the end, end, konec, finish, završetak. Kako to lijepo zvuči kada se misli na završetak tridesetogodišnje diktature u Crnoj Gori.

Za neupućene, neinformisane, zaljubljene u vladajući režim, to je kraj svijeta, kraj sunca, i kraj Crne Gore. A to je zapravo početak nove epohe nove zore i nove Crne Gore.

Počela je Odiseja 2020, a sa njom i demokratija. Pojavila se izborna kutija olovka i listić. Pojavila se snaga koja je jača od tenka, od sile i policijske diktature.

Olovka i listić postali su snaga koja će braniti demokratiju, vladavinu prava i građansku Crnu Goru. To se jednostavno zove izborna volja građana, koju niko više ne može promijeniti. Tako je počelo da pada sve osim kiše. Padaju direktori, padaju ministri, padaju diktatori. Šta to pada, pada vlada. Postoji stara izreka, i pad je let. I oni zaista misle da lete dok padaju, i zato pomahnitalo mašu rukicama. Kada tresnu shvatiće da su pali, ali tada će već biti kasno. A kako to obično biva, onaj koji pada mora za nešto da se uhvati.

I oni su se uhvatili.

Uhvatili su se stare formule za opstanak a to je manipulacija. Krenuli su da kroz nacionalizam šovinizam i fašizam zavade narod. Počeli su „iznenadni“ napadi na islamske objekte i njihove vjernike. Jasno se vidio rukopis službi bezbjednosti, koje su u raspadu. To je vidjela cijela Crna Gora i cijeli svijet. Javnost zna, da pobjednici ne dižu tenzije, to rade gubitnici.

Zaštitnici diktatora i vladajućeg režima, rade ono za šta su vanredno plaćeni. Čuvaju njihove pare i njihove fotelje do poslednjeg daha. Svjesni su da se i njima bliži kraj.

U novoj građanskoj državi, službe bezbednosti moraju znati da su plaćeni novcem građana Crne Gore.  Dakle, čuvanje javnog reda i mira u građanskoj Crnoj Gori jeste njihov prioritet, a ne vladajući režim i njihove porodice.

U teoriji psihološko propagandnog rata, nije poželjno neprijatelja dovesti u situaciju bez izlaza. Da li je DPS, iznenadnom, ili očekivanom pobjedom demokratske opozicije, upravo doveden u takvu situaciju.

– On može otići mirno i krivično odgovarati.
– On može izazvati haos i opet krivično odgovarati.

Dakle, doveden je u situaciju bez izlaza. Zato je panika na dvoru, i svih onih koji su 30 godina pustošili Crnu Goru uzduž i poprijeko. O padu crnogorskog režima posle 30 godina, pisaće se knjige vršiće se istraživanja, radiće se magistarski radovi i doktorati. Neko će reći da je režim iznenada pao a neko će reći da je morao pasti. Ipak na kraju, mora se naglasiti da je ključnu ulogu imala viševjekovna crkva u Crnoj Gori. Donošenjem nakaradnog zakona o vjeri, režim je pred izbore sam sebi stavio omču oko vrata. Pokušao je da uništi stvoritelja Crne Gore, i napravio zakon kojim je stvorio preduslove za oduzimanje crkvene imovine.

Ujedinjenom snagom nezadovoljnih i potlačenih građana i vjernicima koji su protiv vjerskog zakona, srušen je režim.
Pokušajem rušenja stvoritelja, srušili su sami sebe.