Djeca svijeća
Piše: Dejan Vučićević
Večeri ovih hladnih, zimskih,
malena vojska mirno korača.
Ozbiljna lica, tiho, bez riječi,
prolazi vojska bez puške i mača.
Oružje njeno – tanke svijeće
u promrzlim ručicama sjaje.
Na licima treperi plamen,
u malim srcima Božiji znamen.
Prolazi vojska anđela malih,
potomci napaćenog roda mog,
čuvana brižno od svetaca svojih,
Cetinjskog Petra i Vasilija Ostroškog.
Malena vojska smjelo korača,
pred njom barjaci što vjekove pamte,
za njima ikone svetaca naših,
u noći zimskoj Božijom lučom plamte.
Hvala ti, Bože, što milošću svojom,
mene, grešnika, napravi svjedokom
ove ljepote, mladosti ove,
da je upijam ostarjelim okom.
Pamtiće gradovi i sela
ove dostojanstvene i ponosne dane
ljeta gospodnjeg dvije hiljade dvadesete
i litije što svetinje brane.
U Baru, 24. februara 2020. godine
Krsto bi se ponosio sa tobom
U svakom malom srcu gori veliki plamen vere…Dostojni❤
Mala Hristova Garda….
Sa Cistotom i Nevinoscu….
Za Buducnost….
„Večeri ovih hladnih, zimskih,
malena vojska mirno korača.
Ozbiljna lica, tiho, bez riječi,
prolazi vojska bez puške i mača“.
Mac je Vasa Cistota i Nevinost….
I Vasa Tri Mala Prstica….
Buducnosti Nasa….
Đe si, Dejane, jesi li živ? Jesi, jesi, kako nijesi!
Ljepo napisano. Prvi put poslije mnogo godina Srbstvo je ustalo. Od djece koja su tek prohodala, do starina koji su u penziji. Svi su slozno ustali protiv ustaske vlasti koja zeli da ih prevrati u neke Montenegrine.
Mala Velika Božja đeca
NE DAJU SVETINJE
NE DAJU SVOJU BUDUĆNOST.
BIG sa njima.