Gdje su stubovi IDIL-a?

Borba sa terorizmom na riječima i na delu – osjetite razliku. To, što Turska, ne samo da flertuje sa IDIL-om, već da ga i na sve moguće načine podržava, odavno je poznatno. I na Zapadu se čak i ne ustručavaju da o tome glasno govore.

Tako je, na primjer, stariji savjetnik Stejt departmenta, saradnik Kolumbijskog univerziteta Dejvid Filips, u intervjuu agenciji Sputnik u novembru prošle godine izjavio je: „Uloga Turske nije bila beznačajna. Ona je, očigledno, podržavala IDIL. Ona je pružala logističku podršku, davala novac, oružje, prevoz, medicinske usluge ranjenim borcima. Turska je podržavala ekstremizam kako bi se oslobodila predsednika Sirije Bašara al Asada“.

O tome se izjasnio i bivši glavnokomandujući udruženih NATO snaga, na našim prostorima dobro poznati general  Vesli Klark u svojem intervjuu CNN:“Radi se o tome da Turci i Sadijci teže da se na Bliskom Istoku ne dozvoli formiranje šiitskog pojasa Iran-Irak-Sirija-Liban, zato što bi ova osovina dovela do izolacije Turske i eliminacije Saudijske Arabije.“

Odavno se već komentariše da Turska na različite načine podržava IDIL. Preko Turske prolazi koridor kojim se upućuju borci za IDIL. Turci kupuju naftu od IDIL, iako lično to ne priznaju, zbog toga što im je, jednostavno, unosno da ne priznaju ono što je očigledno. A zapravo, Turska i Saudijci su glavni korisnici usluga IDIL na Bliskom Istoku! A ovdje se radi o nečem drugom. Oružani konflikt u Siriji traje od marta 2011. godine. SAD i NATO u njemu učestvuju od samog početka. I pri tome nije moguće da oni ne znaju da su Turska, Katar i Sadudijska Arabija, igrači na strani IDIL-a. Šta više, na sve moguće načine su podržavali ove države i zatvarali oči pred njihovom otvorenom podrškom islamskim teroristima.

To je sa jedne strane. A sa druge strane, u pozadini svih ovih izjava, realna logistička, finansijska, politička i humanitarna podrška terorista IDIL-a od strane Turske, Katara i Sadudijske Arabije, dovela je do narastanja ove prijetnje do nivoa globalne svjetske nesreće. Njene razmjere su očigledno demonstrirane rušenjem ruskog putničkog aviona nad Sinajem, rezonansnim terorističkim napadima u Parizu, prestonici Malija – Bamakou, eksplozijama u Kabulu i Kairu.

Na riječima Zapad, u oličenju SAD-a i NATO-a, se odlučno bori sa terorizmom, a na delu se uključuje u koaliciju za borbu protiv njega i podržava zemlje kojima je postojanje ovog terorizma krajnje unosno. Da li se nakon svega toga treba čuditi što borba sa terorizmom tokom svih ovih godina ne samo da nije bila neuspešna, već, naprotiv, omogućila je njegovo jačanje, učvrščenje i porast?

Prema tome, sve dok Rusija, na molbu legalnih vlasti Sirije, nije počela uz pomoć svojih vazdušnih snaga operacije pomaganja sirijskom narodu u likvidiranju terorista IDIL-a, ozbiljnu borbu sa njima niko nije vodio, već ih je čak i pomagao. I tek nakon intervencije Rusije, dinamika razvoja sirijske krize počela je naglo da se menja u pozitivnom pravcu, sa aspekta čitave svjetske zajednice. „Za tri mjeseca ruskih vojno-vazdušnih operacija, gubici antivladinih ustanika u Siriji bili su veći nego tokom 16 meseci bombardovanja od strane koalicije na čijem su se čelu nalazile SAD“, – izjavio je američki analitičar Finijan Kaningem.

I tako, ako bi sve zainteresovane strane ispunjavale one funkcije koje ispunjava Rusija, problemi sa IDIL-om više ne bi ni postojali.