Donator ili deto(nator) don Duško nije svetac Sveto

Piše: dr Momčilo D. Pejović

Da malo predahnem od (u)zaludnog decenijskog istraživanja i neisplativog pisanja, ili kako to moja stopanica naziva „čistim penzionerskim troškom“.

Ipak, uzeh da se glasnem povodom najnovijih „političko-finansijskih“ malverzacija-dešavanja ili afere „KOVERAT“ koja prijeti da protrese mnogo zamašnije i jače od onih koje su drmale političko, državno i stranačko tlo, kao što su afere: Avala, Zavala, Prelomi Mašane, Jedan čovjek četiri glasa, Limenka, Snimak, (…) i najzad Državni udar.

Ne nabrojih sve, ali znamo dobro koliko ih je sve bilo u ove tri decenije od dolaska „mladih, lijepih i (još) pametnih“ i njihove veoma uspješne „vizionarske“ devize „mi znamo kako“, „da živimo bolje“ (…) i to baš u vremenu kada nas učiše da godine počinju januarom!? Nesporno, ovi dolazeći mladi, sada već po malo stari, imali su viziju!?
Moguće i nemoguće u današnjoj Crnoj Gori što se sve n(ij)e zbiva(lo) ili što će tek biti, a da nije već bilo za njihovoga mandata zajedno sa ogromnim brojem DPS-ovaca i naravno njihovom najistaknutijem partijskom čelniku i neprikosnovenim vođom!

Barem smo mi u Crnoj Gori imali kućića i odžakovića, skrobovića i kačamakovića, koljenovića, junaka i serdara, vojvoda, vođa i gospodara koji traju li traju do današnjih dana! Kako se stvari ili (po)dešavanja kreću, nameću i upravljaju svi su izgledi da će ih ovaj gotovo trodecenijski sve prevazići i to u kontinuitetu svoje lične radno-državničke karijere i partijske vladavine.

Poduralo mu, što bi se u narodu reklo, samo da ga zdravlje posluži! Nije valjda da će „partijskoga stada“ nestati ili para u porodičnim bankama „Prve familije“ prifaliti!
Gradi se po Crnoj Gori kao nikad do sada.

Privatne građevinske firme podižu cijela blok naselja za deset, dvadest i više hiljada stanovnika, a cijela Crna Gora ima samo nešto preko 625.000 stanovnika.

Projekti za hidrocentrale male i srednje veličine se na brzinu donose i još brže usvajaju u gradskim skupštinama, a aminuju u Vladi Crne Gore mimo zakona i zabrane o gradnji na pojedinim lokacijama.

Vode u potocima i rijekama crnogorskim ima sve manje, jer je projektovano da se ona zakonskim putem „utjera“ u cijevi Fi-20. Sve to rade mlađani preduzetnici i biznismeni crnogorski bez dana radnog staža, znanja, struke i nauke u korist, vele, onih mještana kudijen voda teče, samo da ne plave njihova polja i livade na kojima stada pasu bez dozvole! Kuća, domova, vikendica i vila od po nekoliko stotina ili par hiljada kvadrata nikad nije bilo više nego li što ih je danas, legalno i sve od mjesečnog ličnog dohotka sa primanjima u prosijeku od oko 350,00 eura, a nezaposlenih je nezvanično više od trećine sposobnog radnog stanovništva!
Golim se okom može vidjeti „napredak“ u svakom pogledu, ako je uzeti zdravo za gotovo ne tako davnu i nezaboravnu izjavu bivšega premijera a sadašnjega Predsjednika države Crne Gore: „ko hoće da vidi“, nadasve u ekonomskom i životnom standardu ogromne većine crnogorskih građana.

Izračunaše nam stručnjaci u „Monstatu“ da je minimalac za dnevno preživljavanje nešto malo viši od 2 (dva) eura. Baš tako, drugačije ne može biti nikako rekoše oni u ime svoga partijskog Vođe, Gospodara i Oca crnogorske nacije, crnogorske Države, državnosti i budućih (ne)rođenih života!

Konačno naši zvan(ični)ci (pri)znadoše da je: „ekonomski rast iznad planiranog, a državni dug Crne Gore na granici od 70 procenata odnosno približio se cifri od 3 (tri) milijarde eura“. Mašala! Ništa neobično niti abnormalno i alarmantno!? Naš ukupni državni dug je u rukama inopartnera! Blago njima sa nama. Mi svakako „napredujemo“ barem u nečemu i ne može nam to niko (o)sporiti. A kažu, najnoviji podaci, da je u Crnoj Gori broj mojih penzionerskih d(r)ugova prešao cifru od 130.000!
Država smo sa najviše mil(o)ionera ili botova, procentualno broju stanovnika i životnom standardu njenih građana. Kažu zli jezici, a statistika ne bi trebala da mnogo odstupa iako je promjenljiva kategorija, da mil(o)ionera u malenoj i junačkoj, a još ekološkoj i vertikalnoj Crnoj Gori, ima preko sto i jednoga više!

Svi su se oni izljegli iz ovoga trodecenijskog „razvoja“ (proev)ropske demokratije, transparentne i tranzitne privrede i društva, a samo zahvaljujući vizijama najjače i najbrojnije partije-stranke zvane DPS, na čelu sa svojom političkom elitom.
Kažu, ovi današnji naučnici, psiholozi, terapeuti, ljekari i nadriljekari, da ljudi sanjaju ono o čemu razmišljaju!? Da se ne upuštam sa njima u diskusiju ili u sučeljavanje sa svojim protivargumentima. Dajem im za pravo u jednu ruku, makar na svome ličnom primjeru.
Opterećen i pod utiskom brzih smjena privrednog i društveno-političkog razvoja crnogorskoga društva kao i mnogim dnevnim događajima u vidu proslava godišnjica, desetogodišnjica, stogodišnjica i jubileja raznih znanih i neznanih ličnosti iz naše (p)lodne i (he)rojske istorije, uz „efikasnost“ onih koji čuvaju javni red i mir, sudskih organa vlasti, odsanjah to isto veče da je i meni moj neškolski drug, koji me je u stvarnosti zbog moje apolitičnosti ili bolje reći kritičkih tekstova za vrijeme vladavine „Mladi lijepi i još pametni“ u potpunosti (od)bacio i zab(o)ravio (na) naše do tadašnje dvodecenijsko, sa moje strana iskreno, druženje, greškom stavio u moje ruke bolje reći (pod)metnuo koverat sa nekoliko desetina hiljada, od ushićenja-radosti ne viđeh kojih novčanica, pa može biti da su baš dolari bili u „svrhu mojih naučnih istraživanja i štampanja rukopisa“ pod naslovom „Crna Gora i Crnogorci u ruskoj periodici 1815-1917. godina“!?

Taman onoliko koliko sam (pro)računao da mogu zatvoriti svoju finansijsku konstrukciju za objavljivanje šest tomova sa oko 10.000 stranica materijala, a koje još niko u Crnoj Gori nije imao na jednom mjestu niti ga je ikad (pro)čitao ili dajem mogućnost da im je samo do najviše 10 procenata od svega toga poznato!

Naravno uložio sam deceniju danonoćnog rada u isčitavanju, prelistavanju, selekciji, preuzimanju, štampanju materijala iz oko 8000 knjiga! Izdvojeno je sve što se odnosi na Crnu Goru, a takođe i na sve južnoslovenske narode u navedenom periodu. Moram napomenuti da moja stopanici na navedeno ima „svoju ekonomsku računicu“ ili bolje reći konstataciju „uzaludna rabota ili neisplativi rad“!

Saaaaanjam, budim se razočaaaaaraaan. Koverat (u)zaludno tražim! Ovih dana sve preturam po stanu, ali ni traga od „koverte“ za koji sam bio ubijeđen da mi je (u)trpana u ruke, doduše bez i jedne riječi moga dugogodišnjega sada već za mene izgubljenog neškolskog druga!?

Ni dan danas mi nije jasno da li je to zaista bio moj sladak san ili je traženje „koverte sa novcem“ moj čemer i java! Moji snovi ponekad imaju snažnu čaroliju i doživljaj.

Moje potrebe kao penzionera sa nepunim dvogodišnjim stažom sasvim su skromne, bolje reći su u skladu sa onom narodnom izrekom: „O starosti živote bez strasti“! Samo jednu malu digresiju, a propo mojega igranja na kladionici.

Jednom mojem Cetinjaninu zapalo je za oko kako me često viđa da idem do sportske kladionice i ne bi lijen u ne baš zgodnoj prilici u društvu zajedljivo dobaci: „Igraš sportsku prognozu“! Naravno, odgovorih i rekoh istinu da je riječ o, za mene velikih, 0,50 centi nedjelnjo!

Zaboravlja moj poštovani kolega i Cetinjanin da ga takvom prilikom svaki put često viđam u kafani ili ispred nje kad je lijepo vrijeme u Podgorici, gdje „ponekad ili češće objeduje“. Samo da kažem da bih sve pare koje bih dobio na sportskoj prognozi bez imalo dvoumljenja uložio u svoja „naučna istraživanja“ odnosno štampanje navedenog rukopisa. Na sve ovo moja stopanica kaže: „Ti tvoji snovi i želje za života tvoga ostvariti se neće“!

Da nije sve izgubljeno i da zaista (po)stoje ljudi koji koverte sa mnogo novca daju iz ruke u ruku u partijske svrhe, kao stvaran dokaz je emitovani skajp snimak (17. 01. 2019. godina) razgovora Urednika emisije „Načisto“ sa izvjesnim gospodinom Don dr Duškom Kneževićem, direktorom „Atlas banke“ i „Invest banke Montenegro“ u „demokratskoj i nezavisnoj“ Crnoj Gori i ujedno „britanskim državljaninom“!

Gest njegove „dobrovoljne donacije“ ili „ugovorene donacije“ sa sadašnjim partijskim čelnikom (pro)budi u meni „realnu“ nadu da (po)vjerujem u (ost)varenje moga sna!

Ni danas nemam ni trunku sumnje da u sanjanoj koverti nije bio novac, a ne papirna čokolada, jer u snu sam čvrsto držao podeblji koverat i po pipanju sam znao da je bio novac za moj rukopis.

Snovi me još ne napuštaju, mada posustaje moje tvrdoglavo (sp)orno (vje)rovanje da će se neko možda naći da okonča moje snove i objavi pripremljeni rukopis ili me (raz)uvjeri da je to bio samo „moj (od)sanjani san“!

Nije prvi put da preko malih ekrana na raznim tv stanicama imamo priliku da od gostiju sa političke scene viđamo, pored ostalih, političkog pokajnika ili političkog pokojnika, isluženu i (pro)palu stranačku ličnost, prevaziđenog političara, vještog političkog (pre)letača ili stranačku ličnost koja ima druge kvalifikative u cilju prikupljanja informacija i njihove obrade i tome slično.

Bilo je i onih koji su se iskreno tokom emisije „ispovijedili“ i ukazali na one koji su dobijali na ruke novac od njih lično, odslužili svoju kaznu koja je pravosnažno određena! Ima i onih koji su odslužili sudsku presudu i nikom ništa ili onih koji se čekaju da „dobrovoljno“ dođu u Crnu Goru i pođu na odsluženje kazne, a da država Crna Gora odnosno njene institucije mnogo ne haju za takve „odmetnike“.

Ima i onih koji su od istih crnogorskih sudskih organa bili osuđeni i odležali izvjesno vrijeme pa su kasnije oslobođeni i sada od države Crne Gore traže nadoknadu materijalne i nematerijlne štete i tako dalje.

A šta je sa svjedocima saradnicima ili zaštićenim svjedocima? Na sve navedeno imao bi bivši prevaziđeni i preostarjeli politički čelnik i stari lisac svoju opasku „sve je to samo čalabrcak“ u odnosu Šarića na sveca Marovića!
Bilo je mnogo afera koje su makar u posljednjih desetak godina dobrano drmale političkim, društvenim, finansijskim, privrednim i bankarskim miljeom-prostorom, pa se sve završavalo onom narodnom izrekom: „tresla se gora rodio se miš“! Prisjetimo se samo kada su pojedini istaknuti članovi DPS-a davali izjave da u Crnoj Gori nema kriminala, niti kriminalnih organizacija!

Sjetimo se kada su pojedinci iz sudstva govorili da „kriminalci imaju svoj moral“! Danas poslije samo par godina od njihovih izjava čujemo da u Crnoj Gori ima nekoliko kriminalnih organizacija, počev od Kavačkog klana preko Škaljarskog, Barskog i tako dalje.

Povrh svega jedan od trojice najistaknutijih članova DPS-a je na kraju priznao da je bio na čelu-šef organizovane kriminalne organizacije. Naravno da bezbjedonosni organi Crne Gore stoje čvrsto na braniku javnog reda i mira, čuvaju građane i državu!?

Ubistva usred bijela dana ili detonacije eksploziva postavljenog ispod automobila pojedinih bezbjedonosno interesantnih osoba pravdaju (se) dešavanjima i uporednim podacima iz susjednih država. Nerasvijetljenih ubistava ima (do) tridesetak ili malo više!?
Po svemu sudeći ono što smo imali priliku čuti od gospodina Don Duška, kao velikog (dobro)voljnog do(nato)ra partije na vlasti, u kojem on glasno i jasno proziva prvog čovjeka u državi, da je u (do)govoru sa njim dao novac (od samo par stotina hiljada dolara-eura) izvjesnom gospodinu, bivšem gradonačelniku Podgorice, Stijepoviću i o tome ima kao dokaz snimak, a raspolaže i sa videom od par stotina časova snimaka sa nadzornih kamera, očigledno je da se blagovremeno osigurao „dokazima“ sa kojima bi sebe (za)štitio od eventualnih „napada“ i od onih koji bi mogli da ga reketiraju ili mu pokušaju nametnuti zahtjeve u cilju njihovog ispunjenja!

Oni koji su u lancu odgovornosti lične ili institucionalne o svemu „mudro ćute“, a gledaocima i javnosti ostavalja se da sami biraju i izvode zaključke. Da li se radi o otimanju imovine, kako to gospodin Don Knežević kaže, ili je riječ o nečem sasvim drugom biće vremena da se sazna prava istina, jer se klupko odmotava barem od strane imenovanog Don Kneževića koji „prijeti“ novim podacima u cilju „informisanja“ crnogorske javnosti.

Priča koju smo čuli na snimku u emisiji „Na(č)isto“ od strane gospodina Don Kneževića nije nimalo naivna i mogla bi biti ne donatorska već detonatorska kapisla koja bi zapalila mnoge velike i slične njemu donatore po Crnoj Gori, koji se kriju iza pojedinih velikih firmi, a koje su pred stečajem ili su njihove gazde neplatiše poreskoga duga; a koji su za sada, naravno, u zavjetrini svoga vođe, iza paravana u cilju zajedničkog djelovanja protiv neposlušnog i odlučnog direktora „Atlas banke“ i „Invest banke Montenegro“.

Veliki i dugogodišnji donator DPS-a, u slučaju tzv. „Koverat“ bi bio detonator, pa vjerujemo da ima bar nekolika „keca“ u rukavu i za sada vješto i (h)ladno lavira i iznosi veoma dozirana argumenta sa kojima napada najačeg igrača u DPS-u i ujedno državi Crnoj Gori. Veoma je bila (dvo)smislena njegova izjava „da su oni (zajednički) radili na ovakvom projektu današnje Crne Gore“!

Da li se može desiti, kojim (ne)sretnim slučajem, da se još neko odluči da bude partijski (nepo)slušan, bez obzira na prijetnje, pritiske i ucjene od strane njegovih dojučerašnjih i školskih drugova i prijatelja pa i on iznese mnogo toga što (ni)jesmo kao građani znali niti pak slutili?

Tako nešto realno je očekivati od onoga čiji interesi budu mnogo veći, a materijalno bogatstvo bude nadilazilo neke velike donatore čiji izvori polako presušuju. Mnogo je pitanja na koje, barem za sada, ostajemo bez odgovora. „Finansije“ su došle glave mnogo većim donovima i donatorima, pa može biti da će i ovoj aferi „Koverat“!

Moglo bi se nešto slično desiti i u našoj „demokratskoj“ Crnoj Gori, pa makar žrtvovali ne samo sadašnjeg „kurira sa kovertom“ nego i još nekolicinu kurira kojima je u ruke stavljana-podmetana malo podeblja „Koverta“.

Da li će prvi čovjek države Crne Gore, partijski čelnik i lider DPS-a istrajati u namjeri da privoli svoga, vjerujem, prijatelja i druga sada kao nekadašnjeg (ne)voljnog donatora da iz Londona dođe u Crnu Gori i pred crnogorskim sudskim organima „objasni“ ono za što ga terete i iznese sve argumente u cilju svoje odbrane i, pak, prizna krivicu da je „bio član organizovane kriminalne grupe“, kao Svetac Sveto?

Na to pitanje teško je odgovoriti sa sigurnošću, jer je i Sveto u početku bio „tvrd orah“ da bi kasnije (po)pustio i sve priznao što su mu stavili na teret pa čak i da je „organizator-vođa kriminalne organizacije-grupe“.
Ono sto se za posigurno zna jeste da afera „KOVERAT“, po svemu sudeći, mogla bi da svojim dobro (o)smišljenim strateškim potezima gospodina Don Duška bude (u)bačena u leglo donatora za koje se u Crnoj Gori gotovo zna ili se uveliko priča i izazove detonaciju velikih razmjera, prije svega u samom DPS-u pa i šire, izvan granica Crne Gore.

A, ne treba isključiti i (iz)nenadnu mogućnost i da se sve završi sa nekom „pat pozicijom“ ili nešto u smislu „međusobnih razmirica“ koje bi se poslije nekog vremena riješile-završile „državnim administrativnim mjerama“ blažega oblika: „Ozdravi-ubaci u banku tridesetak miliona“ pa nikom ništa „i vuci siti i ovce na broju“!
Takva nam je naša današnja suverena, nezavisna, ekološka i Natovska Crna Gora, kao i sve afere u njoj koje su se dešavale u posljednjih tridesetak godina u kontinuitetu vladavine DPS-a i njenoga elitnog čelnika, bivšega dugogodišnjega premijera i po drugi put državnika gospodina Mila Đukanovića!

Istorija nas uči i pokazuje-dokazuje da su i velika i mnogo moćnija carstva i države (pro)padala i da sve ima svoj kraj!