Drevni srpski manastiri: Manastir Podlastva

Iz knjige Drevni srpski manastiri, autora Andrije P. Jovićevića

Manastir je podignut na ivici Mrčeva polja, ispod Grbaljskog sela Lastve, a do  rijeke Drenovštice, koja dolazi od Pobora. Kraj u kome je Podlastva po položaju je divan, romantičan i vrlo pristupačan. Nalazi se odmah iznad kolskog puta Kotor-Budva.

Položaj je po prirodi udoban, a zemljište udešeno za kulturu, ali je sada u veoma zapuštenom stanju. Vrijedna ruka ovdje bi napravila jedan divan perivoj, jer ovdje rodi sve južno voće: maslina, limun, nerandža, smokva i dr. Ispod manastira se pruža Grbaljsko ili Mrčevo polje, koje ide od Tivta do blizu Budve, a to manastiru daje ljepši izgled i otvara mu bolju budućnost.

Ne zna se ko je položio temelj ovom manastiru. Predanje vezuje njegov postanak sa imenom cara Dušana. Po tom predanju, Dušan je ovuda prošao 1350 g, i tada osnovao ovaj manastir. Isto predanje tvrdi da je neka kraljica podigla Kraljičin Grad u Pelinovu, da je Sv. Sava prolazio kroz ovo mjesto kad je pošao u Jerusalim, da su Nemanjići osnovali manastir u Vranjovićima i da je knez Lazar iz Grblja.

Manastirska je crkva mala, rađena u vidu lađe i unutra živopisana, ali nema likova Nemanjića. Nema kubeta, a ima mali zvonik. Ikonostas je izgradio i ikone naslikao zograf Đorđe Dimitrijević 1774 g. Crkva je posvećena Maloj Gospođi. Do crkve su četiri velike ćelije s potrebnim podrumima. Manastir pripada Grblju, koji se još od starina dijeli na četiri knežine, i svaka je knežina, za vrijeme skuna, imala svoju ćeliju.

Ovaj se manastir spominje još od najstarijeg doba. Nikola Ercegović iz Vranovića priložio mu je 1419 g. cekin svijeća. Godine 1427 ovdje je donesena grbaljska ustanova (zakon) od 126 tačaka. Za vrijeme mletačko turskog rata manastir je spaljen, vjerovatno od Mlečića, jer su oni stalno i naročito uništavali srpske manastire i progonili pravoslavlje. Oni su razorili manastir Rotac kod Spiča, manastir na Cetinju pri ostupanju 1692 g, manastir Tvrdoš kod Trebinja i još mnogo njih, tobož pod izgovorom da ne koriste Turcima. Manastir Podlastva je obnovljen 1700 g. Ha jednoj petohlebnici stoji, da ju je sakovao iguman Lastve 1736 g.

Prvobitna crkva, koja je bila do temelja razvaljena, bila je mnogo veća, a moguće je da je imala i kube. Njeni se temelji jedva poznaju. Današnja crkva ne pokriva potpuno temelje stare crkve. Za vrijeme rata sa Francuzima manastir je opet stradao, pa je drugi put obnovljen 1812 g. Kad je buknuo bokeški ustanak 1869 g, manastir je izgorio, pa je po treći put obnovljen 1874 g. Za vrijeme svjetskog rata Crnogorci su držali u manastiru municiju i kad su otstupili 1915 g, zapalili su municiju i od toga je manastir izgorio. Thelije su danas otkrivene i zidovi znatno oštećeni. Ni crkva nije u dobrom stanju i freske će, bez sumnje, propasti od vlage.

Manastir je negda bio vrlo bogat; imao je svoje mlinove, prostrane šume i livade. Njegovi nastojatelji održavali su tijesne veze s Rusijom, osobito u 18 vijeku. Od prve polovine 19 v. ovdje je postojala škola u kojoj su monasi poučavali djecu.

Ovdje su bili kao jeromonasi Visarion Ljubiša i Mitrofan Ban, docniji mitropoliti Crne Gore. Ovdje je živio i arhimandrit Stevan Vučetić, privrženik ruskog dvora, koga je gonila mletačka vlada, te je morao prebjeći u Crnu Goru. A ovdje je bio neko vrijeme i arhimandrit Vasilije Perazić, čuven kao učitelj, a koji je docnije prešao u man. Praskvicu. U Podlastvi je bio kratko vrijeme iguman Gedeon Jurišić, pisac „Dečanskog Prvenca“.

Ovaj manastir je igrao vrlo važnu ulogu u životu Grblja. Kad je trebalo donijeti neku važnu odluku, pretstavnici od četiri knežine skupljali su se ovdje na vijećanje. Grbljani su mnogo stradali od Mlečića i borba protiv Mlečića trajala je sve do kraja 17 v. i do tada su živjeli slobodno, samostalno i nezavisno.

Za vrijeme duge borbe Mlečići su odveli u ropstvo mnogo Grbljana, odakle se većina nije vratila, a mnogo su i strijeljali. U dugoj borbi man. Podlastva davao je Grbljanima mnogo utjehe i potstreka da istraju i istrajali su duže nego se moglo očekivati, jer su bili u vrlo teškom položaju.

Ovaj manastir, koji je negda vršio znatnu istorisko kulturnu zadaću danas daje vrlo rđavu sliku. Sa njegovim propadanjem propada i tradicija, koja je vezana za njega, a koja je bila i znatna i slavna.

Literatura: Šematizam Bokokotorske eparhije za 1894; „Boka“ od S. Nakićenovića; Cetinjska „Prosvjeta“ za 1895 g. i Zapisi i natpisi od LJ. Stojanovića.

Zetski glasnik, IH/1937, br. 69-70, 28, VIII, str. 3.