,,Glas Crnogorca“ 1895. o srpskom moru (2. dio): Milozvučni glas staroslovenskog jezika misao baci na nerazdjeljivu srpsku krv

,,Vjenčavam te srpsko more sa slobodom Crne Gore“, istorijske su riječi knjaza Nikole nakon oslobođenja Bara od Turaka 10. januara 1878. godine, međutim, ujedinjenje srpske knjaževine i srpskog Jadrana, na šta je ukazivao cetinjski list ,,Glas Crnogorca“, za knjaza nije značilo i predah, već predan dalji rad kako Srbi svih vjera ne bi zaboravili svoju srpsku krv i da tuđinski uticaj nikad ne uprlja, niti potčini naš srpski jezik i srpsku tradiciju.

– No, osloboditelj Bara, naš viteški Gospodar tu ne počinu i ne odahnu da u rajet svoje dnevni provodi, nego starajući se o napretku svoje zemlje i svoga naroda, starao se da nas istovjetnu braću od tri vjeroispovijesti i na put izvede da poznamo da smo braća od jedne krvi i plemena, pisao je ,,Glas Crnogorca“ 1895. godine.

List je naglasio kako je knjaz Nikola uklonio tuđinske jezike iz naših bogomolja, a posebno je istakao da je u godini objavljivanja ovog teksta, 1895, uklonio latinski jezik iz jedne rimokatoličke crkve Crnoj Gori i da je u njoj odlužena veličanstvena služba na staroslovenskom jeziku.

Uz to, kako se dodaje u tekstu, varoš je bila svečano okićena, a pri bogosluženjeu je u crkvi i oko nje bilo puno radosnog srpskog naroda sve tri vjeroispovijesti.

– Taj događaj sam po sebi svjedoči od kakvog je značaja sa svakojeg gledišta. Jedna te ista braća, rastrgnuta u tri vjeroispovijesti, na samo bogosluženje na tuđim jezicima još više nas je jednog od drugog udaljavalo, a no danas, kad rečena braća svoja bogomoljstva stanu vršiti na jednom prastarom svome jeziku, onda tek, jasno uviđećemo da smo braća jedne krvi i jednog plemena, dodaje se u tekstu.

,,Glas Crnogorca“ napisao je kako se svako srpsko srce mora radovati kad sa oltara čuje milozvučne glasove staroslovenskog jezika, kao i da je to jezik koji drži živim saznanje da je srpsku krv nemoguće podijeliti.

– Samo čisto srpsko srce u radosti mora zaplivati, kad čuje sa tog oltara milozvučne glasove staroslovenskog jezika i to čuvši, odjednom te misao baci na bratsku nerazdjeljivu srpsku krv, zaključio je list sa Cetinja 1. januara 1895. godine, pisajući o sedamnaestogodišnjici vjenčanja slobodne Crne Gore i oslobođenog srpskog mora.

Pročitajte još:

,,Glas Crnogorca“ 1895. o srpskom moru (1. dio): Oveseliše i morski valovi srpskog Jadrana vjenčavši se sa slobodnom Crnom Gorom