Demagog podriva državnost

Piše: Ranko Rajković

Crnogorska multikulturalnost je krizi. U večernjim vijestima TVCG ne javlja nam se više Janoš Bugajski. Nema nam ni Žarka Koraća. Sve manje je Janjića. Rakoviću, Antiću i Georgijevu zabranjen je ulaz u Crnu Goru. Prorijedili su se i hrvatski analitičari. Osječko-baranjska županija se još drži. Nikčeviću pomaže pođekoji bošnjački i jedan makedonski portalanalitičar. Vojvođanski Čanak se tek povremeno oglasi. Čanka u stopu prate njegovi protivnici iz njegove države kako bi mu se suprostavili u tuđoj državi.

Što da radimo bez glasova iz inostranstva koji su nam redovno i naširoko objašnjavali što nam se to dešava u Crnoj Gori i kako se tim dešavanjima trebamo suprostaviti.
Kada ti se više ne glaskaju oni koji u prste poznaju sve tvoje nedaće, dileme i probleme ne ostaje ti ništa drugo nego da se sam uhvatiš u koštac s problemima. Naš prvi i najveći problem je stariji čak i od naše hiljadugodišnje državnosti. Zato mu treba i temeljnija analiza.

U antičko doba živio je veliki govornik Kalistrat koji je toliko vješto skretao pažnju slušaoca sa pravih tema da mu se čak i nenadmašni besjednik Demosten divio. Kalistratova sposobnost stala je u jednu riječ. Demagog. Izvorno, riječ demagog znači vođa naroda. Kalistrat je zavodio narod. Uspješno ga je ubjeđivao. U današnje vrijeme demagog se ne poistovjećuje s vođom naroda već s obmanjivačem naroda. Nažalost do Crne Gore još nije doprla razlika u tumačenju ove riječi.

Crna Gora je tokom istorije imala nekoliko vođa naroda to jest demagoga. Što su crnogorske vođe, odnosno demagozi bili neprikosnoveniji i osioniji vladari, to smo mi kao narod postajali sve manje svjesni doba u kome živimo. Pažnja nam je usmjeravana u pogrešnom pravcu. Lišeni osjećanja slobode i dostojanstva, dezorjentisani u vremenu, bavili smo se svime i svačime osim svojim mjestom u sopstvenoj svakodnevnici. I sada najčešće govorimo o onome što je bilo prije hiljadu godina gdje navodno leži naš državni početak, zatim o 1918. godini koja je predstavljala naš državni kraj, pa o 2006. godini koja podrazumijeva naše državno vaskrsnuće. Jedino ne govorimo o našoj državi u sadašnjem, našem vremenu.

Prije desetak godina u jednom Podgoričkom noćnom klubu govorio sam o našoj državi u realnom vremenu. Polemisao sam s prijateljima koji se pozivahu na Janoša Bugajskog koji je te večeri s javnog servisa potvrdio po ko zna koji put ispravnost politike crnogorskih vlasti i potrebe da nastave borbu sa spoljnim i unutrašnjim neprijateljima. Ništa novo. I on je poput Koraća, Rakovića, Janjića, Antića, Nikčevića bolje znao što se dešavalo u Crnoj Gori nego mi koji smo te davne večeri bili svjedoci jedne od redovnih, uobičajenih terevenki razuzdanog podmlatka visokih funkcionera DPS-a. Ostao sam uporan da Crnu Goru sagledamo, bez posrednika, baš tu, iznutra, na licu mjesta.

Vlastodržačka Crna Gora se dešavala pored nas. Njih sedmoro osmoro popili su šampanjca u iznosu pet do šest hiljada eura. Konobar im je donosio flaše Cristal Rodedera i Dom Perinjona. Na Moet Šandon su gledali s prezrenjem zbog manje cijene, ovog priznaću ne tako lošeg šampanjca. Adolescenti su u međuvremenu odrasli i postali dio crnogoske društveno-političke scene. Ti mladi lijepi i pametni ljubitelji šampanjca, svojim političkim funkcijama i unosnim biznisima nadopunili su redove nekadašnjih mladih, lijepih i pametnih očeva koji su svojih 30 godina vlasti započeli januarom.

Politički naslednici DPS vrhuške sada sjede u najvišim državnim organima, ključnim finansijskim sektorima i mjestima gdje se okreće novac građana Crne Gore. Pokorili su Crnu Goru. Zamislite koliko su postali izbirljiviji I zahtjevniji u ovih proteklih desetak godina. Zamislite im sadašnji meni, luksuz u kome žive, automobile, egzotične destinacije na koje putuju, tjelohranitelje, garderobe i kozmetike i naravno crnogorski budžet koji ih servisira. Nemojte zaboravite ni njihovu papagajsko ponavljanje priče o ugroženosti Crne Gore koja će se desiti u onom trenutku kada im se na ličnom planu nešto promijeni ili se kojim slučajem, ne daj Bože poremete navike njihovih očeva zaslužnih za stvaranje njihove multikulturalne Crne Gore.

E pa promijenilo se. Prekjuče se formirala nova Vlada Crne Gore koja će, nadam se, imati snage da im makar za početak promijeni makr vinsku kartu. Neće ići lako. Pola Crne Gore se već diglo na noge. Ne žele promjene. Boje se za sudbinu Crne Gore.

Prihvatili to ili ne naš život se promijenio. Osjetili smo se slobodnim. I način vođenja politike se promijenio. U vlasti se pojavljuju novi ljudi mimo dobavljača i korisnika luksuza. Zašto nas plaši promjena njihove Crne Gore. Zašto se plašimo prilagođavanja novome. Zašto se bunimo protiv prvih političkih promjena za kojima čeznu svi slobodoumni ljudi u svakom totalitarnom sistemu. Bunimo se zbog demagoga. Glas demagoga u crnogorskom društvu mnogo je jači nego što je Kalistratov bio u drevnoj Atini.

Dok druge države imaju disidente, simpatizere vlasti, apstinente, simpatizere opozicije, moderne i klasične patriote, Crna Gora i dalje zna samo za izdajnike i veleizdajnike. Zna za 1918. godinu.

Naš čelni demagog kliče “Nikad više 1918.” Veliki vođa zna za godinu od koje nas dijeli cijeli vijek ali nije čuo za antičkog filozofa Heraklita koji govoraše da “Sve teče” i da se “U istu rijeku ne može ući dva puta”. Da li je čelnom demagogu poznato da se u istu godinu ne može dva puta ući. Biće da je u pitanju nešto drugo. Više je nego jasno da vođa naroda ili demagog ovakvom i sličnim izjavama odvraća pažnju naroda od svog luksuza, svoje ekskluzive i troškova koji je prate. Odvraća pažnju od životnog stila kaste koja Crnom Gorom vlada punih 30 godina. Odvraća pažnju od posledica njihovog načina života čiji se epilog ogleda u 4 milijarde eura državng duga.

Uz strah za ugroženost Crne Gore postoji i druga, omiljena riiječ demagoga kojom se odvraća pažnja od potrebe za promjenama. To je multikulturalnost. Multikulturalnost je abrakadabra njegovog opstanka na vlasti. Multikulturalnost je izgovor za nepostojanje ideje, jasnog cilja, znanja i volje da država ide naprijed. Multikulturalanost služi za maskiranje svih onih radnji koje iza scene pune njegove i saradničke bankovne račune.

Demagog je uz pomoć multikulturalnosti zakamuflirao realnost i skrenuo mišljenje naroda sa stvarnih na fiktivne probleme. I što je najgore za državu, čelni demagog je uspio da preko iskonstruisanih konflikata podstakne i održi podjele u narodu. Tako smo dobili Za i Protiv jedne godine (1918.). Za i Protiv heraldičkih simbola (grb i zastava). Za i Protiv dva glasa i dva slova (CG pravopis). Za i Protiv nekoliko datuma u kalendaru (Tumačenje istorije). Za i protiv par boja u spektru (farbanje i prefarbavanje zidova).

Zahvaljujući čelnom demagogu nijesmo se bavili niti se još uvijek bavimo stvarnim već imaginarnim problemima društva i države. U interesu lakoće vladanja i laganja demagog je godinama prikrivao i zamagljivao istinu. Kako se čelnom demagogu i njegovoj demagogiji bliži kraj mandata tako u društvu raste strah od suočavanja sa stvarnošću. Društvo koje nije sposobno da prizna ono što je očigledno urušava svoju perspektivu. Udaljava se od ozbiljne zakonima povezane i organizovane zajednice. Udaljava se od državnosti.

Demagog kaže naša budućnost je u multikulturalizmu. Suvišno je pozivati se na multikulturalizam. On nije ničiji ni izum ni dostignuće on je srž stvari. Multikulturalnost je svuda oko nas. Prisutna je na svakom koraku. Neizbježna je poput vode i vazduha. Naš multikulturalizam valja analizirati.

Zapitajmo se da li je crnogorska multikulturalnost samo tehničkog tipa ili funkcioniše kroz prožimanje kultura. Da je samo tehničkog tipa mnogo je dokaza. Jedan primjer. Još se nije desilo da crnogorski književni časopis “Ars” objavi srpskog pisca iz Crne Gore. Na isti način srpsko “Stvaranje” ili “Slovo” neće objaviti crnogorskog pisca. Ulcinjska “Plima” ili Rožajska “Avlija” neće objaviti srpskog pisca i tako dalje. Činjenica je da se svi časopisi finansiraju iz budžeta pod firmom multikulturalnosti. Novac koji dobijaju nije uslovljen njihovim kulturnim već ideološkim potencijalom.

Razmotrimo riječ multikulturalizam etimološki. Složenica je. Rastavimo je i pročitajmo s desna na lijevo. Prvo dođe Kulturalnost pa onda Multi. U Crnoj Gori su osnovne vrijednosti kulture potisnute, počesto i zarobljene prevarnim predmetkom multi. Insistiramo na ono više, na multi a ono osnovno nemamo. Kulturu nemamo. Nemamo je izvan folklorne manifestacije. Nemamo je u ozbiljnijem savremenom sadržaju. Nikakvo čudo što je Crnogorsko partijsko društvo, sazdano na rodovsko plemenskim odnosima i refleksima folklore, ostalo daleko od savremenih kulturnih zbivanja. I od multikulturalnosti je daleko. Za multikulturalnost treba imati kapacitet prevashodno civilizacijski i slobodoumni da bi se prihvatila kao vrednost a ne kao jeftini politički dekor. Crnogorsko društvo se nije uspjelo povezati i zasnovati na kulturnim vrijednostima izuzev kada je kulturu vezalo za oblačenje, hranu, piće, putovanja ili u manjoj mjeri za bonton, higijenu, sjećanje.

Pošto je čelni demagog društvu nametnuo život između Za i Protiv taj nam kapacitet izmiče. Crnogorske institucije nemaju kapacitete za multikulturalnost.
Individualne kretivnosti, talente, stvaralačke potencijale u kulturi neću komentarisati iz ličnih razloga. Kulturne mreže i umjetnička udruženja takođe.

Kako će političke promjene uticati na kulturu u Crnoj Gori?
Što se to inače dešava u Crnoj Gori da bi s kulturološkog aspekta moglo biti promjenama ugroženo ili unaprijeđeno. Ništa.

Gdje se u Crnoj Gori njeguje osjećaj iskrene, nepatvorene kulturalne pripadnosti? Nigdje. Nema ga. Crna Gora je kulturu dovela dotle da joj uporište traži i nalazi u Zavodu za statistiku. Crna Gora kulturu iskazuje brojevima i proporcijama. Kao i za sve u Crnoj Gori za proporcije u kulturi zadužena je vladajuća partija koja je eto, kulturalne li tragedije, izgubila poslaničku većinu na avgustovskim izborima. Došlo je do potresa. Šoka. Ustali su kulturni i javni radnici Crne Gore. Potpisuju peticije tražeći da se ništa ne mijenja u kulturi od ustaljenog modela. A dosadašnji opšteprihvaćeni koncept kulture je izgledao ovako.

Na čelu našeg kulturalnog kolosjeka je Tender odnosno DPS kao vučna lokomotiva crnogorske kulturne politike. U drugom vagonu je Ideologija, u trećem je Novac, U četvrtom su umjetnici i institucije povezane s Tenderom odnosno DPS-om. Crnogorski kulturni stvaraoci i radnici su u strahu da se ova kompozicija može raspasti. Čemu strah. Ne plašite se. Kultura ima opštu vrijednost. Ne trčite. Ne tražite da vam izdaju potvrdu o multikulturalnosti.

Zanemarimo načas crnogorsku kulturu i njene predloške. Analizirajmo multikulturalnost s političke strane. S velikim razlogom. Vlast nam već decenijama probija uši pričom da je Crna Gora utemeljena na multikulturalnosti i da je multikulturalnost njen najveći kapital.

Zapitajmo se kakva je to multikulturalnost kada se svima u Crnoj Gori dozvoljava da budu multikulturalni osim jednom čovjeku. Tome se čovjeku prijeti smrću. Taj čovjek se naziva veleizdajnikom. Na toga čovjeka se vrši neviđen pritisak silom novca, poniznim molbama, opasnim prijetnjama, morbidnim kletvama. Zašto? Zato što je multikulturalan.

Zamislite taj čovjek hoće promjene. Hoće da razgovara i radi sa svima čak i sa Srbima. Možda će čak i da se druži s njima. Prosto da ne povjerujete. Multikulturalnoj Crnoj Gori prijeti propast od čovjeka koji je već multikulturalan i namjerava da ostane multikulturalan. Taj čovjek se zove Dritan Abazović. Doktorirao je na političkim naukama.

Slučaj Dritana Abazovića ukazuje da u Crnoj Gori postoje dvije multikulturalnosti. Jedna je multikulturalnost predstavljanja. Druga je multikulturalnost djelovanja. Ogromna je razlika između njih. Pod vođstvom čelnog demagoga – vođe naroda DPS-ovska Crna Gora se prvi put suočila sa multikulturalnim djelovanjem. Na tu multikulturalnost odreagovala je skandalozno. Fanatično. Takoreći talibanski.

Kada se ime čelnog demagoga skloni sa državnog šaltera prestaće potreba za izdavanjem potvrda o multikulturalnosti. Svi ćemo biti multikulturalni i civilizovani po sopstvenom afinitetu i što je najvažnije na način dostojan slobodnoumnog čovjeka.