Drveni krst sa grčkog ostrva stigao u Krstionicu na Miholjskoj Prevlaci

Krstionica na Miholjskoj Prevlaci, koja je već dugo na meti rušitelja iz crnogorskih vlasti, dobila je nedavno krst, poklon od  Antonija, službenika Velike Lavre kojem je povjerena briga o metohu na Kiri Panaji, najvećem pustom ostrvu na Sjevernoj Sporadi.

Ovaj poklon čuvar svetinje Antonije predao je Predragu Saviću, predsjedniku Osnivačke skupštine udruženja građana „Društvo za obnovu manastira Miholjska prevlaka“, koji je za IN4S govorio o nesvakidašnjem susretu na ostrvu u Kiri.

Kako objašnjava naš sagovornik, činjenica da Antonije o čuvenoj Krstionici na Miholjskoj Prevlaci, koje vlasti namjeravaju da poruše pod izgovorom navodne nelegalne gradnje, za njega je bila  pravo čudo.

Iako se sporazumijevanje odvijalo uz pomoć ruku i riječi iz grčkog, srpskog, engleskog, jasno je, objašnjava Simić, bilo da je Antonije vrlo upućen u pokušaj rušenja svetinje, a kako navodi, pominjao je čak i NATO.

Pravo iznenađenje je uslijedilo kad je čuvar manastira pokazao drveni krst, gestikulacijom objašnjavajući da je namijenjen svetinji na Prevlaci, sa molbom da predat Krstionici, svetom mjestu gdje je Sveti Sava osnovao Zetsku eparhiju.

„Fotografišemo se sa krstom i na Antonijev zahtev u jednoj svesci zapisujemo da ćemo krst predati Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci Miholjskoj, u Mitropoliji Crnogrsko-primorskoj pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi, gdje Sveti Sava osnovao prvu zetsku epsikopiju 1219. godine. Mi svi Srbi, naš šestorica se poptisujemo ispod tog teksta napisanog na engleskom jeziku. Antonije potom donosi mastiku, kozji sir i ostalo posluženje …“, opisuje Savić nesvakidašnji susret.

Danas, zahvaljujući Predragu Saviću, krst je stigao na Prevlaku, za čiji opstanak se građani i dalje bore.

Manastir Velika Lavra posvećen je Svetom Atanasiju Atonskom i po njemu danas nosi ime

O manastiru na Kiri gotovo da ne postoje podaci na Internetu, a sam manastir formalno gledano ima status metoha čuvenog Manastira Velike Lavre sa Svete Gore. Lavra je, kako je objasnio Antonije, najstariji i prvi u rangu među dvadeset svtogorskih manastira, objasnio je Antonije,

U manastiru se nalaze ikone prepodobnog Atanasije Atoskog koji se pominje kao osnivač tj. „ patrijarh” svetogorskog monaštva, čiji je primjer, kako kaže naš sagovornik, nadahnjivao i podigao mnoga pokoljenja monaha sve do danas, i to ne samo na Svetoj Gori, predstavlja delo bogougodno i dušekorisno.

“ Sveti Atanasije Atonski je bio prijatelj vizantijskog cara Nićifora Foke (Nikiforisa Fokasa) koji je i finansirao izgradnju manastira Velike Lavre, sa namjerom da se i on jednog dana u njemu zamonaši. Avramova duhovnost i dubokoumnost su ostavili snažan utisak na Nićifora, tako da ga je otad čitavog života jako poštovao i volio. Avram je izgarao od želje da postane monah. Napustivši sve otišao je u Manastir Kiminas, gdje je pao pred igumanove noge moleći da bude zamonašen. Sveti Mihailo mu je sa radošću udovoljio, i Avram je postrižen kao monah Atanasije.

Dugim postovima, bdenjima i klečanjem monah Atanasije je ubrzo dostigao takvo monaško savršenstvo da ga je iguman blagoslovio dopuštenjem da nastavi sa podvizavanjem u tišini na jednom usamljenom mestu blizu manastira. Kasnije je, napustivši Kiminas, boravio na mnogim pustim i usamljenim mestima, konačno došavši do lokaliteta zvanog Melana, na jugoistočnom rubu planine Atos. Tu se smjestio daleko od svih drugih monaških nastambi na Atosu. Napravio je sebi monašku keliju i vodio asketski život, napredujući iz podviga u podvig prema sve višim monaškim postignućima.

Sveti Atanasije Atonski se smatra jednim od glavnih predstavnika isihastičke tradicije na Svetoj gori“, objašnjava Savić, dodajući da manastir Velika Lavra, izvorno posvećena Blagovestima Presvetoj Bogorodici, u XV veku posvećena je Svetom Atanasiju Atonskom i po njemu danas nosi ime.