Draginja pod znake navoda
Lider SDP, Draginja Vuksanović - Stanković
Piše: Sibin
Predsjednica i udata Stanković, na svoju ruku upustila se u lavirinte literature, i ishod bio mali incident. Navodeći tako Andrića, rečeno pripisa Meši. Dakle, Selimoviću koji, nije nepoznato, potanko ovoj pomračenoj palanci objasni koliko duguje nobelovcu.
U redu, dešava se… Samo, udata Stanković, ako sledeći put potegne da navede M. Kovača, nek pripazi da ne citira Kiša. (Da je, riječ dajem, navela Petra Kočića, imala bi moj glas!)
Međutim, dobro je da se zasad podalje drži od – partizanskih pripovjetki! Koje su, što sadržajem što zbog ideologije, sâm estetski vrh jedne – Aleksandre dakle Vuković. Đevojke koja uvijek citat nakalemi na pogrešan kontekst. Ali, polako, ima vremena, i to se uči.
Gospodo, neke stvari ama ne idu… Estetika samo još u – razlici manjine vidi svoju šansu. Misliti drukčije, uprkos javnom mnenju, standardima, normama i – dokurca – normalnostima. Taj izazov ostaje opklada onih u ilegali, izopštenih, društveno nevidljivih. Nego, kako veli Derida: „ja sam odmetnik!“
Na šta bi tek ispalo da kojim slučajem Daliborka (kakoseonopreziva), posegne pa podsjeti šta je rekla Simon de Bovoar? Zamislimo situaciju u kojoj Daliborka objašnjava veliku istinu prema kojoj – „ženom se postaje“…
E sad, stisni petlju, i stvori sliku u kojoj M. Maja Ćatović sa zanosom nastoji definisati kompleksnu seksualnost Silvije Plat iz romana „Stakleno zvono“… U tom bi se misaonom ambisu preplitao grad, mladost, ženska (odveć problematizovana) želja, sa prvim književnim pokušajima Silvijinim koju Maja Ć., siguran sam, s ranog proljeća posjećuje u Arielu.
Eto na šta naposletku ispadne kad se pojedini poslanici prebace na teren kojim onda gaze sa dvije lijeve. Dabome, em se (jezički) sapliću, em nikako da nabasaju na (metafizički) cilj…
Sve pametno i lijepo napisano, ali zapitah se ovo – ima li smisla sva ova prica o gluposti, neukosti isl (za koju mi svi, i s ove i s one strane, znamo da je tako, samo sto se ovdje piše o tome, a tamo se prave da to ne vide, a znamo da vide i oni oko njih, no im nije po zadatku da vide pa ćute). Dakle, ima li smisla kad oni pokupise neke velike pare i vlast a neki pametni i obrazovani ljudi se snalaze da “preguraju”? Uvijek pomislim na mog razrednog koji je izgubio posao jer je branio ime jezika koje mu pise u profesorskoj diplomi… I šta sad?
Genijalno !
Pravo zadovoljstvo citati Vas,
drago Sibine