Hoće li horski „kokota poj“ smjeniti „svoga“ premijera?

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Ne bijaše tako davno kad se u crnogorskom parlamentu čuo pojedinačan, poluglasan, malo kasnije glasan politički protivan i na samom početku usamljen „kokotov poj“ – kukuriku, glas protiv premijera i prije nego ga izabraše i (po)staviše! Od tada pa sve do danas taj „kokotov poj“ bivao je sve glasniji, (pri)strasniji i brojniji zbog (ne)zadovoljstva premijerovim političkim radom, učinkom, smjenama i zamjenama koje je zajedno sa njima često predlagao i usvajao, kao i za mnogo čega što je obeća(va)o a nije ispunio odnosno realizovao.

Dakle, reklo bi se, jednom riječju premijer novoizabrane 42. Vlade crnogorske bio je politički neposlušan, uz to bez sluha i razuma prema zahtjevima parlamentarne većine i onih koji ga (pred)ložiše i glasaše, samosvojan i odan većinom onima koje je poslao u opoziciju odnosno „predsjedniku svih građana“, onome za koga je obećao da će se sa njim razračunati – obračunati!

Politički žargon kojim se služio novi premijer u protekle dvije godine gotovo da je istovjetan žargonu „sedmostrukoga premijera“ ili „predsjednika svih građana“ od unazad tri – četiri godine! Neće valjda biti da je i novi ili (ne)stabilni premijer sada primoran da svoju fotelju brani riječima nesmjenjivog političkog lidera D(R)PS-ovaca i ujedno „predsjednika svih građana“, kada je na „Kongresu Savjeta mladih DPS-a“, poručio „(…) mi ćemo ovo braniti do poslednje kapi krvi“!? A možda i hoće, iako on nije „svojih 30 godina života dao da bismo imali ovo što imamo (…)“ već samo nepune dvije godine i, naravno, da on lično može biti „(…) zadovoljan time (…)“ što će njegovo potomstvo i njegovi građani živjeti sa mjesečnim primanjima većim od 1000,00 (hiljada) eura na mjesečnom nivou u „Evropi sad – Crna Gora odmah“!? Možda je to i premijerova „ideja koja mora voditi svakog od vas, i (…) vašu generaciju (…) ili je to bilo političko obećanje sa kojim je htio kupiti vrijeme makar do kraja svoga prvoga premijerskoga mandata !?

A što ako se (ne)stabilni premijer sa (ne)stabilnom Vladom kasno razbudio pa tek sada na horski „kokota poj – kukuriku“ shvatio da je i on sam doprinio zajedničkom zapomaganju i kukurikanju da treba „skratiti mandat skupštini“ i spriječiti stvaranje „manjinske vlade“ koja je „politička prevara“ od strane onih koji sada onomatopejom pijevca-kokota horski poju u skupštini crnogorskoj tražeći njegovu smjenu odnosno zamjenu?

Horski „kokota poj – kukuriku“ dobrano je uzdrmao (ne)stabilnog premijera u njegovoj fotelji – „ljuljašci“ i ozbiljno mu „priprijetio“ da se još dugo neće „ljuljati“ ako ne dođe do raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora!

U parlamentarnoj praksi zemalja i sa mnogo dužim trajanjem parlamentarnog života nije se desilo odnosno nema primjera da podpredsjednik vlade koji je glasao za mandat svoga premijera sada je na čelu onih koji formiraju „manjinsku vladu“ kako bi smijenili toga istoga premijera kojega su predložili i izglasali u parlamentu bez pomoći opozicije, iako tijesnom većinom sa glasom jednim više!

Međutim, ne treba se čuditi, ovo je Balkan! Dakle, riječ je o Crnoj Gori, jednoj od država na Balkanu i to najmanjoj po prostoru – teritoriju i po broju stanovnika. I ne samo to već je riječ i prvoj ekološkoj državi, herojskoj i uspravnoj, a nadasve o „zemlji čuda i čudesa“ gdje je i nemoguće moguće, gdje sve biva što drugdje biti ne može – „neka bude što biti ne može“!?

Mnogo puta smo o tome pisali i navodili brojne primjere koji nam potvrđuju „pravilo“ da nema šta nije moguće u Crnoj Gori i da vas u njoj više ništa ne može iznenaditi, jer što se ne dešava u drugim državama toga u njoj ima u izobilju! A sva ta čuda i čudesa, mogućega i nemogućega, uspjela su se nakalemiti u tako kratkom i pogodnom vremenu za razvoj „demokratske“ i (pro)evropske, trodecenijski tranzicione odnosno pljačkaške vladavine nesmjenjivog „predsjednika svih građana“ sa njegovim slugama, izmećarima i pomagačima od članova prve, druge ili treće familije i naravno mladim biznismenima koji tek što su postali punoljetni! Tako u Crnoj Gori i nemoguće (posta)je (sve)moguće!

Dakle, ništa neobično i nemoguće se i ovoga puta dešava na političko-pozorišnoj i parlamentarnoj sceni crnogorskoj! Sve je legalno i legitimno!? To tvrdi ne samo pozicija – parlamentarna većina već i opozicija, da oni koji su glasali za „novu vladu“ i „novog premijera“ sada predlažu – smjenjuju i stvaraju „najnoviju vladu“ ili „manjinsku vladu“ i to oni iz „parlamentarne većine“!

Na političko-pozorišnoj sceni crnogorskoj mnogo je bilo stranačkih lidera koji su se kleli i zaklinjali da neće sarađivati sa D(R)PS-om niti sa njegovim nesmjenjivim liderom, da bi na kraju odnosno kad je trebalo stavili se na stranu toga istoga D(R)PS-a dajući mu svoj parlamentarni glas u skupštini i tim glasom opredjeljivali sudbinu i donosili prevagu! Naravno da su za to bili nagrađivani od D(R)PS-a nekim ambasadorskim mjestom, podpredsjedničkom ili predsjedničkom funkcijom u parlamentu, ministarskom foteljom i tome sličnom.

Takvih drastičnih primjera iz opozicionih partija i njihovih lidera imali smo (k)od lidera Narodne stranke Novaka Kilibarde, koji je kasnije postavljen za „Šefa trgovinsko-informativne misije ili „ambasadora“ u Sarajevu; i, lidera partije Pozitivne Crne Gore Darka Pajovića, koji je postavljen za presjednika Skupštine Crne Gore, a zatim za ambasadora u Narodnoj Republici Kini.

Poslije višemjesečnih „dogovora nedogovora i pregovora“ da se dogovore-usaglase i nesaglase oko ministarskih mjesta, ekspertske ili nestranačke vlade, rekonstrukcije vlade, zamjene, izbora novih ministara ili novoga premijera, poslanici parlamentarne većine dođoše svojevoljno ili na nagovor sa strane – „iz ambasade“ do konačnog „političkog rješenja“! Oni to „rješenje (pre)formulisaše kao „Memorandum o sporazumu sa manjinskim partijama“ odnosno malo kasnije predlog(om) zvani(m) „Manjinska vlada“, koji potpisaše baš oni iz parlamentarne većine sa predstavnicima – stranačkim liderima – manjinskih naroda i partija, a sa kojim će namjeriti (s)rušiti „novog premijera i „novu 42. Vladu crnogorsku“! Oni iz D(R)PS-a to sve jedva dočekaše i iskazaše javnim oduševljenjem rekavši da će ih objeručke podržati u tom naumu za smjenu premijera! Dakle, „manjinska vlada – evropska vlada“ kojoj onikao potpisnici slijede!?

Sada svi u glas, onako horski, kao politički „pijevci“ – poslanici u političkom „kokošarniku“ – parlamentu zagovaraju odnosno upućuju predloge za obaranje vlade i smjenu premijera i to od onoga poslanika koji je na funkciji podpredsjednika Vlade! Dakle, onog istog političara i političkog jezička na vagi koji je bio da se nova Vlada izglasa i formira na čelu sa premijerom prof. dr Zdravkom Krivokapićem! Bez njegovoga glasa premijer sadašnji ne bi bio Z. Krivokapić, i on to zna!? Ništa čudno ali izgledalo je nemoguće tako nešto učiniti do samo prije par mjeseci, jer je taj isti podpredsjednik govorio i obećavao pa čak na početku svoga „mandata“ dao „besu“ da neće „sarađivati“, politički graditi ili razgrađivati zajedničku pobjedničku koaliciju sa „D(R)PS-om“ niti sa „predsjednikom svih građana“ Milom Đukanovićem!? Da li misli da je ponuda koju daje svima u parlamentu upravo realna i služi kao odbijanje ili politička eskivaža od strane toga istoga D(R)PS-a?

Pa, ima li i kolika je politička razlika u igri između nekadašnjega stranačkog lidera Novaka Kilibarde i sada stranačkog lidera URA-e poslanika Dritana Abazovića? A imaju sličnog barem što se tiče naučne titule, a bili su i na funkciji podpredsjednici vlade. Jedan je barem što se tiče godina mnogo stariji i svoju političku karijeru je odavno „umrtvio – završio“ ili bolje reći prekrio debelim političkim blatom, dok je drugi znatno po godinama mlađi i tek je na usponu političke karijere! Znamo kako je svoju političku karijeru završio bivši lider Narodne stranke Novak Kilibarda!

Ali po svemu sudeći politička karijera mladoga političkog lidera URA-e opasno se približava padu iz razloga što je razigrani mlađani političar nepromišljeno ili uz nagovor sa strane uletio u politički ambis ili brlog-kaljugu zbog kojega može platiti debelu političku cijenu ako neuspješno sprovede „ustavni puč“ odnosno „politički (o)puč“ na koji je odlučno klrenuo, pa bi tada završio kao njegov stariji politički kolega po tituli i političkoj karijeri! U narodu ima izreka: „Mnogo mačku goveđa glava“!

Nešto manje je od pola godine kada objavih tekst, u kojem između ostalog rekoh: „Brzo zaboraviše i na svoja obećanja onima koji ih (iz)glasaše, pa sada pozivaju u pomoć opoziciju D(R)PS-ovsku i sa njom „satelit koaliciju“ njenu da sa njima zajednički smjenjuju svoje ekspertske kadrove i neposlušne političare. (…) Premijer svih građana“ se sa njima „košarke“ igra, driblajući ih kao početnike ili dječicu koja se dograbila „lopte“. Nepogrešivo ih (pr)očita njihov nesmjenjivi vladar i gospodar „predsjednik svih građana“ pa nađe rup(etin)u bolje reći provaliju u njihovom „zajedničkom“ većinsko parlamentarnom političko-stranačkom tijelu i sada sasvim mirno sa velike visine, osorno i sa prezrenjem gleda na sve dogovore „parlamentarne većine“ o izboru novog Premijera, rekonstrukciji „nove Vlade“, smjeni ministara i tome slično“!

„Parlamentarna većina“ sama sebi dohaka i učinje da se bez opozicije i „predsjednika svih građana“ ne može mijenjati ništa! Da li znaju što učinješe sebi odnosno građanima, kao i onima koji ih glasaše?

Takođe, u istom vremenskiom intervalu, u drugom tekstu objavih: Ako je išta ostalo „za trajanje“ od nekadašnje Narodne stranke, njihovog političkog lidera (…) sa svoja dva još uvijek „radno“ (sp)osobna i aktivna penzionera, (ne)angažovana politički-stranački, (…) naravno u svakom slučaju „eksperata“ takozvanih „lijeva i desna ruka“ (…) onda je to ona njihova čuvena „izreka“ u sred Skupštine crnogorske, u vrijeme kad je bilo „najteže“: „(…) ovo je DRPS sistem (…) ovo je stranka DRPS-a“! Čitaj, DRPS sistem! Bila je i ostala to najveća „tekovina“ kao njihova politička zasluga! (…) Eto makar jedan v(l)ažan razlog zbog kojega oni danas uživaju (za)služenu drža(v)nu – nacionalnu penziju i bogme moraju da (o)trpe opravdane kritike (…)!

Šta su sve crnogorski političari jedan drugom govorili, pored brojnih psovki, obmana i prevara, da bi opet sve to „ složno prevazišli“ zbog nekog sitnog i ličnog interesa, a tobože radi političkih viših i državnih interesa, samo da bi sjeli u krilo „predsjedniku svih građana, a danas su na sve to zaboravili! Da li je lider URA-e Dritan zaboravio na dato obećanje, prema izjavi Z. Krivokapića, premijeru da ga „nikad neće izdati“ ili je zbog viših interesa i političkih ciljeva jednostavno preko toga pretrčao, kao i mnogi političari i lideri prije njega u ovoj trodecenijskoj eri crnogorskoga „pećinskog“ parlamentarizma? Podpredsjednik Vlade Crne Gore, Dritan Abazović reče, gostujući u emisiji „Okvir“ (21. januar 2022. godine) sa voditeljem Z. Lekovićem, odnosno uzvrati svome premijeru: „Nijesam izdao. Nikad nikoga nijesam izdao! (…) Mislim, DPS se neće vratiti“!?

A reče i jednom prilikom poslanik Dritan, lider URA-e u jednom „liveu“ sa Di Kejom, da on nije sjedio Milu u krilu (…)! Da li sada može to ponoviti pored svega onoga što je obećao da neće sarađivati sa D(R)PS-ovcima a posebno ne sa „predsjednikom svih građana“ Milom Đukanoviće? Iako je to podavno bilo, ipak, teško da se može zaboraviti lična uvreda koju mu je taj nesmjenjivi lider i „predsjednika svih građana“ jednom prilikom u parlamentu rekao: „Sjedi. Tebi, tebi, bitango jedna“! Eto vremena se mijenjaju pa i čovjek, a posebno političar gazi sve pred sobom samo da bi stigao do zamišljenog cilja i ostvario svoje lične ciljeve i sproveo nečije zacrtane planove i za sve to dobio neku nagradu, makar premijersko mjesto, ambasadorsku fotelju u prijateljskoj Americi ili (ne)dalekoj NR Kini!? Rečeno ostaje samo zapisano, a lične uvrede ostaju vječno upamćene prenoseći se s koljena na koljeno! Možda to nekome ne smeta, a trebalo bi! Zar samo radi smjene premijera ili premijerske stolice treba lični ponos pogaziti? Pa politika je samo igra velikih, moćnih igrača čiji ciljevi su tako daleko usmjereni da ih je teško i nazrijeti odnosno naslutiti! A šta ako politički naum, kao predlog „manjinska vlada ili evropska vlada“, ne uspije? Da li neko gubi svoj veliki politički rejting ili se ama baš ništa ne dešava?

Ko kaže i može da tvrdi da, u horskom „kokota poju“ zvanom kukuriku nema ništa od političke kalkulacije, sporazuma, ličnog interesa, obmane, prodaje, prevare, izdaje, bezčašća, nagovora i dogovora, instrukcije sa strane, i tako dalje, samo da se ponovo vrati, bilo posredno ili neposredno, u politički život D(R)PS-sistem na čelu sa njegovim nesmjenjivim stranačkim liderom i ujedno „predsjednikom svih građana“ kako ne bi on bio primoran da ide u šume i uzme pravdu u svoje ruke da spašava opljačakno od naroda blago i njegov mnogo voljeni nezavisni Montenegro?

Pitanje je za kraj ove političke dileme, u kojoj svako svakoga optužuje za obmanu, prevaru ili izdaju i prebacuje krivicu na drugoga: Da li horski „kokota poj“ u crnogorskom parlamentu garantuje zaista (ne)izvjesnu smjenu „svoga“ premijera od strane parlamentarne većine uz (pri)pomoć onih iz opozicije? „Ja mislim da su izbori najbolje rješenje“, makar se dugo još čuo sve brojniji „kokota poj“ za smjenu (ne)stabilnog, (ne)poslušnog i uljuljkanog premijera!?