DPS se klanja eks-ju državama: Kompleks Kardelja i Dolanca

Piše: Nikola Vasojević

Kada vidite na javnom servisu kako se DPS službenici u ime Crne Gore klanjaju bivšim jugoslovenskim republikama, nekako vas obuzme muka. Danas se Ivan Brajović, predsjednik Skupštine Crne Gore, neukusno gurkao pored Dejana Židana, Marjana Šareca i ostalih slovenačkih čelnika i kao da je zahvaljivao nebesima što se našao u tom društvu. Na licu mu je sijalo zadovoljstvo što su ga primili,  pohvalili, potapšali po ramenima i ohrabrili da idu njihovim putem i da će ih oni na tom putu pomoći i dati im uputstva gdje da krenu, gdje da skrenu i koga da posjete.

I sve to radi Slovenija, bivša austrougraska pokrajina, koja je tek u Kraljevini Jugoslaviji i to zaslugom Srba, počela da stiče prva državna obilježja i da se u svijetu prepoznaja kao neka narodna prepoznatljivost, a o kojoj su do tada samo znali austrougarski feudalci. I dok je Slovenija uživala u astrougarskom zagrljaju Crna Gora je mukom i borbom svojih vladika i naroda gradila svoju državu, a Srbija je morala preko dva krvava ustanka da stigne do onoga što je imala u srednjem vijeku i u dobu Nemanjića.

I dok je Crnom Gorom vladala narodna dinastija, kao i u Srbiji, Slovenijom i Hrvatskom su vladali Habzburgovci, utjerivali im ime i prezime, koristili za svoje interese i javne i tajne planove. I šta tu ima bilo koji predstavnik Crne Gore da se klanja bilo kojem Slovencu ili Hrvatu, snishodljivo stiskajući ruke nadajući se ća ih te sadašnje članice EU prigrliti i povesti za sobom. Čemu sva ta poniženja, nije mi jasno.

Naravno, sve bivše jugoslovenske republike moraju da imaju korektan međudržavni odnos, ali nema potrebe da se pomjeramo onima koji do prije tridesetak godina nijesu imali državu, dok su Srbi sve to već imali u srednjem vijeku. I ne treba sad da se to nameće bilo kome, ali treba biti ponosan na svoju istoriju i borbu za državu, a ne savijati glavu pred  Slovencima koji su se proslavili jedino u jednom ratu krajem prošloga vijeka, kada su se borili protiv jedinica JNA koje većinom u to vrijeme nijesu ni imali bojevu municiju.

Mogu da zamislim gdje bi danas bili Hrvati i Slovenci da imaju svoje Petroviće, Karađorđeviće ili Obrenoviće. Vjerujem da bi za njih znali i naseljenici planeta iz neke susjedne galaksije, a ne čitava ova planeta na kojoj živimo. Čemu takva snishodljivost i čak stid zbog svega onoga što se posljednjih decenija dešavalo na Balkanu? Ove iz Crne Gore kao da uče da se klanjaju bivšoj balkanskoj braći, kao da su nas nešto zadužili i kao da se protiv nas uvijek nijesu borili kada su za to imali priliku.

Nema druge nego zaključiti da su Brajović i njegovi drugovi iz DPS-a pravi učenici Edvarda Kardelja i Stana Dolanca. Garant da je Brajović svoje domaćine danas podsjetio na ta imena i vjerovatno je bio u čudu da oni o njima pojma nemaju i da im ne pada na pamet da podižu spomenik Titu i njegovim saradnicima. Muka, brate, muka, od ovih nasljednika (ne)poznatih slovenačkih komunista. Izgleda da su im potpuno mozak popili, pa ne vide da Slovenci nikada nijesu imali ono čime smo se mi uvijek dičili, odnosno državom i tradicijom koju smo sami gradili i bogami velikom borbom ispisivali i to uprkos ovima kojima se danas Brajović klanja.