Déjà Vu

Plenum 083

Sa 30% osvojenih glasova, DPS je relativni pobjednik lokalnih izbora u glavnom gradu. Snimci slavlja koje je kasnije uslijedilo, osim raspojasanog Đukanovića pubertetski egzaltiranog turbo folk melosom, prikazali su nam ono što se odavno zna: DPS je bio i ostao Đukanovićev lični „orkestar za svadbe i sahrane“ sa uglavnom nepromijenjenim repertoarom.

Slikama kafanskog derta DPS prvaka u podgoričkim lokalima, bolno je nedostajao raspjevani Željko Ivanović da, kao već davne 1998. godine, „markođurićevskim“ aplauzima proslavi pobjedu „reformskih i državotvornih“ snaga. Doduše, naknadno je to učinio svojom kolumnom, skromno prećutkujući sopstvene zasluge za dobar rezultat DPSa i na ovim izborima. A one nijesu beznačajne.

Ivanovićev medijski stožer proteklih je mjeseci za potrebe rušenja aktuelne vlasti i održavanja medijskog monopola na pravdu i istinu, ne samo rehabilitovao koncept „državotvornih snaga“ – kao već prepoznatljiv eufemizam za crnogorsku ultradesnicu koja u medijskom koncernu „Vijesti“ ima svog mejnstrim glasnovornika i ideološkog saveznika – nego ga i proširio na ulogu zaštitnika „građanske i sekularne“ Crne Gore.

Priznajući nevoljno da se DPS „nije dovoljno reformisao„, medijska laboratorija crnogorskog ultranacionalizma kao protivtežu, aferaški tabloidno i svim raspoloživim sredstvima, isticala je nespornu činjenicu da se nekadašnji antiDPS blok deformisao, stavljajući u istu ravan bezbrojne zastrašujuće zločine DPS režima i odsustvo principijelne i moralne dosljednosti činilaca aktuelne vlasti. Tako je u crnogorskoj javnosti hotimično stvoren utisak moralne i političke uravnilovke, sa krajnjom namjerom da se DPS sa recikliranim satelitima i renegatima poput Duška Markovića, još jednom kvalifikuje kao legitimna politička opcija. Tako su tokom poslednjih četvrt vijeka kvazigrađanski elitisti i kriptošovinisti opisali pun krug, od DPSa do DPSa, gazeći pred sobom inače porozne moralne standarde crnogorske javne scene.
Za raskrinkavanje nedostojnih činova i kažnjavanje loših praksi vlasti potrebna je, osim kritičke javnosti, kredibilna opozicija, što DPS nije, niti će ikada biti, ma koliko se krojači carevog novog odijela trudili da ga takvim prikažu zarad sopstvenih ideološko-nacionalnih fantazmi i ostvarenja kratkoročnih interesa.
Nema sumnje da je Crnoj Gori nužna korjenita društvena reforma čiji je osnovni preduslov trajna i apsolutna politička marginalizacija struktura bivšeg režima. Za to će biti potrebno buđenje i odlučno djelovanje najboljeg dijela onih snaga koje su srušile kriminogeni režim. Izbori u Nikšiću, koji će uslijediti za nekoliko mjeseci, biće prava prilika da se zaustavi svaki pokušaj dalje reanimacije DPSa, bez obzira na perfidne planove njihovih starih i novih saveznika.