Imenovanja

Piše: Batrić Babović

Posle izbora i verifikovanja njihovih rezultata na scenu stupa akt ili radnja koji se zove imenovanja. Radi se o množini istoimene imenice. Osovina ovog procesa jeste da se naprave lista stranaka učesnica na parlamentarnim izborima, da se izabere parlament i formira većina. Većina može biti prosta ili kvalifikovana. Prosta većina se koristi za apsolutni broj zakona koji se donose u Parlamentu.

Kvalifikovana većina se formira radi donošenja tužilačkih i sudskih zakona. Ovo je ovako koncipirano u velikom broju zemalja sa uređenom parlamentarnom demokratijom. U zemljama gdje diplomatske falange određenih stranih sila kroje kape i čarape demokratije ista je samo spoljašnjost ovog procesa. Unutrašnjost je puna čemera, mraka, odbojnosti i neprincipijelnosti. Partitokratija ubija i guši meritokratiju, a rudimenti meritokratije dave se u partijskim ćelijama. Otuda su u kolonijama „domaćeg tipa“ imenovanja plod nagodbi ili naredbi poslodavaca sa zaposlenima. Ide se po osovinskom redu i dubinskom metodu. Kolonizatori gledaju na malo kolonijalno parče kao na dio švedskog stola koji treba obrisati. Aktuelna Vlada potpisala je dva sporazuma. Jedan dokument je o njenom manjinskom statusu i podršci u Skupštini od strane tropetinske parlamentarne većine sa manjinskim aranžmanom(nevjerovatno ali istinito), a drugi sa opozicijom u vezi popisa i njegovog sprovođenja.

Kad je temelj ovakav jasno je kakvi će biti građevina i krov. Izbori određuju sva imenovanja. Koji izbori i koje vrste izbora? Gazde odabiraju eksponente prvog reda koje našom “ izbornom voljom “ postavljaju na pijedestale predsjedničke, izvršne i zakonodavne vlasti. Onda se istom voljom formira državna trodimenzionalnost. Najvažnija dimenzija je dubina. Njene mjere su varijabilne. Opseg se kreće od mikrona do bezdana. Zato je zapadnim gazdama najvažnije da domaći medijatori gazdovanja imaju kontrolu nad podređenima, koji se koriste kao korisni idioti u prvom redu da bi se legalizovali legitimitet na izborima i parlamentarna demokratija. Fakat je da oboje postoji kao puka forma.

Zatim slijedi put najmanje države Zapadnog Balkana ka Evropskoj Uniji. Put traje predugo i ima milion prepona. Orbita u nešto drugo gdje se putovalo 2017. godine trajala je kratko i stigla za rekordno vrijeme na odredište uprkos otporu više od 80 % stanovništva. Za EU je toliko procenata sa pozitivnim stavom, ali prolaska kroz „vrata naroda “ nema. Demokratski iskorak? Ili je samo riječ o nekom (ne)imenovanom raskoraku? Bilo kako bilo ostaju tužni fakti, nizak obrazovni potencijal i golo polje crnogorskog razvrata.

Ako nam ka parlamentarnom broju 49 koji je sudbinski narativ društvene transformacije, odrednica bude zagrebana nebeska aplikacija, sav proces realne tranzicije ostaće mrtvo slovo na papiru. U tom slučaju najgori će postati najbolji, a brda će postati doline. Slijed događaja će dovesti da imenovanja postanu razrešenja onoga čemu se trebalo presuditi, a komunizam i olinjali globalizam iz prikrajka čekaju svojih pet minuta. Sve zavisi od satnica u petouglu proskribovanih časovnika koji mjere naše vrijeme. I od one čuvene Remarkove rečenice da na našoj strani svijeta nema ničeg novog vezanog za nas same. Izgleda da se stavlja znak jednakosti između rešenja i razrešenja. Šta će se desiti pokazaće se u bliskijoj perspektivi. Iznevjerena avgustovska revolucija broji obrtaje koji ne idu u njenu viziju, a svako u Crnoj Gori radi svoj posao. Do saznanja za koga ostaje nada u bolje sjutra. A avgust traje u memorijskim karticama litijskih učesnika. Tu se začeo. Red je da tu i živi kad iznevjerena revolucija buja na prokrustovski način. Razrešenja koja će koristiti manjini i strancima su blizu… Možda i puno toga što nije za pero i komentar.