,,Glas Crnogorca“ 1895. o srpskom moru (2. dio): Milozvučni glas staroslovenskog jezika misao baci na nerazdjeljivu srpsku krv
,,Vjenčavam te srpsko more sa slobodom Crne Gore“, istorijske su riječi knjaza Nikole nakon oslobođenja Bara od Turaka 10. januara 1878. godine, međutim, ujedinjenje srpske knjaževine i srpskog Jadrana, na šta je ukazivao cetinjski list ,,Glas Crnogorca“, za knjaza nije značilo i predah, već predan dalji rad kako Srbi svih vjera ne bi zaboravili svoju srpsku krv i da tuđinski uticaj nikad ne uprlja, niti potčini naš srpski jezik i srpsku tradiciju.
– No, osloboditelj Bara, naš viteški Gospodar tu ne počinu i ne odahnu da u rajet svoje dnevni provodi, nego starajući se o napretku svoje zemlje i svoga naroda, starao se da nas istovjetnu braću od tri vjeroispovijesti i na put izvede da poznamo da smo braća od jedne krvi i plemena, pisao je ,,Glas Crnogorca“ 1895. godine.
List je naglasio kako je knjaz Nikola uklonio tuđinske jezike iz naših bogomolja, a posebno je istakao da je u godini objavljivanja ovog teksta, 1895, uklonio latinski jezik iz jedne rimokatoličke crkve Crnoj Gori i da je u njoj odlužena veličanstvena služba na staroslovenskom jeziku.
Uz to, kako se dodaje u tekstu, varoš je bila svečano okićena, a pri bogosluženjeu je u crkvi i oko nje bilo puno radosnog srpskog naroda sve tri vjeroispovijesti.
– Taj događaj sam po sebi svjedoči od kakvog je značaja sa svakojeg gledišta. Jedna te ista braća, rastrgnuta u tri vjeroispovijesti, na samo bogosluženje na tuđim jezicima još više nas je jednog od drugog udaljavalo, a no danas, kad rečena braća svoja bogomoljstva stanu vršiti na jednom prastarom svome jeziku, onda tek, jasno uviđećemo da smo braća jedne krvi i jednog plemena, dodaje se u tekstu.
,,Glas Crnogorca“ napisao je kako se svako srpsko srce mora radovati kad sa oltara čuje milozvučne glasove staroslovenskog jezika, kao i da je to jezik koji drži živim saznanje da je srpsku krv nemoguće podijeliti.
– Samo čisto srpsko srce u radosti mora zaplivati, kad čuje sa tog oltara milozvučne glasove staroslovenskog jezika i to čuvši, odjednom te misao baci na bratsku nerazdjeljivu srpsku krv, zaključio je list sa Cetinja 1. januara 1895. godine, pisajući o sedamnaestogodišnjici vjenčanja slobodne Crne Gore i oslobođenog srpskog mora.
Pročitajte još:
Slusala sam od svojega staroga oca stihove Kralja Nikole…
„Vjencanje Crne Gore sa Morem“….Idu Ovako….
„Pozdravljam te Sinje More,
Ljepoti se tvojom divim,
A zle ljude i opake,
Kao igda sad krivim.
Zasto silni sprecavase,
Dvije stihije dvije Slobode,
……………………………… (Ovdje mi je scecanje izblijedilo)….
Gore moje, tvoje vode?
Moze li IN4S naci ove stihove u starim knjigama i objaviti ih?
Poštovana, hvala puno na vrijednoj sugestiji. Po Vašoj želji, pomenutu pjesmu kralja Nikole Prvog objavićemo već narednih dana. Pratite nas i dalje.
Jos jedna strofa dodje u pamet:
Zasto silni sprecavase,
Eto, nek ih Bog sad pita,
Mi smo Svoji sinje more,
Nas Bratimi Krv Prolita.
Hvala IN4S.
Ovo je vrijeme mojega oca koji je bio pristalica Kralja Nikole….
I proveo je za Kraljem tri godine u italiji, sa drugim Crnogorcima….
Vracate mi predrage uspomene na mojega oca, Cestitoga Crnogorca, Srbina….
Otac je imao 63 godine kada sam se rodila….
Ove stihove je cesto recitovao nama petoro djece….
Knjazeva Himna „Onamo, ‘Namo“ je bila nasa Uspavanka….
Hvala Vama što nas pratite i što nam pišete, nadamo se da ćete nastaviti. Veliki pozdrav od redakcije IN4S.
Divna slika…