DPS trguje „dekor“ na izborima kroz izmjene zakona i obesmišljava izborni proces

Najnovije izmjene izbornih zakona koje najavljuju iz skupštinkog odbora za reformu izbornog zakonodavstva predstavljaju se crnogorskoj javnosti kao unapređenje dok u pozadini imaju za cilj potpuno drugačiji motiv. Najnovije saopštenje u kojem se smanjuje potreban broj potpisa za učešće na izborima je predstavljeno kao „jačanja političkog pluralizma“, ali da pokušamo da pojasnimo šta to u praksi znači.

Na prethodnim izborima, učešće u izbornoj trci su imale izborne liste koje su sakupile preko 4.000 potpisa građana. Ovim rješenjem ranija radna grupa je pokušala da sa političke scene ukloni „duh“ stranke koje se pojavljuju samo na izborima, a uzimaju daleko manje glasova nego što su predale potpisa.

Pooštravanjem pravila za prikupljanje potpisa, jačom kontrolom ili eventualno potpisivanjem pred komijom, stranke koje se pojavljuju kao „dekor“ izborima nestale bi iz izbornih procesa.

Ovakav scenario ne odgovara vladajućoj stranci i partnerima, jer kroz „rasute“ glasove, DPS koalicija kroz D’Ontov sistem dobija jeftine mandate – u svakoj raspodjeli po ovom sistemu DPS je dobio od 2 do 5 „besplatnih“ mandata. Ovo je važno DPS-u, jer te glasove obično „prosipaju“ opozicioni birači, dok vladajuća stranka čvrsto veže svoje glasače.

Drugi elemenat u mehanizmu jeste nagrađivanje stranaka koje rasipaju, tj. ovlašćenih lica koja potpisuju izborne liste. Kako? Zakonom o finansiranju izbornih kampanja i političkih subjekata je definisano da 20% od ukupnog budžeta za izbore dijele svi učesnici, a da se preostalih 80% dijeli nakon izbora onima koji pređu cenzus, proporcionalno osvojenim mandatima.

Ovo je podložno zloupotrebi jer neko ko preda izbornu listu, koju DIK proglasi važećom, u samom startu dobija 15-20 hiljada evra za samo pojavljivanje na izborima. Ne postoji zakonski mehanizam da se novac ne isplati izbornim listama koje su dobile manje glasova nego što su predali potpisa, nego je dovoljno da podnesu izvještaj da su „imali“ kampanju, a ASK i DRI daju pozitivno mišljenje na te izvještaje.

Sad bi bilo „treće“ u nabrajanju razloga zašto je ovo loše rješenje, ali možda je i najvažnije od svih do sada – na ovaj način se obesmišljava bojkot izbora kao legitimno sredstvo političke borbe.

Sa 1.600 prikupljenih potpisa na nivou Crne Gore (za učešće na lokalnim izborima u Podgorici na prošlim izborima je bilo potrebno 1.400) postoji osnovana bojazan da će se formirati nove stranke „za potrebe izbora“ koje će biti dekor, a možda i u bojkotu najjačih stranaka uzmu mandat.

Ovo uzimanje mandata pomenuto u paragrafu izviše je uslovljeno glasovima opozicionih birača koji „zbog sraha da ne izgube posao“ moraju da izlaze na izbore i svoj glas daju nekoj od „duh“ stranaka ili poništavaju listić, čime po D’Onteovom sistemu taj glas ide DPS.

Takođe ne smijemo da zaboravimo, iako je ovo analiza mogućeg scenarija, da je za izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika neophodna dvotrećinska većina u parlamentu, pa se postavlja legitimno pitanje – Da li DPS namjerno ulazi bez neophodne podrške u ove izmjene kako bi obesmislila rad Odbora ili sprema izmjene da uslovi eventualne ustavne promjene koje dio opozicije najavljuje, a za koje je takođe neophodna dvotrećinska većina.

Jedno je sigurno: sa DPS-om možemo uvijek očekivati neku pravnu vratolomiju u cilju obesmišljavanja glasanja, na izborima ili u plenumu Skupštine.