Gdje je završio „Jaguar“?

Dok skoro svakodnevno isplivavaju detalji razgovora i komunikacije između članova raznih kriminalnih grupa sa Skaj aplikacija, ni poslije skoro dvije decenije od njegovog nestanka nije poznato gdje je i kod koga se sada nalazi prislušni uređaj pod nazivom “jaguar”.“

Uređaj “jaguar” svojevremeno je bio u posjedu bivše vojske državne zajednice Srbije i Crne Gore. Ono što se jedino zna je to da je taj sistem koristio peti vojno obavještajni centar sa sjedištem u Podgorici.

Od kada je postavljeno pitanje njegovog nestanka, iz tadašnjih vladajućih krugova jedino se pokušavala relativizovati njegova vrijednost i upotrebljivost zbog navodne zastarjelosti.

Dobro obaviješteni sagovornik Portala RTCG tvrdi, međutim, da koliko god da se pojavilo novih generacija prislušnih uređaja “jaguar” je još prisutan na svjetskom tržištu naoružanja.

Interesantna je, dodaje, činjenica da je njegovu fotografiju nemoguće pronaći na zvaničnom sajtu britanske vojske.

„Tačno je da se pojavilo mnogo novih uređaja koji su savremeniji, ali sama činjenica da se od javnosti čuva njegova fotografija, govori u prilog tome da se on još traži i prodaje na svjetskom tržištu, naročito na Bliskom istoku”, objašnjava naš sagovornik.

Dodaje da bi u trag ovom prislušnom uređaju koji se nalazio u Crnoj Gori moralo da se uđe prvenstveno iz bezbjednosnih razloga.

Inače, „jaguar“ je u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom ratnih dešavanja devedesetih godina i raspada nekadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA). Sa povlačenjem jugoslovenske vojske ovaj prislušni sistem donijet je u Podgoricu i smješten u komandi korpusa, u kasarni u Maslinama.

Vojska SCG od tada ga je koristila za praćanje svega što im je bilo interesantno na ovim prostorima.

Sistem za prisluškivanje “jaguar” na ovom mjestu je bio sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti, a navodno je neposredno poslije toga nestao.

Vojska Crne Gore negirala je da ga je našla kada je naslijedila kasarnu. General u penziji Blagoje Grahovac izjavio ranije da je “jaguar” borbeno sredstvo i da treba postaviti pitanje kome je predat i “jaguar”, ali i spisak saradnika službe.

On je ubijeđen da je “jaguar” ne samo da je postojao, već da nikada nije izašao iz Crne Gore, odnosno da je i sada u Crnoj Gori.

“U određenim krugovima DPS je oduvijek radio po modelu Miloševićevog paralelnog sistema. Ta vlast koja je trebalo da čuva državu je pravila paraleni sistem, paralelnu državu”, tvrdio je general Grahovac.

I dobro obaviješteni sagovornik Portala RTCG vjeruje da „jaguar“ sasvim sigurno nije napustio teritoriju Crne Gore.

„Nema nikakvih tragova o tome da je „jaguar“ napustio našu državu. Mogao ga je uzeti samo neko ko je znao da ovaj sistem tamo postoji. Neko ko zna da ga koristi“, tvrdi naš sagovornik.

Kaže da u to vrijeme nije bilo mnogo takvih sistema za prisluškivanje, i da ga nijesu posjedovale ni neke poznate policijske ili vojne formacije. Prislušni sitem „jaguar“ može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minutu sa daljine i do sto kilometara. Sa njim se može slušati sva žična i bežična telefonska komunikacija, radijske veze i sistemi. Prednost ovog sistema, u odnosu na novije, u tome je što je veličine putne torbe i što može da se izmješta vrlo lako, pa je zgodan za teren, a pri tome radi na baterije.

Sistem „jaguar“ je u stanju da dekodira telefone. Kada naiđe na kodiranu prepreku, ovaj sistem se za nju zakači i ne prestaje da radi sa prestankom telefonskog razgovara. On nastavlja da radi na tome nerednih sati sve dok ne razbije kod. Poslije toga taj kodirani telefon je uvijek dostupan za praćenje“, objašnjava naš sagovornik, poznavalac prislušne tehnike.

Ovaj sistem za prisluškivanje može, takođe, da sluša radio sisteme i radio stanice. Koliko je moćan govori i činjenica da je sposoban da prati pet hiljada telefonskih razgovora u samo jednom minutu. Ima softver koji prati telefone i umrežava ih.

„Radi se o višenamjenskom sistemu sa softverom, dekoderom i sistemom za prisluškivanje“, naveo je.

Može da prati čak i toki-voki sisteme i sve kanale na radio stanicama, a ima i sistem da se uključi na njih, kaže naš sagovornik.

Ipak, njegova najveća prednost je što može da se montira bilo gdje, za razliku od sistema telekomunikacija koji su statični.

„Možemo samo da nagađamo šta se dogodilo sa “jaguarom” koji je bio u Podgorci. Nema te osobe koja ne može biti predmet praćenja. Protiv njega jednostavno nema zaštite“, kaže ovaj stručnjak.

Podsjetimo, Crnu Goru je poslije smjene državne vlasti najprije potresao slučaj pronalaska prislušnih uređaja u kancelarijama Specijalnog državnog tužioca, za koje je osumnjičen bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić priznao da su postavljeni u njegovo vrijeme.

Afere prisluškivanja u Crnoj Gori dovedene su, međutim, do usijanja još prije više od deset godina, tako da se više i ne zna ko koga prisluškuje. Sve je počelo aferom „listing“ iz koje je javnost saznala da su na telefonskoj vezi bili optuženi narko bos Darko Šarić i tadašnji ministar finansija Igor Lukšić i ministar vanjskih poslova Milan Roćen. Njih dvojica su kasnije negirali da imaju bilo kakve veze sa Šarićem, kao i autentičnost podataka iz listinga.

Nastavljeno je sa objavjivanjem listinga razgovora kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija prije više od deset godina sa visokopozicioniranim političarima i službencima crnogorske ANB.

Kao prva žrtva tih afera “pao” je tadašnji šef ANB Vladan Joković, a potom je njegov nasljednik Boro Vučinić smijenio šeficu Uprave za međunarodnu saradnju i specijalnog savjetnika za evropske integracije Lidiju Mijović.

Zatim su na vidjelo izbile afere prisluškivanja novinara “Dana”, a početkom 2021. godine otkriveno je da je ANB nezakonito prilsuškivala nezavisne inteletualce i novinare drugih medija, zbog čega su još tada podnijete krivične prijave protiv smijenjenog direktora ANB Dejana Peruničića i njegovih saradnika. O tome se sada vodi sudski postupak.

U turbuletnim dešavanjima kakva su već neko vrijeme u Crnoj Gori, nema nikakve sumnje da je i dalje aktuelno pitanje da li neko, odnosno ko i odakle koristi “jaguara”, ugrožavajući možda i ljudska prava, među kojima je i pravo na privatnost.